Poslovice 27
1 Ne hvali se sjutrašnjim danom, jer ne znaš šta æe dan donijeti.
Ne glorieris in crastinum, ignorans quid superventura pariat dies.
2 Neka te hvali drugi, a ne tvoja usta, tuðin, a ne tvoje usne.
Laudet te alienus, et non os tuum: extraneus, et non labia tua.
3 Težak je kamen, i pijesak je težak; ali je gnjev bezumnikov teži od obojega.
Grave est saxum, et onerosa arena: sed ira stulti utroque gravior.
4 Jarost je nemilostiva, i gnjev je plah; ali ko æe odoljeti zavisti?
Ira non habet misericordiam, nec erumpens furor: et impetum concitati ferre quis poterit?
5 Bolji je javni ukor nego tajna ljubav.
Melior est manifesta correptio, quam amor absconditus.
6 Udarci od prijatelja istiniti su, a cjelivi nenavidnikovi lažni.
Meliora sunt vulnera diligentis, quam fraudulenta oscula odientis.
7 Duša sita gazi sat, a gladnoj duši slatko je sve što je gorko.
Anima saturata calcabit favum: et anima esuriens etiam amarum pro dulci sumet.
8 Kaka je ptica koja odleti iz svojega gnijezda, taki je èovjek koji otide iz svojega mjesta.
Sicut avis transmigrans de nido suo, sic vir qui derelinquit locum suum.
9 Ulje i kad veseli srce, tako je prijatelj sladak svjetom srdaènijem.
Unguento et variis odoribus delectatur cor: et bonis amici consiliis anima dulcoratur.
10 Ne ostavljaj prijatelja svojega ni prijatelja oca svojega, i u kuæu brata svojega ne ulazi u nesreæi svojoj: bolji je susjed blizu nego brat daleko.
Amicum tuum, et amicum patris tui ne dimiseris: et domum fratris tui ne ingrediaris in die afflictionis tuæ. Melior est vicinus iuxta, quam frater procul.
11 Sine moj, budi mudar i obraduj srce moje, da imam šta odgovoriti onome ko me ruži.
Stude sapientiæ fili mi, et lætifica cor meum, ut possis exprobranti respondere sermonem.
12 Pametan èovjek vidi zlo i skloni se, a ludi idu dalje i plaæaju.
Astutus videns malum, absconditus est: parvuli transeuntes sustinuerunt dispendia.
13 Uzmi haljinu onomu koji se podjamèi za tuðina, i uzmi zalog od njega za tuðinku.
Tolle vestimentum eius, qui spopondit pro extraneo: et pro alienis, aufer ei pignus.
14 Ko blagosilja prijatelja svojega na glas rano ustajuæi, primiæe mu se za kletvu.
Qui benedicit proximo suo voce grandi, de nocte consurgens maledicenti similis erit.
15 Neprestano kapanje kad je velik dažd, i žena svadljiva, jedno su;
Tecta perstillantia in die frigoris, et litigiosa mulier comparantur:
16 Ko je ustavlja, ustavlja vjetar, i ona se odaje kao mirisavo ulje u desnici.
qui retinet eam, quasi qui ventum teneat, et oleum dexteræ suæ vocabit.
17 Gvožðe se gvožðem oštri, tako èovjek oštri lice prijatelja svojega.
Ferrum ferro exacuitur, et homo exacuit faciem amici sui.
18 Ko èuva smokvu, ješæe roda njezina; tako ko èuva gospodara svojega, biæe poštovan.
Qui servat ficum, comedet fructus eius: et qui custos est domini sui, glorificabitur.
19 Kako je u vodi lice prema licu, tako je srce èovjeèije prema èovjeku.
Quomodo in aquis resplendent vultus prospicientium, sic corda hominum manifesta sunt prudentibus.
Infernus et perditio numquam implentur: similiter et oculi hominum insatiabiles: (Sheol h7585)
21 Srebro u topionici i zlato u peæi a èovjek u ustima onoga koji ga hvali poznaje se.
Quomodo probatur in conflatorio argentum, et in fornace aurum: sic probatur homo ore laudantis. Cor iniqui inquirit mala, cor autem rectum inquirit scientiam.
22 Da bezumnoga tucaš u stupi tuèkom s prekrupom, ne bi otišlo od njega bezumlje njegovo.
Si contuderis stultum in pila quasi ptisanas feriente desuper pilo, non auferetur ab eo stultitia eius.
23 Dobro gledaj stoku svoju i staraj se za stada svoja.
Diligenter agnosce vultum pecoris tui, tuosque greges considera:
24 Jer bogatstvo ne traje dovijeka niti kruna od koljena do koljena.
Non enim habebis iugiter potestatem: sed corona tribuetur in generationem et generationem.
25 Kad trava naraste i pokaže se zelen, kupi se trava po planinama.
Aperta sunt prata, et apparuerunt herbæ virentes, et collecta sunt fœna de montibus.
26 Jaganjci su ti za odijelo, i jariæi cijena za njivu.
Agni ad vestimentum tuum: et hœdi, ad agri pretium.
27 I dosta ima mlijeka kozjega tebi za jelo, i za jelo tvojemu domu i za hranu tvojim djevojkama.
Sufficiat tibi lac caprarum in cibos tuos, et in necessaria domus tuæ: et ad victum ancillis tuis.
