Mateju 23
1 Tada Isus reèe k narodu i uèenicima svojima
Tunc Iesus locutus est ad turbas, et ad discipulos suos,
2 Govoreæi: na Mojsijevu stolicu sjedoše književnici i fariseji.
dicens: Super cathedram Moysi sederunt Scribæ, et Pharisæi.
3 Sve dakle što vam reku da držite, držite i tvorite; ali što oni èine ne èinite; jer govore a ne èine.
Omnia ergo quæcumque dixerint vobis, servate, et facite: secundum opera vero eorum nolite facere: dicunt enim, et non faciunt.
4 Nego vežu bremena teška i nezgodna za nošenje, i tovare na pleæa ljudska; a prstom svojijem neæe da ih prihvate.
Alligant enim onera gravia, et importabilia, et imponunt in humeros hominum: digito autem suo nolunt ea movere.
5 A sva djela svoja èine da ih vide ljudi: raširuju svoje amajlije, i grade velike skute na haljinama svojima.
Omnia vero opera sua faciunt ut videantur ab hominibus: dilatant enim phylacteria sua, et magnificant fimbrias.
6 I traže zaèelje na gozbama i prva mjesta po zbornicama,
Amant autem primos recubitus in cœnis, et primas cathedras in synagogis,
7 I da im se klanja po ulicama, i da ih ljudi zovu: ravi! ravi!
et salutationes in foro, et vocari ab hominibus Rabbi.
8 A vi se ne zovite ravi; jer je u vas jedan ravi Hristos, a vi ste svi braæa.
Vos autem nolite vocari Rabbi. Unus est enim Magister vester, omnes autem vos fratres estis.
9 I ocem ne zovite nikoga na zemlji; jer je u vas jedan otac koji je na nebesima.
Et patrem nolite vocare vobis super terram: unus est enim Pater vester, qui in cælis est.
10 Niti se zovite uèitelji; jer je u vas jedan uèitelj Hristos.
Nec vocemini magistri: quia Magister vester unus est, Christus.
11 A najveæi izmeðu vas da vam bude sluga.
Qui maior est vestrum, erit minister vester.
12 Jer koji se podiže, poniziæe se, a koji se ponižuje, podignuæe se.
Qui autem se exaltaverit, humiliabitur: et qui se humiliaverit, exaltabitur.
13 Teško vama književnici i fariseji, licemjeri, što zatvorate carstvo nebesko od ljudi; jer vi ne ulazite niti date da ulaze koji bi htjeli.
Væ autem vobis Scribæ, et Pharisæi hypocritæ: quia clauditis regnum cælorum ante homines. Vos enim non intratis, nec introeuntes sinitis intrare.
14 Teško vama književnici i fariseji, licemjeri, što jedete kuæe udovièke, i lažno se Bogu molite dugo; zato æete veæma biti osuðeni.
Væ vobis Scribæ, et Pharisæi hypocritæ: quia comeditis domos viduarum, orationes longas orantes: propter hoc amplius accipietis iudicium.
15 Teško vama književnici i fariseji, licemjeri, što prehodite more i zemlju da bi prisvojili jednoga, i kad ga prisvojite, èinite ga sinom paklenijem udvoje veæijem od sebe. (Geenna g1067)
Væ vobis Scribæ, et Pharisæi hypocritæ: quia circuitis mare, et aridam, ut faciatis unum proselytum: et cum fuerit factus, facitis eum filium Gehennæ duplo quam vos. (Geenna g1067)
16 Teško vama voði slijepi koji govorite: ako se ko kune crkvom ništa je; a ko se kune zlatom crkvenijem kriv je.
Væ vobis duces cæci, qui dicitis: Quicumque iuraverit per templum, nihil est: qui autem iuraverit in auro templi, debet.
17 Budale slijepe! šta je veæe, ili zlato, ili crkva koja zlato osveti?
Stulti et cæci: Quid enim maius est, aurum, an templum, quod sanctificat aurum?
18 I ako se ko kune oltarom ništa je to, a koji se kune darom koji je na njemu kriv je.
Et quicumque iuraverit in altari, nihil est: quicumque autem iuraverit in dono, quod est super illud, debet.
19 Budale slijepe! šta je veæe, ili dar, ili oltar koji dar osveti?
Cæci: quid enim maius est, donum, an altare, quod sanctificat donum?
20 Koji se dakle kune oltarom, kune se njim i svijem što je na njemu.
Qui ergo iurat in altari, iurat in eo, et in omnibus quæ super illud sunt.
21 I koji se kune crkvom, kune se njom i onijem koji živi u njoj.
Et quicumque iuraverit in templo, iurat in illo, et in eo, qui habitat in ipso:
22 I koji se kune nebom, kune se prijestolom Božijem i onijem koji sjedi na njemu.
et qui iurat in cælo, iurat in throno Dei, et in eo, qui sedet super eum.
