Mihej 2

1 Teško onima koji smišljaju bezakonje i o zlu se trude na posteljama svojim, i kad svane izvršuju, jer im je sila u ruci.

Malaʻia kiate kinautolu ʻoku fakatupu hia, mo filioʻi kovi ʻi honau mohenga! ʻOka maama ʻae pongipongi, ʻoku nau fai ia, koeʻuhi ʻoku ʻi he mālohi ʻa honau nima.

2 Žele njive, i otimaju ih; žele kuæe, i uzimaju; èine silu èovjeku i kuæi njegovoj, èovjeku i našljedstvu njegovu.

Pea ʻoku nau fakaʻamu ki he ngaahi ngoue, pea faʻao fakamālohi ia; mo e ngaahi fale, pea ʻave ia; ʻoku pehē ʻenau fakamālohi ʻae tangata mo hono fale, ʻio, ʻae tangata mo hono tofiʻa.

3 Zato ovako veli Gospod: evo, ja mislim zlo tome rodu, iz kojega neæete izvuæi vratova svojih, niti æete hoditi ponosito, jer æe biti zlo vrijeme.

Ko ia ʻoku pehē ʻe Sihova; “Vakai, ʻoku ou fakatupu ha kovi ki he fānau ni, ʻaia ʻe ʻikai hao mei ai homou kia: pea ʻe ʻikai te mou ʻalu mo e fielahi; he ʻoku kovi ʻae kuonga ni.

4 U ono vrijeme govoriæe se prièa o vama, i naricaæe se žalosno govoreæi: propadosmo; promijeni dio naroda mojega; kako mi uze! uzevši njive naše razdijeli.

ʻI he ʻaho ko ia, ʻe fokotuʻu ʻe ha taha ha lea fakatātā kiate kimoutolu, pea tangi ʻaki ʻae tangi mamahi, pea pehē, ‘Kuo tau maumau ʻaupito: kuo ne fakakehe ʻae tofiʻa ʻo hoku kakai: ʻa ʻene ʻave ia meiate au! ʻI heʻene tafoki atu, kuo ne vahevahe hotau ngaahi ngoue.’”

5 Zato neæeš imati nikoga ko bi ti povukao uže za ždrijeb u zboru Gospodnjem.

Ko ia ʻe ʻikai toe kiate koe ha niʻihi, ke lī ha afo ʻi he talotalo ʻi he fakataha ʻo Sihova.

6 Nemojte prorokovati, neka oni prorokuju; ako im ne prorokuju, neæe otstupiti sramota.

‌ʻOku nau pehē kiate kinautolu ʻoku kikite, “ʻOua naʻa mou kikite:” “ʻE ʻikai te nau kikite kiate kinautolu, pea ʻe ʻikai te nau mā.”

7 O ti, koji se zoveš dom Jakovljev, je li se umalio duh Gospodnji? jesu li to djela njegova? eda li moje rijeèi nijesu dobre onome koji hodi pravo?

‌ʻA koe kuo ui ko e fale ʻo Sēkope, “ʻOku ʻapiʻapi koā ʻae Laumālie ʻo Sihova? Ko e ngaahi meʻa ni, ko ʻene ngāue? ʻIkai ʻoku hoko lelei ʻa ʻeku ngaahi lea kiate ia ʻoku ʻeveʻeva totonu?”

8 A narod se moj prije podiže kao neprijatelj; preko haljine skidate plašt s onijeh koji prolaze ne bojeæi se, koji se vraæaju iz boja.

“ʻIo, kuo tuʻu hake ki mui ni ʻa hoku kakai kiate au, hangē ha fili: ʻoku mou hamusi ʻae kofutuʻa mo e kofu loto meiate kinautolu ʻoku ʻalu atu ʻi he melino, hangē ko e kau tangata taʻepoto ki he tau.

9 Žene naroda mojega izgonite iz milijeh kuæa njihovijeh, od djece njihove otimate slavu moju navijek.

Kuo mou kapusi ʻae kau fefine ʻo hoku kakai mei honau ngaahi fale lelei; mei heʻenau fānau, kuo mou ʻave hoku nāunau ʻo lauikuonga.

10 Ustanite i idite, jer ovo nije poèivalište; što se oskvrni, pogubiæe vas pogiblju velikom.

Mou tuʻu hake ʻo ʻalu; he ʻoku ʻikai ko homou mālōlōʻanga eni; koeʻuhi ʻoku ʻuli ia ʻe fai ʻae fakaʻauha, ʻio, ʻae fakaʻauha lahi.

11 Ako ko hodi za vjetrom i kazuje laži govoreæi: prorokovaæu ti za vino i za silovito piæe; taj æe biti prorok ovome narodu.

Kapau ʻoku ai ha tangata ʻoku ʻeveʻeva ʻi he laumālie mo e loi, pea ne pehē, “Te u kikite kiate koe ki he uaine, mo e kava mālohi;” ko e moʻoni ʻe hoko ia ko e palōfita ki he kakai ni.

12 Doista æu te sabrati svega, Jakove, doista æu skupiti ostatak Izrailjev; postaviæu ih zajedno kao ovce Vosorske, kao stado usred tora njihova, biæe vreva od ljudstva.

Ko e moʻoni te u tānaki ʻa hoʻo kātoa, ʻe Sēkope; ko e moʻoni te u tānaki ʻae toenga ʻo ʻIsileli; te u fakataha ʻakinautolu, ʻo hangē ko e fanga sipi ʻo Posila, hangē ko e fanga sipi ʻi he lotoʻā sipi: ʻe lahi ʻae patatū ko e meʻa ʻi he [tokolahi ʻoe ]kau tangata.”

13 Pred njima æe iæi koji razbija; oni æe razbiti i proæi kroz vrata, i izaæi æe; i car æe njihov iæi pred njima, i Gospod æe biti pred njima.

Kuo ʻalu hake ʻi honau ʻao ʻaia ʻoku fakaava: kuo nau movete mo laka atu ʻi he matapā, pea kuo nau hū ai kituaʻā: pea ʻe muʻomuʻa ʻa honau tuʻi ʻiate kinautolu, pea mo Sihova ʻi honau ʻao.