< Salmos 39 >

1 Al Músico principal, á Jeduthún: Salmo de David. YO DIJE: Atenderé á mis caminos, para no pecar con mi lengua: guardaré mi boca con freno, en tanto que el impío fuere contra mí.
Rekoh: èuvaæu se na putovima svojim da ne zgriješim jezikom svojim; zauzdavaæu usta svoja, dok je bezbožnik preda mnom.
2 Enmudecí con silencio, calléme aun respecto de lo bueno: y excitóse mi dolor.
Bijah nijem i glasa ne pustih; muèah i o dobru. Ali se tuga moja podiže,
3 Enardecióse mi corazón dentro de mí; encendióse fuego en mi meditación, [y así] proferí con mi lengua:
Zapali se srce moje u meni, u mislima mojim razgorje se oganj; progovorih jezikom svojim:
4 Hazme saber, Jehová, mi fin, y cuánta sea la medida de mis días; sepa yo cuánto [tengo de ser] del mundo.
Kaži mi, Gospode, kraj moj, i dokle æe trajati dani moji? da znam kako sam ništa.
5 He aquí diste á mis días término corto, y mi edad es como nada delante de ti: ciertamente es completa vanidad todo hombre que vive. (Selah)
Evo s pedi dao si mi dane, i vijek je moj kao ništa pred tobom. Baš je ništa svaki èovjek živ.
6 Ciertamente en tinieblas anda el hombre; ciertamente en vano se inquieta: junta, y no sabe quién lo allegará.
Baš hodi èovjek kao utvara; baš se uzalud kida, sabira, a ne zna kome æe dopasti.
7 Y ahora, Señor, ¿qué esperaré? Mi esperanza en ti está.
Pa šta da èekam, Gospode? Nad je moj u tebi.
8 Líbrame de todas mis rebeliones; no me pongas por escarnio del insensato.
Iz svega bezakonja mojega izbavi me, ne daj me bezumnome na potsmijeh.
9 Enmudecí, no abrí mi boca; porque tú lo hiciste.
Nijem sam, neæu otvoriti usta svojijeh; jer si me ti udario.
10 Quita de sobre mí tu plaga; de la guerra de tu mano soy consumido.
Olakšaj mi udarac svoj, silna ruka tvoja ubi me.
11 Con castigos sobre el pecado corriges al hombre, y haces consumirse como de polilla su grandeza: ciertamente vanidad es todo hombre. (Selah)
Ako æeš karati èovjeka za prijestupe, rastoèiæe se kao od moljaca krasota njegova. Baš je ništa svaki èovjek.
12 Oye mi oración, oh Jehová, y escucha mi clamor: no calles á mis lágrimas; porque peregrino soy para contigo, y advenedizo, como todos mis padres.
Slušaj molitvu moju, Gospode, i èuj jauk moj. Gledajuæi suze moje nemoj muèati. Jer sam gost u tebe i došljak kao i svi stari moji.
13 Déjame, y tomaré fuerzas, antes que vaya y perezca.
Nemoj me više gnjevno gledati, pa æu odahnuti prije nego otidem i više me ne bude.

< Salmos 39 >