< 1 Samuel 2 >

1 Entonces Ana oró, y dijo: “Exalta mi corazón en Yahvé, en Yahvé que ha ensalzado mi brazo. Se ha abierto mi boca contra mis enemigos, pues me alegro de la salvación que de Ti he recibido.
Pea naʻe lotu ʻa ʻAna, ʻo pehē, “ʻOku fiefia hoku loto ʻia Sihova, ʻoku fakahikihiki hoku mālohi ʻia Sihova; kuo mafaʻa hoku ngutu ki hoku ngaahi fili; ko e meʻa ʻi heʻeku fiefia ʻi hoʻo fakamoʻui.
2 No hay santo como Yahvé; porque no hay otro fuera de Ti; no hay roca como nuestro Dios.
‌ʻOku ʻikai ha tokotaha ʻoku māʻoniʻoni ʻo hangē ko Sihova: he ʻoku ʻikai ha tokotaha mo koe: pea ʻoku ʻikai foki ha makatuʻu ʻo hangē ko hotau ʻOtua.
3 No habléis tanto ni tan orgullosamente; no salgan palabras insolentes de vuestra boca; pues Yahvé es un Dios que todo lo sabe, un Dios que pesa las acciones.
‌ʻOua naʻa toe talanoa fakafiefielahi faufau pehē; ʻoua naʻa hā mai ʻae lea mālohi mei ho ngutu: he ko e ʻOtua ʻoe loto ʻa Sihova, pea ʻoku ʻekeʻi ʻe ia ʻae ngaahi faianga.
4 Se quebró el arco de los fuertes, y los débiles se han ceñido de fuerza.
Kuo fesiʻi ʻae ngaahi kaufana ʻae kau tangata mālohi, pea ko kinautolu naʻe tūkia kuo nonoʻo ʻaki ʻae mālohi.
5 Los que antes estaban hartos se han alquilado por pan, mientras los que andaban hambrientos no tienen más hambre. La estéril ha dado a luz siete veces, y se marchitó la que muchos hijos tenía.
Ko kinautolu naʻe mākona kuo nau fakamoʻua ʻakinautolu ke ngāue ki he meʻakai; pea kuo ngata ʻakinautolu naʻe fiekaia: pea kuo fanauʻi ʻae toko fitu ʻe he paʻa; pea ko ia kuo tokolahi ʻene fānau kuo hoko ʻo vaivai.
6 Yahvé es quien da la muerte y la vida; Él conduce al sepulcro y levanta de él. (Sheol h7585)
‌ʻOku tāmateʻi ʻe Sihova, pea ne fakamoʻui: ʻoku ne ʻohifo ki he faʻitoka, pea ʻoku ne toe ʻo hake. (Sheol h7585)
7 Yahvé da la pobreza y la riqueza, abate y también ensalza.
‌ʻOku fakamasiva ʻe Sihova, pea ne fakamaʻumeʻaʻi: ʻoku ne fakamoʻulaloa, mo ne hiki ki ʻolunga.
8 Levanta del polvo al pobre, y saca del muladar al menesteroso, para sentarle entre los príncipes, y en herencia un trono glorioso. Pues Yahvé dio columnas a la tierra, asentó sobre ellas el orbe.
‌ʻOku ne hiki hake ʻae masiva mei he efu, ʻo fakahikihiki ʻae faʻa kole mei he tuʻunga veve, ke fakanofo ʻakinautolu mo e houʻeiki, pea ke ne ngaohi ʻakinautolu kenau maʻu ʻae nofoʻa fakaʻeiʻeiki: he ko e ngaahi pou ʻo māmani ʻoku ʻo Sihova, pea kuo ne fokotuʻu ʻa māmani ki ai.
9 Él guarda los pasos de sus santos; mas los impíos morirán en tinieblas, que no por fuerza prevalece el hombre.
‌ʻE tauhi ʻe ia ʻae vaʻe ʻo ʻene kau māʻoniʻoni, pea ʻe longo pe ʻae kau angakovi ʻi he poʻuli; koeʻuhi ʻe ʻikai lavaʻi ha meʻa ʻe ha tangata ʻi he mālohi.
10 Sean aplastados los enemigos de Yahvé; desde los cielos tronará contra ellos. Yahvé juzgará los extremos de la tierra; a su Rey le dará el poder, y exaltará la frente de su Ungido.
‌ʻE fesifesiʻi ʻae ngaahi fili ʻo Sihova; ʻe mana ʻe ia kiate kinautolu mei langi: “ʻE fakamaau ʻe Sihova ʻae ngaahi ngataʻanga ʻo māmani; pea ʻe foaki ʻe ia ʻae mālohi ki heʻene tuʻi, pea ne fakahikihiki ʻae mālohi ʻo ia kuo ne pani.”
