< Proverbios 1 >

1 LOS proverbios de Salomón, hijo de David, rey de Israel:
Prièe Solomuna sina Davidova, cara Izrailjeva,
2 Para entender sabiduría y doctrina; para conocer las razones prudentes;
Da se poznaje mudrost i nastava, da se razumiju rijeèi razumne,
3 Para recibir el consejo de prudencia, justicia, y juicio y equidad;
Da se prima nastava u razumu, u pravdi, u sudu i u svemu što je pravo,
4 Para dar sagacidad á los simples, y á los jóvenes inteligencia y cordura.
Da se daje ludima razboritost, mladiæima znanje i pomnjivost.
5 Oirá el sabio, y aumentará el saber; y el entendido adquirirá consejo;
Mudar æe slušati i više æe znati, i razuman æe steæi mudrost,
6 Para entender parábola y declaración; palabras de sabios, y sus dichos oscuros.
Da razumije prièe i znaèenje, rijeèi mudrijeh ljudi i zagonetke njihove.
7 El principio de la sabiduría es el temor de Jehová: los insensatos desprecian la sabiduría y la enseñanza.
Poèetak je mudrosti strah Gospodnji; ludi preziru mudrost i nastavu.
8 Oye, hijo mío, la doctrina de tu padre, y no desprecies la dirección de tu madre:
Slušaj, sine, nastavu oca svojega, i ne ostavljaj nauke matere svoje.
9 Porque adorno de gracia serán á tu cabeza, y collares á tu cuello.
Jer æe biti vijenac od milina oko glave tvoje, i grivna na grlu tvom.
10 Hijo mío, si los pecadores te quisieren engañar, no consientas.
Sine moj, ako bi te mamili grješnici, ne pristaj;
11 Si dijeren: Ven con nosotros, pongamos asechanzas á la sangre, acechemos sin motivo al inocente;
Ako bi rekli: hodi s nama da vrebamo krv, da zasjedamo pravome ni za što;
12 Los tragaremos vivos como el sepulcro, y enteros, como los que caen en sima; (Sheol h7585)
Proždrijeæemo ih kao grob žive, i svekolike kao one koji slaze u jamu; (Sheol h7585)
13 Hallaremos riquezas de todas suertes, henchiremos nuestras casas de despojos;
Svakojakoga blaga dobiæemo, napuniæemo kuæe svoje plijena;
14 Echa tu suerte entre nosotros; tengamos todos una bolsa:
Bacaæeš ždrijeb svoj s nama; jedan æe nam tobolac biti svjema;
15 Hijo mío, no andes en camino con ellos; aparta tu pie de sus veredas:
Sine moj, ne idi na put s njima, èuvaj nogu svoju od staze njihove.
16 Porque sus pies correrán al mal, é irán presurosos á derramar sangre.
Jer nogama svojim trèe na zlo i hite da proljevaju krv.
17 Porque en vano se tenderá la red ante los ojos de toda ave;
Jer se uzalud razapinje mreža na oèi svakoj ptici;
18 Mas ellos á su propia sangre ponen asechanzas, y á sus almas tienden lazo.
A oni vrebaju svoju krv i zasjedaju svojoj duši.
19 Tales son las sendas de todo el que es dado á la codicia, [la cual] prenderá el alma de sus poseedores.
Taki su putovi svijeh lakomijeh na dobitak, koji uzima dušu svojim gospodarima.
20 La sabiduría clama de fuera, da su voz en las plazas:
Premudrost vièe na polju, na ulicama pušta glas svoj;
21 Clama en los principales lugares de concurso; en las entradas de las puertas de la ciudad dice sus razones:
U najveæoj vrevi vièe, na vratima, u gradu govori svoje besjede:
22 ¿Hasta cuándo, oh simples, amaréis la simpleza, y los burladores desearán el burlar, y los insensatos aborrecerán la ciencia?
Ludi, dokle æete ljubiti ludost? i potsmjevaèima dokle æe biti mio potsmijeh? i bezumni dokle æe mrziti na znanje?
23 Volveos á mi reprensión: he aquí yo os derramaré mi espíritu, y os haré saber mis palabras.
Obratite se na karanje moje; evo, izasuæu vam duh svoj, kazaæu vam rijeèi svoje.
24 Por cuanto llamé, y no quisisteis; extendí mi mano, y no hubo quien escuchase;
Što zvah, ali ne htjeste, pružah ruku svoju, ali niko ne mari,
25 Antes desechasteis todo consejo mío, y mi reprensión no quisisteis:
Nego odbaciste svaki savjet moj, i karanja mojega ne htjeste primiti;
26 También yo me reiré en vuestra calamidad, y me burlaré cuando [os] viniere lo que teméis;
Zato æu se i ja smijati vašoj nevolji, rugaæu se kad doðe èega se bojite;
27 Cuando viniere como una destrucción lo que teméis, y vuestra calamidad llegare como un torbellino; cuando sobre vosotros viniere tribulación y angustia.
Kad kao pustoš doðe èega se bojite, i pogibao vaša kao oluja kad doðe, kad navali na vas nevolja i muka.
28 Entonces me llamarán, y no responderé; buscarme han de mañana, y no me hallarán:
Tada æe me zvati, ali se neæu odazvati; rano æe tražiti, ali me neæe naæi.
29 Por cuanto aborrecieron la sabiduría, y no escogieron el temor de Jehová,
Jer mrziše na znanje, i straha Gospodnjega ne izabraše;
30 Ni quisieron mi consejo, y menospreciaron toda reprensión mía:
Ne pristaše na moj svjet, i preziraše sva karanja moja.
31 Comerán pues del fruto de su camino, y se hartarán de sus consejos.
Zato æe jesti plod od putova svojih, i nasitiæe se savjeta svojih.
32 Porque el reposo de los ignorantes los matará, y la prosperidad de los necios los echará á perder.
Jer æe lude ubiti mir njihov, i bezumne æe pogubiti sreæa njihova.
33 Mas el que me oyere, habitará confiadamente, y vivirá reposado, sin temor de mal.
Ali ko me sluša, boraviæe bezbrižno, i biæe na miru ne bojeæi se zla.

< Proverbios 1 >