Psalmi 147
1 Hvalite Gospoda, jer je slatko pjevati Boga našega, jer blagome prilikuje hvala.
Aleluja! Hvalite Jahvu jer je dobar, pjevajte Bogu našem jer je sladak; svake hvale on je dostojan!
2 Gospod zida Jerusalim, sabira rasijane sinove Izrailjeve;
Jahve gradi Jeruzalem, sabire raspršene Izraelce.
3 Iscjeljuje one koji su skrušena srca, i lijeèi tuge njihove;
On liječi one koji su srca skršena i povija rane njihove.
4 Izbraja mnoštvo zvijezda, i sve ih zove imenom.
On određuje broj zvijezda, svaku njezinim imenom naziva.
5 Velik je Gospod naš i velika je krjepost njegova, i razumu njegovu nema mjere.
Velik je naš Gospodin i svesilan, nema mjere mudrosti njegovoj.
6 Prihvata smjerne Gospod, a bezbožne ponižava do zemlje.
Jahve pridiže ponizne, zlotvore do zemlje snizuje.
7 Redom pjevajte Gospodu hvalu, udarajte Bogu našemu u gusle.
Pjevajte Jahvi pjesmu zahvalnu, svirajte na citari Bogu našem!
8 On zastire nebo oblacima, sprema zemlji dažd, èini te raste na gorama trava;
Oblacima on prekriva nebesa i zemlji kišu sprema; daje da po bregovima raste trava i bilje na službu čovjeku.
9 Daje stoci piæu njezinu, i vraniæima, koji vièu k njemu.
On stoci hranu daje i mladim gavranima kada grakću.
10 Ne mari za silu konjsku, niti su mu mili kraci èovjeèiji.
Za konjsku snagu on ne mari nit' mu se mile bedra čovječja.
11 Mili su Gospodu oni koji ga se boje, koji se uzdaju u milost njegovu.
Mili su Jahvi oni koji se njega boje, koji se uzdaju u dobrotu njegovu.
12 Slavi, Jerusalime, Gospoda; hvali Boga svojega, Sione!
Slavi Jahvu, Jeruzaleme, hvali Boga svoga, Sione!
13 Jer on utvrðuje prijevornice vrata tvojih, blagosilja sinove tvoje u tebi.
On učvrsti zasune vrata tvojih, blagoslovi u tebi tvoje sinove.
14 Ograðuje meðe tvoje mirom, nasiæava te jedre pšenice.
On dade mir granicama tvojim, pšenicom te hrani najboljom.
15 Šalje govor svoj na zemlju, brzo teèe rijeè njegova.
Besjedu svoju šalje na zemlju, brzo trči riječ njegova.
16 Daje snijeg kao vunu, sipa inje kao pepeo.
Kao vunu snijeg razbacuje, prosipa mraz poput pepela.
17 Baca grad svoj kao zalogaje, pred mrazom njegovijem ko æe ostati?
On sipa grÓad kao zalogaje, voda mrzne od njegove studeni.
18 Pošlje rijeè svoju, i sve se raskravi; dune duhom svojim, i poteku vode.
Riječ svoju pošalje i vode se tope; dunu vjetrom i vode otječu.
19 On je javio rijeè svoju Jakovu, naredbe i sudove svoje Izrailju.
Riječ svoju on objavi Jakovu, odluke svoje i zakone Izraelu.
20 Ovo nije uèinio nijednome drugom narodu, i sudova njegovijeh oni ne znaju. Aliluja!
Ne učini tako nijednom narodu: nijednom naredbe svoje ne objavi! Aleluja!
