Marku 14
1 Bijahu pak još dva dana do pashe i do dana prijesnijeh hljebova; i tražahu glavari sveštenièki i književnici kako bi ga iz prijevare uhvatili i ubili.
erat autem pascha et azyma post biduum et quaerebant summi sacerdotes et scribae quomodo eum dolo tenerent et occiderent
2 Ali govorahu: ne o prazniku, da se ne bi narod pobunio.
dicebant enim non in die festo ne forte tumultus fieret populi
3 I kad bijaše on u Vitaniji u kuæi Simona gubavoga i sjeðaše za trpezom, doðe žena sa sklenicom mnogocjenoga mira èistoga nardova, i razbivši sklenicu ljevaše mu na glavu.
et cum esset Bethaniae in domo Simonis leprosi et recumberet venit mulier habens alabastrum unguenti nardi spicati pretiosi et fracto alabastro effudit super caput eius
4 A neki se srðahu govoreæi: zašto se to miro prosipa tako?
erant autem quidam indigne ferentes intra semet ipsos et dicentes ut quid perditio ista unguenti facta est
5 Jer se mogaše za nj uzeti više od trista groša i dati siromasima. I vikahu na nju.
poterat enim unguentum istud veniri plus quam trecentis denariis et dari pauperibus et fremebant in eam
6 A Isus reèe: ostavite je; šta joj smetate? ona uèini dobro djelo na meni.
Iesus autem dixit sinite eam quid illi molesti estis bonum opus operata est in me
7 Jer siromahe imate svagda sa sobom, i kad god hoæete možete im dobro èiniti; a mene nemate svagda.
semper enim pauperes habetis vobiscum et cum volueritis potestis illis benefacere me autem non semper habetis
8 Ona što može, uèini: ona pomaza naprijed tijelo moje za ukop.
quod habuit haec fecit praevenit unguere corpus meum in sepulturam
9 Zaista vam kažem: gdje se god uspropovijeda jevanðelje ovo po svemu svijetu, kazaæe se i to za spomen njezin.
amen dico vobis ubicumque praedicatum fuerit evangelium istud in universum mundum et quod fecit haec narrabitur in memoriam eius
10 I Juda Iskariotski, jedan od dvanaestorice, otide ka glavarima sveštenièkijem da im ga izda.
et Iudas Scariotis unus de duodecim abiit ad summos sacerdotes ut proderet eum illis
11 A oni èuvši obradovaše se, i obrekoše mu novce dati: i tražaše zgodu da ga izda.
qui audientes gavisi sunt et promiserunt ei pecuniam se daturos et quaerebat quomodo illum oportune traderet
12 I u prvi dan prijesnijeh hljebova, kad klahu pashu, rekoše mu uèenici njegovi: gdje æeš da idemo da ti zgotovimo pashu da jedeš?
et primo die azymorum quando pascha immolabant dicunt ei discipuli quo vis eamus et paremus tibi ut manduces pascha
13 I posla dvojicu od uèenika svojijeh i reèe im: idite u grad, i srešæe vas èovjek koji nosi vodu u krèagu; idite za njim,
et mittit duos ex discipulis suis et dicit eis ite in civitatem et occurret vobis homo laguenam aquae baiulans sequimini eum
14 I gdje uðe kažite gospodaru od one kuæe: uèitelj veli: gdje je gostionica gdje æu jesti pashu s uèenicima svojijem?
et quocumque introierit dicite domino domus quia magister dicit ubi est refectio mea ubi pascha cum discipulis meis manducem
15 I on æe vam pokazati veliku sobu prostrtu gotovu: ondje nam zgotovite.
et ipse vobis demonstrabit cenaculum grande stratum et illic parate nobis
16 I iziðoše uèenici njegovi, i doðoše u grad, i naðoše kao što im kaza, i ugotoviše pashu.
et abierunt discipuli eius et venerunt in civitatem et invenerunt sicut dixerat illis et praeparaverunt pascha
17 I kad bi uveèe, doðe sa dvanaestoricom.
vespere autem facto venit cum duodecim
18 I kad sjeðahu za trpezom i jeðahu reèe Isus: zaista vam kažem: jedan od vas, koji jede sa mnom, izdaæe me.
et discumbentibus eis et manducantibus ait Iesus amen dico vobis quia unus ex vobis me tradet qui manducat mecum
19 A oni se zabrinuše, i stadoše govoriti jedan za drugijem: da ne ja? i drugi: da ne ja?
at illi coeperunt contristari et dicere ei singillatim numquid ego
20 A on odgovarajuæi reèe im: jedan od dvanaestorice koji umoèi sa mnom u zdjelu.
qui ait illis unus ex duodecim qui intinguit mecum in catino
21 Sin èovjeèij dakle ide kao što je pisano za njega; ali teško onome èovjeku koji izda sina èovjeèijega; bolje bi mu bilo da se nije rodio onaj èovjek.
