Psalmi 2

1 Zašto se bune narodi i plemena pomišljaju zaludne stvari?

2 Ustaju carevi zemaljski, i knezovi se skupljaju na Gospoda i na pomazanika njegova.

3 “Raskinimo sveze njihove i zbacimo sa sebe jaram njihov.”

4 Onaj, što živi na nebesima, smije se, Gospod im se potsmijeva.

5 Pa im govori u gnjevu svojem i jarošæu svojom zbunjuje ih:

6 “Ja sam pomazao cara svojega na Sionu, na svetoj gori svojoj.”

7 Kazaæu naredbu Gospodnju; on reèe meni: “ti si sin moj, ja te sad rodih.

8 Išti u mene, i daæu ti narode u našljedstvo, i krajeve zemaljske tebi u državu.

9 Udariæeš ih gvozdenom palicom; razbiæeš ih kao lonèarski sud.”

10 Sad, carevi, orazumite se; nauèite se sudije zemaljske!

11 Služite Gospodu sa strahom, i radujte se s trepetom.

12 Poštujte sina, da se ne razgnjevi, i vi ne izginete na putu svome; jer æe se gnjev njegov brzo razgorjeti. Blago svjema koji se u nj uzdaju!