Rimljanima 4

1 Šta æemo dakle reæi za Avraama, oca svojega, da je po tijelu našao?

2 Jer ako se Avraam djelima opravda, ima hvalu, ali ne u Boga.

3 Jer šta govori pismo? Vjerova Avraam Bogu, i primi mu se u pravdu.

4 A onome koji radi ne broji se plata po milosti nego po dugu.

5 A onome koji ne radi a vjeruje onoga koji pravda bezbožnika, prima se vjera njegova u pravdu.

6 Kao što i David govori da je blago èovjeku kome Bog prima pravdu bez djela zakona:

7 Blago onima kojima se oprostiše bezakonja, i kojima se grijesi prikriše.

8 Blago èovjeku kome Gospod ne prima grijeha.

9 Ovo dakle blaženstvo ili je u obrezanju ili u neobrezanju? Jer govorimo da se Avraamu primi vjera u pravdu.

10 Kako mu se dakle primi? ili kad je bio u obrezanju ili neobrezanju? Ne u obrezanju nego u neobrezanju.

11 I primi znak obrezanja kao peèat pravde vjere koju imaše u neobrezanju, da bi bio otac sviju koji vjeruju u neobrezanju; da se i njima primi u pravdu;

12 I da bi bio otac obrezanja ne samo onima koji su od obrezanja, nego i onima koji hode po stopama vjere koja bješe u neobrezanju oca našega Avraama.

13 Jer obeæanje Avraamu ili sjemenu njegovu da bude našljednik svijetu ne bi zakonom nego pravdom vjere.

14 Jer ako su našljednici oni koji su od zakona, propade vjera, i pokvari se obeæanje.

15 Jer zakon gradi gnjev; jer gdje nema zakona nema ni prijestupa.

16 Zato od vjere da bude po milosti da obeæanje tvrdo ostane svemu sjemenu, ne samo koje je od zakona nego i koje je od vjere Avraama, koji je otac svima nama,

17 Kao što stoji napisano: postavih te oca mnogijem narodima) pred Bogom kome vjerova, koji oživljuje mrtve, i zove ono što nije kao ono što jest:

18 On vjerova na nad kad se nije bilo nièemu nadati da æe on biti otac mnogijem narodima, kao što mu bješe reèeno: tako æe biti sjeme tvoje.

19 I ne oslabivši vjerom ne pogleda ni na svoje veæ umoreno tijelo, jer mu bješe negdje oko sto godina, ni na mrtvost Sarine materice.

20 I za obeæanje Božije ne posumnja se nevjerovanjem, nego ojaèa u vjeri, i dade slavu Bogu.

21 I znadijaše jamaèno da što obeæa kadar je i uèiniti.

22 Zato se i primi njemu u pravdu.

23 Ali nije pisano za njega jednoga samo da mu se primi,

24 Nego i za nas, kojima æe se primiti ako vjerujemo onoga koji vaskrse Isusa Hrista Gospoda našega iz mrtvijeh,

25 Koji se predade za grijehe naše, i ustade za opravdanje naše.