< Rimljanima 11 >
1 Govorim dakle: eda li Bog odbaci narod svoj? Bože saèuvaj! Jer sam i ja Izrailjac od sjemena Avraamova od koljena Venijaminova.
2 Ne odbaci Bog naroda svojega, koji naprijed pozna. Ili ne znate šta govori pismo za Iliju kako se tuži Bogu na Izrailja govoreæi:
3 Gospode! proroke tvoje pobiše i oltare tvoje raskopaše, a ja ostah jedan i traže dušu moju da je izvade.
4 A šta mu govori Božij odgovor? Ostavih sebi sedam hiljada ljudi koji ne prekloniše koljena pred Vaalom.
5 Tako dakle i u sadašnje vrijeme ostatak bi po izboru blagodati.
6 Ako li je po blagodati, onda nije od djela, jer blagodat veæ ne bi bila blagodat; ako li je od djela nije više blagodat, jer djelo veæ ne bi bilo djelo.
7 Šta dakle? Šta iskaše Izrailj ono ne dobi; a izbor dobi; ostali pak zaslijepiše.
8 Kao što je napisano: dade im Bog duha neosjetljivoga, oèi da ne vide, i uši da ne èuju do samoga današnjega dana.
9 I David govori: da bude trpeza njihova zamka i gvožða, i sablazan i plata njima;
10 Da se njihove oèi zaslijepe da ne vide, i leða njihova jednako da su pognuta.
11 Govorim dakle: eda li se spotakoše da padnu? Bože saèuvaj! Nego je njihova pogrješka spasenje neznabošcima, da bi se i oni razdražili.
12 A kad je pogrješka njihova bogatstvo svijetu i šteta njihova bogatstvo neznabošcima, akamoli da se ispune?
13 Jer vama govorim neznabošcima; jer, buduæi da sam ja apostol neznabožaca, hoæu da hvalim svoju službu;
14 Ne bih li kako razdražio svoj rod, i spasao koga od njih.
15 Jer kad je odmet njihov primirenje svijetu, šta bi bilo primljenje, osim život iz mrtvijeh?
16 Ako je kvasac svet, to je i tijesto; i ako je korijen svet, to su i grane.
17 Ako li se neke od grana odlomiše, i ti, koji si divlja maslina, pricijepio si se na njih, i postao si zajednièar u korijenu i u masti od masline;
18 Ne hvali se granama; ako li se pak hvališ, ne nosiš ti korijena nego korijen tebe.
19 A reæi æeš: odlomiše se grane da se ja pricijepim.
20 Dobro! nevjerstvom odlomiše se, a ti vjerom stojiš; ne ponosi se, nego se boj.
21 Jer kad Bog roðenijeh grana ne poštedje, da i tebe kako ne nepoštedi.
22 Gledaj dakle dobrotu i nepošteðenje Božije: nepošteðenje na onima što otpadoše, a na sebi dobrotu Božiju, ako ostaneš u dobroti; ako li pak ne, i ti æeš biti otsjeèen.
23 A i oni, ako ne ostanu u nevjerstvu, pricijepiæe se; jer ih je Bog kadar opet pricijepiti.
24 Jer kad si ti otsjeèen od roðene divlje masline, i pricijepio se na neroðenu pitomu maslinu; akamoli ovi koji æe se pricijepiti na roðenu svoju maslinu!
25 Jer vam, braæo, neæu zatajiti tajne ove da ne budete ponositi da šljepota Izrailju pade u dijel dokle ne uðe neznabožaca koliko treba.
26 I tako æe se spasti sav Izrailj, kao što je napisano: doæi æe od Siona izbavitelj i odvratiæe bezbožnost od Jakova.
27 I ovo im je moj zavjet kad otmem njihove grijehe.
28 Po jevanðelju dakle neprijatelji su vas radi; a po izboru ljubazni su otaca radi.
29 Jer se Bog neæe raskajati za svoje darove i zvanje.
30 Jer kao i vi što se nekad suproæaste Bogu a sad biste pomilovani njihovoga radi suproæenja,
31 Tako i oni sad ne htješe da vjeruju vašega radi pomilovanja da bi i oni bili pomilovani.
32 Jer Bog zatvori sve u nevjerstvo, da sve pomiluje. (eleēsē )
33 O dubino bogatstva i premudrosti i razuma Božijega! kako su neispitljivi njegovi sudovi i neistražljivi njegovi putovi!
34 Jer ko pozna misao Gospodnju?
35 Ili ko mu bi savjetnik? Ili ko mu naprijed dade što, da mu se vrati?
36 Jer je od njega i kroz njega i u njemu sve. Njemu slava vavijek. Amin. (aiōn )