11 Después regresó Elcaná a Rama, a su casa; y el niño servía a Yahvé bajo la vigilancia del sacerdote Helí.
Pea naʻe ʻalu ʻa ʻElikena ki hono fale ki Lama. Pea naʻe tauhi ʻa Sihova ʻe he tamasiʻi ʻi he ʻao ʻo Ilai ko e taulaʻeiki.
12 Los hijos de Helí eran hijos de Belial; no conocían a Yahvé,
Ka ko eni ko e fānau ʻoe angakovi ʻae ongo foha ʻo Ilai; naʻe ʻikai te na ʻilo ʻa Sihova.
13 ni los deberes de los sacerdotes para con el pueblo. Pues cuando alguno ofrecía sacrificios, mientras aún se cocía la carne venía ya el criado del sacerdote, teniendo en la mano un tridente,
Pea ko e anga naʻe fai ʻe he taulaʻeiki ki he kakai, naʻe pehē, ʻi he ʻatu ʻe ha tangata ha feilaulau, naʻe haʻu ʻae tamaioʻeiki ʻae taulaʻeiki ʻi he kei haka ʻae kakano, mo e meʻa huhu matatolu ʻi hono nima;
14 y lo metía en la caldera o en la cazuela; o en la olla, o en el puchero, y todo cuanto sacaba el tridente, lo tomaba el sacerdote para sí. Así hacían ellos con todos los israelitas que venían allí a Silo.
Pea naʻa ne velo ia ki he fakapaku, pe ko e kulo, pe ha meʻa haka luoluo, pea ʻilonga ʻaia naʻe matoʻo hake ʻe he huhu naʻe ʻave ia ʻe he taulaʻeiki maʻana. Pea naʻe pehē ʻenau fai ʻi Sailo ki he kakai ʻIsileli kotoa pē naʻe ʻalu ki ai.
15 Aun antes de quemarse el sebo, venía el criado del sacerdote, y decía al que lo inmolaba: “Dame carne para asársela al sacerdote; pues no tomará de ti carne cocida, sino cruda.”
Pea ʻi he teʻeki ai tutu foki ʻae ngako, naʻe haʻu ʻae tamaioʻeiki ʻae taulaʻeiki, ʻo ne pehē ki he tangata ʻoku fai ʻae feilaulau, “Tuku mai ʻae kakano ke tunu maʻae taulaʻeiki; koeʻuhi ʻe ʻikai te ne kai kakano haka ʻiate koe, ka ko e kanomate.”
16 Y si el hombre le respondía: “Hay que quemar primero el sebo, y luego toma para ti cuanto desee tu alma”, le decía: “No, ahora mismo me la darás; de lo contrario la tomaré por fuerza.”
Pea kapau naʻe pehēange ʻe ha tangata kiate ia, “ʻOua naʻa nau taʻofi kae tutu leva ʻae ngako, pea ke toki ʻave ʻa ia, kotoa pē ʻoku ke loto ki ai; naʻe tali pehē leva ʻe ia ia, ‘ʻIkai;’ ka ke tuku mai leva ia kiate au: pea kapau ʻe ʻikai, te u ʻave fakamālohi ia.”
17 Era, pues, muy grande el pecado de aquellos jóvenes delante de Yahvé; porque esos hombres trataban con desprecio las ofrendas de Yahvé.
Ko ia naʻe lahi ʻaupito ʻae angahala ʻae ongo talavou ʻi he ʻao ʻo Sihova: he naʻe fehiʻa ʻae kakai ki he feilaulau kia Sihova.
18 EL niño Samuel servía ante Yahvé, ceñido de un efod de lino.
Ka naʻe tauhi ʻe Samuela ʻi he ʻao ʻo Sihova, ko e tamasiʻi kuo nonoʻo ʻaki ʻae ʻefoti ʻoe tupenu lelei.
19 Hacíale su madre todos los años un manto pequeño, y se lo traía cuando subía con su marido a ofrecer el sacrificio anual.
Pea naʻe ngaohi foki ʻe heʻene faʻē ʻae kofutuʻa siʻi, ʻo ʻomi kiate ia ʻi he taʻu kotoa pē, ʻi heʻene ʻalu hake mo hono husepāniti ke ʻatu ʻae feilaulau ʻoe taʻu.
20 Y Helí bendijo a Elcaná y a su mujer, diciendo: “Yahvé te conceda hijos de esta mujer en lugar del (hijo) que ha cedido a Yahvé. Y se volvieron a su lugar.
