< Psalmi 52 >

1 Što se hvališ nevaljalstvom, silni? Milost je Božija svaki dan sa mnom.
Ki he Takimuʻa, ko e Saame akonaki ʻa Tevita, ʻi he haʻu ʻa Toeki ko e tangata ʻItomi, ʻo tala kia Saula, ʻo ne pehē kiate ia, kuo haʻu ʻa Tevita ki he fale ʻo ʻAhimeleki. ‌ʻAe tangata mālohi, ko e hā ʻoku ke polepole ai koe ʻi he fai pauʻu? ʻoku tolonga maʻuaipē ʻae ʻaloʻofa ʻae ʻOtua.
2 Nepravdu izmišlja jezik tvoj; on je u tebe kao britva naoštrena, lukavi!
‌ʻOku langaʻi ʻe ho ʻelelo ʻae ngaahi meʻa kovi; ʻo ne fai kākā, ʻo hangē ko e tele māsila.
3 Voliš zlo nego dobro, voliš lagati nego istinu govoriti.
‌ʻOku ke ʻofa lahi ki he kovi ʻi he lelei; pea ki he loi ʻi he lea māʻoniʻoni. (Sila)
4 Ljubiš svakojake rijeèi od pogibli, i jezik lukav.
‌ʻAe ʻelelo kākā, ʻoku ke manako ki he ngaahi lea fakaʻauha.
5 Toga radi Bog æe te poraziti sasvijem, izbaciæe te i išèupaæe te iz stana, i korijen tvoj iz zemlje živijeh.
Pea ʻe fakaʻauha foki koe ʻe he ʻOtua ʻo taʻengata, te ne toʻo ʻo ʻave koe, pea taʻaki koe mei ho nofoʻanga, ʻo taʻaki fuʻu hake koe mei he fonua ʻoe moʻui. (Sila)
6 Vidjeæe pravednici i pobojaæe se, i potsmijevaæe mu se:
‌ʻE mamata foki ki ai ʻae kakai māʻoniʻoni, pea manavahē, pea nau kata manuki kiate ia:
7 Gle èovjeka koji ne držaše u Bogu krjeposti svoje, nego se uzdaše u velièinu bogatstva svojega i utvrðivaše se zloæom svojom.
“Vakai, ko eni ʻae tangata naʻe ʻikai maʻu ʻae mālohi mei he ʻOtua; ka naʻe falala ki he lahi ʻo ʻene koloa, ʻo ne fakamālohi ia ʻi heʻene kovi.”
8 A ja, kao maslina zelena u domu Gospodnjem, uzdam se u milost Božiju bez prestanka i dovijeka.
Ka ʻoku ou tatau mo e ʻolive laumaʻuiʻui ʻi he fale ʻoe ʻOtua: ʻoku ou falala ki he ʻaloʻofa ʻae ʻOtua ʻo taʻengata pea taʻengata.
9 Dovijeka æu hvaliti tebe, jer dobro èiniš, i uzdaæu se u ime tvoje; jer si dobar k svecima svojim.
Te u fakamālō kiate koe ʻo taʻengata, koeʻuhi kuo ke fai ia ʻe koe: pea te u tatali ki ho huafa; he ʻoku lelei ia ʻi he ʻao ʻo ho kakai māʻoniʻoni.

< Psalmi 52 >