et Filius quidem hominis vadit sicut scriptum est de eo vae autem homini illi per quem Filius hominis traditur bonum ei si non esset natus homo ille
22 I kad jeðahu uze Isus hljeb i blagoslovivši prelomi ga, i dade im, i reèe: uzmite, jedite; ovo je tijelo moje.
et manducantibus illis accepit Iesus panem et benedicens fregit et dedit eis et ait sumite hoc est corpus meum
23 I uze èašu i davši hvalu dade im; i piše iz nje svi.
et accepto calice gratias agens dedit eis et biberunt ex illo omnes
24 I reèe im: ovo je krv moja novoga zavjeta koja æe se proliti za mnoge.
et ait illis hic est sanguis meus novi testamenti qui pro multis effunditur
25 Zaista vam kažem: više neæu piti od roda vinogradskoga do onoga dana kad æu ga piti novoga u carstvu Božijemu.
amen dico vobis quod iam non bibam de genimine vitis usque in diem illum cum illud bibam novum in regno Dei
26 I otpojavši hvalu iziðoše na goru Maslinsku.
et hymno dicto exierunt in montem Olivarum
27 I reèe im Isus: svi æete se vi sablazniti o mene ovu noæ; jer je pisano: udariæu pastira i ovce æe se razbjeæi.
et ait eis Iesus omnes scandalizabimini in nocte ista quia scriptum est percutiam pastorem et dispergentur oves
28 Ali po vaskrseniju svojemu ja idem pred vama u Galileju.
sed posteaquam resurrexero praecedam vos in Galilaeam
29 A Petar mu reèe: ako se i svi sablazne, ali ja neæu.
Petrus autem ait ei et si omnes scandalizati fuerint sed non ego
30 I reèe mu Isus: zaista ti kažem: noæas dok dvaput pijetao ne zapjeva tri puta æeš me se odreæi.
et ait illi Iesus amen dico tibi quia tu hodie in nocte hac priusquam bis gallus vocem dederit ter me es negaturus
31 A on još veæma govoraše: da bih znao s tobom i umrijeti neæu te se odreæi. Tako i svi govorahu.
at ille amplius loquebatur et si oportuerit me simul conmori tibi non te negabo similiter autem et omnes dicebant
32 I doðoše u selo koje se zove Getsimanija, i reèe uèenicima svojijem: sjedite ovdje dok ja idem da se pomolim Bogu.
et veniunt in praedium cui nomen Gethsemani et ait discipulis suis sedete hic donec orem
33 I uze sa sobom Petra i Jakova i Jovana, i zabrinu se i poèe tužiti.
et adsumit Petrum et Iacobum et Iohannem secum et coepit pavere et taedere
34 I reèe im: žalosna je duša moja do smrti; poèekajte ovdje, i stražite.
et ait illis tristis est anima mea usque ad mortem sustinete hic et vigilate
35 I otišavši malo pade na zemlju, i moljaše se da bi ga mimoišao èas ako je moguæe.
et cum processisset paululum procidit super terram et orabat ut si fieri posset transiret ab eo hora
36 I govoraše: Ava oèe! sve je moguæe tebi; pronesi èašu ovu mimo mene; ali opet ne kako ja hoæu nego kako ti.
et dixit Abba Pater omnia possibilia tibi sunt transfer calicem hunc a me sed non quod ego volo sed quod tu
37 I doðe i naðe ih gdje spavaju, i reèe Petru: Simone! Zar spavaš? Ne može li jednoga èasa postražiti?
et venit et invenit eos dormientes et ait Petro Simon dormis non potuisti una hora vigilare