Pea naʻe tāpuaki ʻe Ilai ʻa ʻElikena mo hono uaifi, ʻo ne pehē, “Ke ʻatu ʻe Sihova kiate koe ʻae hako ʻi he fefine ni ʻi he kole ni ʻaia kuo tuku kia Sihova.” Pea naʻa na ō ki hona ʻapi.
21 En efecto Yahvé visitó a Ana, y ella concibió y dio a luz tres hijos y dos hijas. Entre tanto el niño Samuel crecía en la presencia de Yahvé.
Pea naʻe ʻaʻahi ʻa Sihova kia ʻAna, ko ia naʻa ne feitama, pea ne fāʻeleʻi ʻae tama ʻe toko tolu mo e taʻahine ʻe toko ua. Pea naʻe tupu pē ʻae tamasiʻi ko Samuela ʻi he ʻao ʻo Sihova.
22 Cuando Helí, que era ya muy viejo, supo cuanto hacían sus hijos a todo Israel, y que se acostaban con las mujeres que servían a la entrada del Tabernáculo de la Reunión,
Pea kuo motuʻa lahi ʻa Ilai, ʻo ne fanongo ki he meʻa kotoa pē naʻe fai ʻe hono ongo foha ki ʻIsileli kotoa pē; mo ʻenau mohe mo e kau fefine naʻe fakataha ʻi he matapā ʻoe fale fehikitaki ʻoe kakai.
23 les dijo: “¿Por qué hacéis tales cosas? Todo este pueblo me habla de vuestras fechorías.
Pea naʻe pehē ʻe ia kiate kinaua. “Ko e hā ʻoku mo fai ai ʻae ngaahi meʻa pehē? He ʻoku ou fanongo ki hoʻomou fai angakovi ʻi he kakai ni kotoa pē.
24 No, hijos míos; porque son malos los rumores que tengo que oír. Vosotros hacéis prevaricar al pueblo de Yahvé.
‌ʻOua, ʻe hoku ongo foha; he ʻoku ʻikai ko e ongolelei ʻoku ou ongoʻi: ʻoku mou fakalanga ʻae lāunga ʻi he kakai ʻo Sihova.
25 Si un hombre peca contra otro, Dios interviene como árbitro; pero si uno peca contra Yahvé, ¿quién intercederá por él?” Mas ellos no quisieron escuchar la voz de su padre, porque Yahvé había dispuesto quitarles la vida.
Kapau ʻoku fai angahala ha tangata ʻe tokotaha ki he tokotaha, ʻe fakamaauʻi ia ʻe he fakamaau: pea kapau ʻoku fai angahala ʻe ha tangata kia Sihova, ko hai te ne fakalaloaʻi ia?” Ka naʻe ʻikai te na tokanga ki he leʻo ʻo ʻena tamai, koeʻuhi naʻe finangalo ʻa Sihova ke tāmateʻi ʻakinaua.
26 Mientras tanto el niño Samuel iba creciendo, y era grato a Dios y a los hombres.
Pea naʻe tupu pē ʻae tamasiʻi ko Samuela, pea naʻe ʻofeina ia ʻia Sihova, pea mo e kakai foki.
27 Vino a Helí un hombre de Dios, y le dijo: “Así dice Yahvé: ¿No me he bien manifestado a la casa de tu padre, cuando estaban en Egipto, en la casa del Faraón?
Pea naʻe haʻu ʻae tangata ʻoe ʻOtua kia Ilai, ʻo ne pehē kiate ia, “ʻOku pehē mai ʻa Sihova, ʻIkai naʻaku hā atu au ki he fale ʻo hoʻo tamai ʻi heʻenau ʻi ʻIsipite ʻi he fale ʻo Felo?
28 ¿No le escogí de entre todas las tribus de Israel, para sacerdote mío, para que subiese a mi altar, para que quemase el incienso y llevase el efod en mi presencia? ¿Y no di a la casa de tu padre (parte de) todas las ofrendas de los hijos de Israel ofrecidas mediante el fuego?
Pea ʻikai naʻaku fili ia mei he ngaahi faʻahinga ʻo ʻIsileli ke hoko ko hoku taulaʻeiki, ke fai ʻae ngāue ʻi heʻeku feilaulauʻanga, ke tutu ʻae meʻa namu kakala, pea ke kofuʻaki ʻae ʻefoti ʻi hoku ʻao? Pea ʻikai naʻaku foaki ki he fale ʻo hoʻo tamai, ʻae ngaahi feilaulau naʻe ngaohi ʻaki ʻae afi ʻe he fānau kotoa pē ʻa ʻIsileli?
