Psalmi 135

1 Hvalite ime Gospodnje, hvalite, sluge Gospodnje,

Halleluja! Lova Herrens namn, lova, de Herrens tenarar,

2 Koji stojite u domu Gospodnjem, u dvorima doma Boga našega.

de som stend i Herrens hus, i fyregardarne til vår Guds hus!

3 Hvalite Gospoda, jer je dobar Gospod; pojte imenu njegovu, jer je slatko.

Lova Herren, for Herren er god! Syng lov for hans namn, for det er yndelegt.

4 Jer Jakova izabra sebi Gospod, Izrailja za dostojanje svoje.

For Jakob hev Herren valt seg ut, Israel til sin eigedom.

5 Jer poznah da je velik Gospod, i Gospod naš svrh svijeh bogova.

For eg veit at Herren er stor, og vår Herre er meir enn alle gudar.

6 Što god hoæe, sve Gospod èini, na nebesima i na zemlji, u morima i u svima bezdanima.

Herren gjer alt det han vil i himmelen og på jordi, i havi og i alle djup,

7 Izvodi oblake od kraja zemlje, munje èini usred dažda, izvodi vjetar iz staja njegovijeh.

han som let eim stiga upp frå enden av jordi, gjer eldingar til regn, som fører ut or sine gøymslor vind,

8 On pobi prvence u Misiru od èovjeka do živinèeta.

han som slo dei fyrstefødde i Egyptarland både av folk og fe,

9 Pokaza znake i èudesa usred tebe, Misire, na Faraonu i na svijem slugama njegovijem.

som sende teikn og under midt i deg, Egyptarland, mot Farao og alle hans tenarar.

10 Pobi narode velike, i izgubi careve jake:

Han som slo mange heidningefolk og drap megtige kongar,

11 Siona, cara Amorejskoga, i Oga, cara Vasanskoga, i sva carstva Hananska;

Sihon, amoritarkongen, og Basans konge Og, og alle Kana’ans kongerike,

12 I dade zemlju njihovu u dostojanje, u dostojanje Izrailju, narodu svojemu.

og gav deira land til arv, til arv for Israel, sitt folk.

13 Gospode! ime je tvoje vjeèno; Gospode! spomen je tvoj od koljena do koljena.

Herre, ditt namn varer æveleg, Herre, ditt minne frå ætt til ætt.

14 Jer æe suditi Gospod narodu svojemu, i na sluge svoje smilovaæe se.

For Herren skal døma sitt folk og ynkast yver sine tenarar.

15 Idoli su neznabožaèki srebro i zlato, djelo ruku èovjeèijih;

Heidninge-avgudar er sylv og gull, eit verk av menneskjehender.

16 Usta imaju, a ne govore; oèi imaju, a ne vide;

Dei hev munn, men talar ikkje, dei hev augo, men ser ikkje,

17 Uši imaju, a ne èuju; niti ima dihanja u ustima njihovijem.

dei hev øyro, men høyrer ikkje, og ingen ande er i deira munn.

18 Kakvi su oni onaki su i oni koji ih grade, i svi koji se uzdaju u njih.

Som desse er, vert dei som lagar deim, alle som set si lit til deim.

19 Dome Izrailjev, blagosiljaj Gospoda; dome Aronov, blagosiljaj Gospoda;

Israels hus, lova Herren! Arons hus, lova Herren!

20 Dome Levijev, blagosiljaj Gospoda; koji se bojite Gospoda, blagosiljajte Gospoda.

Levis hus, lova Herren! De som ottast Herren, lova Herren!

21 Blagosloven Gospod na Sionu, koji živi u Jerusalimu! Aliluja!

Lova vere Herren frå Sion, han som bur i Jerusalem! Halleluja!