23 Teško vama književnici i fariseji, licemjeri, što dajete desetak od metvice i od kopra i od kima, a ostaviste što je najpretežnije u zakonu: pravdu i milost i vjeru; a ovo je trebalo èiniti i ono ne ostavljati.
Væ vobis Scribæ, et Pharisæi hypocritæ: qui decimatis mentham, et anethum, et cyminum, et reliquistis quæ graviora sunt legis, iudicium, et misericordiam, et fidem. Hæc oportuit facere, et illa non omittere.
24 Voði slijepi koji ocjeðujete komarca a kamilu proždirete.
Duces cæci, excolantes culicem, camelum autem glutientes.
25 Teško vama književnici i fariseji, licemjeri, što èistite spolja èašu i zdjelu a iznutra su pune grabeža i nepravde.
Væ vobis Scribæ, et Pharisæi hypocritæ, quia mundatis quod deforis est calicis, et paropsidis: intus autem pleni estis rapina, et immunditia.
26 Fariseju slijepi! Oèisti najprije iznutra èašu i zdjelu da budu i spolja èiste.
Pharisæe cæce, munda prius quod intus est calicis, et paropsidis, ut fiat id, quod deforis est, mundum.
27 Teško vama književnici i fariseji, licemjeri, što ste kao okreèeni grobovi, koji se spolja vide lijepi a unutra su puni kostiju mrtvaèkijeh i svake neèistote.
Væ vobis Scribæ, et Pharisæi hypocritæ: quia similes estis sepulchris dealbatis, quæ aforis parent hominibus speciosa, intus vero pleni sunt ossibus mortuorum, et omni spurcitia.
28 Tako i vi spolja se pokazujete ljudima pravedni, a iznutra ste puni licemjerja i bezakonja.
Sic et vos aforis quidem paretis hominibus iusti: intus autem pleni estis hypocrisi, et iniquitate.
29 Teško vama književnici i fariseji, licemjeri, što zidate grobove prorocima i krasite rake pravednika,
Væ vobis Scribæ, et Pharisæi hypocritæ, qui ædificatis sepulchra prophetarum, et ornatis monumenta iustorum,
30 I govorite: da smo mi bili u vrijeme svojijeh otaca, ne bismo s njima pristali u krv proroka.
et dicitis: Si fuissemus in diebus patrum nostrorum, non essemus socii eorum in sanguine prophetarum.
31 Tijem samo svjedoèite za sebe da ste sinovi onijeh koji su pobili proroke.
Itaque testimonio estis vobismetipsis, quia filii estis eorum, qui prophetas occiderunt.
32 I vi dopunite mjeru otaca svojijeh.
Et vos implete mensuram patrum vestrorum.
Serpentes genimina viperarum, quomodo fugietis a iudicio Gehennæ? (Geenna g1067)
34 Zato evo ja æu k vama poslati proroke i premudre i književnike; i vi æete jedne pobiti i raspeti, a jedne biti po zbornicama svojima i goniti od grada do grada,
Ideo ecce ego mitto ad vos prophetas, et sapientes, et scribas, et ex illis occidetis, et crucifigetis, et ex eis flagellabitis in synagogis vestris, et persequemini de civitate in civitatem:
35 Da doðe na vas sva krv pravedna što je prolivena na zemlji od krvi Avelja pravednoga do krvi Zarije sina Varahijna, kojega ubiste meðu crkvom i oltarom.
ut veniat super vos omnis sanguis iustus, qui effusus est super terram, a sanguine Abel iusti usque ad sanguinem Zachariæ, filii Barachiæ, quem occidistis inter templum et altare.
36 Zaista vam kažem da æe ovo sve doæi na rod ovaj.
Amen dico vobis, venient hæc omnia super generationem istam.
37 Jerusalime, Jerusalime, koji ubijaš proroke i zasipaš kamenjem poslane k sebi! koliko puta htjeh da skupim èeda tvoja, kao što kokoš skuplja piliæe svoje pod krila, i ne htjeste!
Ierusalem, Ierusalem, quæ occidis prophetas, et lapidas eos, qui ad te missi sunt: quoties volui congregare filios tuos, quemadmodum gallina congregat pullos suos sub alas, et noluisti?
38 Eto æe vam se ostaviti vaša kuæa pusta.
Ecce relinquetur vobis domus vestra deserta.
39 Jer vam kažem: neæete mene vidjeti otsele dok ne reèete: blagosloven koji ide u ime Gospodnje.
Dico enim vobis, non me videbitis amodo, donec dicatis: Benedictus, qui venit in nomine Domini.