29 ¿Por qué, pues, habéis pisoteado mis sacrificios y mis oblaciones que Yo he mandado ofrecer en mi morada? ¿Y por qué respetas tú, más que a Mí, a tus hijos, para engordaros con lo mejor de todas las ofrendas de Israel mi pueblo?
Ko e hā ʻoku mou ʻakahi ai ki heʻeku feilaulau, mo e meʻa ʻatu, ʻaia kuo u fekauʻi ʻi hoku nofoʻanga; mo ke fakaʻapaʻapa lahi hake ki ho ongo foha ʻiate au, ke fakasino kimoutolu ʻaki ʻae lelei lahi ʻoe ngaahi feilaulau ʻa ʻIsileli ko hoku kakai?
30 Por eso dice Yahvé, el Dios de Israel: Yo había prometido solemnemente que tu casa y la casa de tu padre andarían delante de Mí para siempre. Mas ahora, dice Yahvé, ¡lejos de Mí sea eso! Porque Yo honraré a los que me honren, y los que me desprecien serán despreciados;
“Ko ia ʻoku pehē ai ʻe Sihova ko e ʻOtua ʻo ʻIsileli, ‘Naʻaku pehē moʻoni, ko ho fale mo e fale ʻo hoʻo tamai, ʻe ʻaʻeva ʻi hoku ʻao ʻo taʻengata: ka ko eni, ʻoku pehē ʻe Sihova, Ke mamaʻo ia ʻiate au; he ko kinautolu ʻoku fakaʻapaʻapa kiate au, te u fakahikihikiʻi ʻakinautolu, pea ko kinautolu ʻoku manukiʻi au ʻe ʻikai te u tokangaʻi.
31 He aquí que vendrán días en que Yo cortaré tu brazo y el brazo de la casa de tu padre, de modo que no haya anciano en tu casa.
Vakai, ʻe hoko ʻae ngaahi ʻaho, te u motuhi ai ho nima, pea mo e nima ʻoe fale ʻo hoʻo tamai, pea ʻe ʻikai ai ha tangata ʻe motuʻa ʻi ho fale.
32 Tú verás a (tu) rival en (mi) morada en todo aquel tiempo en que Él colmará de bienes a Israel. Y no habrá nunca anciano en tu casa.
Pea te ke mamata ki he fakamamahiʻi ʻo hoku nofoʻanga, neongo ʻae lelei kotoa pē kuo foaki ki ʻIsileli: pea ʻe ʻikai ha tangata ʻe motuʻa ʻi ho fale ʻo taʻengata.
33 Con todo no haré desaparecer a todos los tuyos de junto a mi altar, para que de este modo se consuman tus ojos y desfallezca tu alma; pero todos los descendientes de tu casa morirán apenas hayan llegado a la edad viril.
Pea ko e tangata ʻoʻou, ʻaia ʻe ʻikai te u motuhi mei hoku feilaulauʻanga, ʻe hoko ia ke fakakui ho mata, mo fakamamahi ki ho loto: pea ko ia kotoa pē ʻe tupu ʻi ho fale tenau mate ʻi heʻenau kei fatu tangata.
34 Y te servirá de señal lo que va a suceder a tus dos hijos, Ofní y Fineés: En un mismo día morirán ambos.
Pea ko e fakaʻilonga eni kiate koe, ʻaia ʻe hoko ki ho ongo foha, ʻa Hofini mo Finiasi; ʻe mate ʻakinaua ʻi he ʻaho pē taha.
35 Suscitaré para Mí un sacerdote fiel, que obrará según mi corazón y según mi alma; y voy a edificarle casa estable, y él andará delante de mí Ungido para siempre.
Pea te u fokotuʻu moʻoku ʻae taulaʻeiki angatonu, ʻaia te ne fai ʻo fakatatau mo ia ʻoku ʻi hoku loto mo hoku ʻatamai: pea te u langa moʻona ʻae fale ke maʻu; pea ʻe ʻeveʻeva ia ʻi he ʻao ʻo ia kuo u pani ʻo taʻengata.
36 Y todo aquel que quede de tu casa vendrá, y se postrará delante de él, para (pedir) una monedita de plata y una torta de pan, diciendo: ‘Admíteme por favor a algún ministerio sacerdotal, para que tenga un bocado de pan’.”
Pea ʻe hoko ʻo pehē, ʻe haʻu kiate ia ʻakinautolu kotoa pē ʻoku toe ʻi ho fale, ʻo punou kiate ia ke maʻu ai ʻae konga siliva, mo e konga mā, pea tenau pehē, ʻOku ou kole kiate koe, tuku kiate au ha potu ngāue fakataulaʻeiki, ke u kai ai ha konga mā.”

< 1 Samuel 2 >