< Poslovice 1 >

1 Prièe Solomuna sina Davidova, cara Izrailjeva,
ダビデの子イスラエルの王ソロモンの箴言
2 Da se poznaje mudrost i nastava, da se razumiju rijeèi razumne,
こは人に智慧と訓誨とをしらしめ哲言を暁らせ
3 Da se prima nastava u razumu, u pravdi, u sudu i u svemu što je pravo,
さとき訓と公義と公平と正直とをえしめ
4 Da se daje ludima razboritost, mladiæima znanje i pomnjivost.
拙者にさとりを與へ少者に知識と謹愼とを得させん爲なり
5 Mudar æe slušati i više æe znati, i razuman æe steæi mudrost,
智慧ある者は之を聞て學にすすみ 哲者は智略をうべし
6 Da razumije prièe i znaèenje, rijeèi mudrijeh ljudi i zagonetke njihove.
人これによりて箴言と譬喩と智慧ある者の言とその隠語とを悟らん
7 Poèetak je mudrosti strah Gospodnji; ludi preziru mudrost i nastavu.
ヱホバを畏るるは知識の本なり 愚なる者は智慧と訓誨とを軽んず
8 Slušaj, sine, nastavu oca svojega, i ne ostavljaj nauke matere svoje.
我が子よ汝の父の敎をきけ 汝の母の法を棄ることなかれ
9 Jer æe biti vijenac od milina oko glave tvoje, i grivna na grlu tvom.
これ汝の首の美しき冠となり 汝の項の妝飾とならん
10 Sine moj, ako bi te mamili grješnici, ne pristaj;
わが子よ惡者なんぢ誘ふとも從ふことなかれ
11 Ako bi rekli: hodi s nama da vrebamo krv, da zasjedamo pravome ni za što;
彼等なんぢにむかひて請ふ われらと偕にきたれ 我儕まちぶせして人の血を流し 無辜ものを故なきに伏てねらひ
12 Proždrijeæemo ih kao grob žive, i svekolike kao one koji slaze u jamu; (Sheol h7585)
陰府のごとく彼等を活たるままにて呑み 壯健なる者を墳に下る者のごとくになさん (Sheol h7585)
13 Svakojakoga blaga dobiæemo, napuniæemo kuæe svoje plijena;
われら各樣のたふとき財貨をえ 奪ひ取たる物をもて我儕の家に盈さん
14 Bacaæeš ždrijeb svoj s nama; jedan æe nam tobolac biti svjema;
汝われらと偕に籤をひけ 我儕とともに一の金嚢を持べしと云とも
15 Sine moj, ne idi na put s njima, èuvaj nogu svoju od staze njihove.
我が子よ彼等とともに途を歩むことなかれ 汝の足を禁めてその路にゆくこと勿れ
16 Jer nogama svojim trèe na zlo i hite da proljevaju krv.
そは彼らの足は惡に趨り 血を流さんとて急げばなり
17 Jer se uzalud razapinje mreža na oèi svakoj ptici;
(すべて鳥の目の前にて羅を張は徒勞なり)
18 A oni vrebaju svoju krv i zasjedaju svojoj duši.
彼等はおのれの血のために埋伏し おのれの命をふしてねらふ
19 Taki su putovi svijeh lakomijeh na dobitak, koji uzima dušu svojim gospodarima.
凡て利を貧る者の途はかくの如し 是その持主をして生命をうしなはしむるなり
20 Premudrost vièe na polju, na ulicama pušta glas svoj;
智慧外に呼はり衢に其聲をあげ
21 U najveæoj vrevi vièe, na vratima, u gradu govori svoje besjede:
熱閙しき所にさけび 城市の門の口邑の中にその言をのべていふ
22 Ludi, dokle æete ljubiti ludost? i potsmjevaèima dokle æe biti mio potsmijeh? i bezumni dokle æe mrziti na znanje?
なんぢら拙者のつたなきを愛し 嘲笑者のあざけりを樂しみ 愚なる者の知識を惡むは幾時までぞや
23 Obratite se na karanje moje; evo, izasuæu vam duh svoj, kazaæu vam rijeèi svoje.
わが督斥にしたがひて心を改めよ 視よわれ我が霊を汝らにそそぎ 我が言をなんぢらに示さん
24 Što zvah, ali ne htjeste, pružah ruku svoju, ali niko ne mari,
われ呼たれども汝らこたへず 手を伸たれども顧る者なく
25 Nego odbaciste svaki savjet moj, i karanja mojega ne htjeste primiti;
かへつて我がすべての勸告をすて我が督斥を受ざりしに由り
26 Zato æu se i ja smijati vašoj nevolji, rugaæu se kad doðe èega se bojite;
われ汝らが禍災にあふとき之を笑ひ 汝らの恐懼きたらんとき嘲るべし
27 Kad kao pustoš doðe èega se bojite, i pogibao vaša kao oluja kad doðe, kad navali na vas nevolja i muka.
これは汝らのおそれ颶風の如くきたり 汝らのほろび颺風の如くきたり 艱難とかなしみと汝らにきたらん時なり
28 Tada æe me zvati, ali se neæu odazvati; rano æe tražiti, ali me neæe naæi.
そのとき彼等われを呼ばん 然れどわれ應へじ 只管に我を求めん されど我に遇じ
29 Jer mrziše na znanje, i straha Gospodnjega ne izabraše;
かれら知識を憎み又ヱホバを畏るることを悦ばず
30 Ne pristaše na moj svjet, i preziraše sva karanja moja.
わが勸に從はず凡て我督斥をいやしめたるによりて
31 Zato æe jesti plod od putova svojih, i nasitiæe se savjeta svojih.
己の途の果を食ひおのれの策略に飽べし
32 Jer æe lude ubiti mir njihov, i bezumne æe pogubiti sreæa njihova.
拙者の違逆はおのれを殺し 愚なる者の幸福はおのれを滅さん
33 Ali ko me sluša, boraviæe bezbrižno, i biæe na miru ne bojeæi se zla.
されど我に聞ものは平穩に住ひかつ禍害にあふ恐怖なくして安然ならん

< Poslovice 1 >