Poslovice 19

1 Siromah koji hodi u bezazlenosti svojoj bolji je nego opaki usnama svojim, koji je bezuman.

Melior est pauper, qui ambulat in simplicitate sua, quam dives torquens labia sua, et insipiens.

2 Kad je duša bez znanja, nije dobro; i ko je brzijeh nogu, spotièe se.

Ubi non est scientia animæ, non est bonum: et qui festinus est pedibus, offendet.

3 Ludost èovjeèija prevraæa put njegov, a srce se njegovo gnjevi na Gospoda.

Stultitia hominis supplantat gressus eius: et contra Deum fervet animo suo.

4 Bogatstvo pribavlja mnogo prijatelja, a siromaha ostavlja prijatelj njegov.

Divitiæ addunt amicos plurimos: a paupere autem et hi, quos habuit, separantur.

5 Lažan svjedok neæe ostati bez kara, i ko govori laž, neæe uteæi.

Testis falsus non erit impunitus: et qui mendacia loquitur, non effugiet.

6 Mnogi ugaðaju knezu, i svak je prijatelj èovjeku podatljivu.

Multi colunt personam potentis, et amici sunt dona tribuentis.

7 Na siromaha mrze sva braæa njegova, još više se prijatelji njegovi udaljuju od njega; vièe za njima, ali ih nema.

Fratres hominis pauperis oderunt eum: insuper et amici procul recesserunt ab eo. Qui tantum verba sectatur, nihil habebit:

8 Ko pribavlja razum, ljubi dušu svoju; i ko pazi na mudrost, naæi æe dobro.

qui autem possessor est mentis, diligit animam suam, et custos prudentiæ inveniet bona.

9 Svjedok lažan neæe ostati bez kara, i ko govori laž, poginuæe.

Falsus testis non erit impunitus: et qui loquitur mendacia, peribit.

10 Ne dolikuju bezumnom miline, ni sluzi da vlada knezovima.

Non decent stultum deliciæ: nec servum dominari principibus.

11 Razum zadržava èovjeka od gnjeva, i èast mu je mimoiæi krivicu.

Doctrina viri per patientiam noscitur: et gloria eius est iniqua prætergredi.

12 Careva je srdnja kao rika mladoga lava, i ljubav je njegova kao rosa travi.

Sicut fremitus leonis, ita et regis ira: et sicut ros super herbam, ita et hilaritas eius.

13 Bezuman je sin muka ocu svojemu, i svadljivost ženina neprestano prokisivanje.

Dolor patris, filius stultus: et tecta iugiter perstillantia, litigiosa mulier.

14 Kuæa i imanje našljeðuje se od otaca; a od Gospoda je razumna žena.

Domus, et divitiæ dantur a parentibus: a Domino autem proprie uxor prudens.

15 Lijenost navodi tvrd san, i nemarljiva duša gladovaæe.

Pigredo immittit soporem, et anima dissoluta esuriet.

16 Ko drži zapovijesti, èuva dušu svoju; a ko ne mari za putove svoje, poginuæe.

Qui custodit mandatum, custodit animam suam: qui autem negligit viam suam, mortificabitur.

17 Gospodu pozaima ko poklanja siromahu, i platiæe mu za dobro njegovo.

Fœneratur Domino qui miseretur pauperis: et vicissitudinem suam reddet ei.

18 Karaj sina svojega dokle ima nadanja, i na pogibao njegovu da ne prašta duša tvoja.

Erudi filium tuum, ne desperes: ad interfectionem autem eius ne ponas animam tuam.

19 Velik gnjev pokazuj kad praštaš kar, i kad oprostiš, poslije veæma pokaraj.

Qui impatiens est, sustinebit damnum: et cum rapuerit, aliud apponet.

20 Slušaj svjet i primaj nastavu, da poslije budeš mudar.

Audi consilium, et suscipe disciplinam, ut sis sapiens in novissimis tuis.

21 Mnogo ima misli u srcu èovjeèijem, ali što Gospod naumi ono æe ostati.

Multæ cogitationes in corde viri: voluntas autem Domini permanebit.

22 Želja èovjeku treba da je da èini milost, a bolji je siromah nego laža.

Homo indigens misericors est: et melior est pauper quam vir mendax.

23 Strah je Gospodnji na život; u koga je on, boravi sit, niti ga pohodi zlo.

Timor Domini ad vitam: et in plenitudine commorabitur, absque visitatione pessima.

24 Ljenivac krije ruku svoju u njedra, ni k ustima svojim ne prinosi je.

Abscondit piger manum suam sub ascella, nec ad os suum applicat eam.

25 Udri potsmjevaèa da ludi omudra, i razumnoga nakaraj da razumije nauku.

Pestilente flagellato stultus sapientior erit: si autem corripueris sapientem, intelliget disciplinam.

26 Sin sramotan i prijekoran upropašæuje oca i odgoni mater.

Qui affligit patrem, et fugat matrem, ignominiosus est et infelix.

27 Nemoj, sine, slušati nauke koja odvodi od rijeèi razumnijeh.

Non cesses fili audire doctrinam, nec ignores sermones scientiæ.

28 Nevaljao svjedok potsmijeva se pravdi, i usta bezbožnièka proždiru nepravdu.

Testis iniquus deridet iudicium: et os impiorum devorat iniquitatem.

29 Gotovi su potsmjevaèima sudovi i bezumnicima boj na leða.

Parata sunt derisoribus iudicia: et mallei percutientes stultorum corporibus.