38 Stražite i molite se Bogu da ne padnete u napast; jer je duh srèan ali je tijelo slabo.
vigilate et orate ut non intretis in temptationem spiritus quidem promptus caro vero infirma
39 I opet otišavši pomoli se Bogu one iste rijeèi govoreæi.
et iterum abiens oravit eundem sermonem dicens
40 I vrativši se naðe ih opet gdje spavaju; jer im bijahu oèi otežale; i ne znadijahu šta bi mu odgovorili.
et reversus denuo invenit eos dormientes erant enim oculi illorum ingravati et ignorabant quid responderent ei
41 I doðe treæi put, i reèe im: jednako spavate i poèivate; dosta je; doðe èas; evo se predaje sin èovjeèij u ruke grješnicima.
et venit tertio et ait illis dormite iam et requiescite sufficit venit hora ecce traditur Filius hominis in manus peccatorum
42 Ustanite da idemo; evo izdajnik se moj približi.
surgite eamus ecce qui me tradit prope est
43 I odmah dok on još govoraše, doðe Juda, jedan od dvanaestorice, i s njim ljudi mnogi s noževima i s koljem od glavara sveštenièkijeh i od književnika i starješina.
et adhuc eo loquente venit Iudas Scarioth unus ex duodecim et cum illo turba cum gladiis et lignis a summis sacerdotibus et a scribis et a senioribus
44 I izdajnik njegov dade im znak govoreæi: koga ja cjelivam onaj je: držite ga, i vodite ga èuvajuæi.
dederat autem traditor eius signum eis dicens quemcumque osculatus fuero ipse est tenete eum et ducite
45 I došavši odmah pristupi k njemu, i reèe: Ravi! ravi! i cjeliva ga.
et cum venisset statim accedens ad eum ait rabbi et osculatus est eum
46 A oni metnuše ruke svoje na nj i uhvatiše ga.
at illi manus iniecerunt in eum et tenuerunt eum
47 A jedan od onijeh što stajahu ondje izvadi nož te udari slugu poglavara sveštenièkoga, i otsijeèe mu uho.
unus autem quidam de circumstantibus educens gladium percussit servum summi sacerdotis et amputavit illi auriculam
48 I odgovarajuæi Isus reèe im: kao na hajduka izišli ste s noževima i s koljem da me uhvatite,
et respondens Iesus ait illis tamquam ad latronem existis cum gladiis et lignis conprehendere me
49 A svaki dan sam bio kod vas u crkvi i uèio, i ne uhvatiste me. Ali da se zbude pismo.
cotidie eram apud vos in templo docens et non me tenuistis sed ut adimpleantur scripturae
50 I ostavivši ga uèenici svi pobjegoše.
tunc discipuli eius relinquentes eum omnes fugerunt
51 I za njim iðaše nekakav mladiæ ogrnut platnom po golu tijelu; i uhvatiše onoga mladiæa.
adulescens autem quidam sequebatur illum amictus sindone super nudo et tenuerunt eum
52 A on ostavivši platno go pobježe od njih.
at ille reiecta sindone nudus profugit ab eis
53 I dovedoše Isusa k poglavaru sveštenièkome, i stekoše se k njemu svi glavari sveštenièki i književnici i starješine.
et adduxerunt Iesum ad summum sacerdotem et conveniunt omnes sacerdotes et scribae et seniores
54 I Petar ide za njim izdaleka do u dvor poglavara sveštenièkoga, i sjeðaše sa slugama, i grijaše se kod ognja.
Petrus autem a longe secutus est eum usque intro in atrium summi sacerdotis et sedebat cum ministris et calefaciebat se ad ignem
55 A glavari sveštenièki i sva skupština tražahu na Isusa svjedoèanstva da ga ubiju; i ne naðoše;
summi vero sacerdotes et omne concilium quaerebant adversum Iesum testimonium ut eum morti traderent nec inveniebant
56 Jer mnogi svjedoèahu lažno na njega i svjedoèanstva ne bijahu jednaka.
multi enim testimonium falsum dicebant adversus eum et convenientia testimonia non erant
57 I jedni ustavši svjedoèahu na njega lažno govoreæi:
et quidam surgentes falsum testimonium ferebant adversus eum dicentes
58 Mi smo èuli gdje on govori: ja æu razvaliti ovu crkvu koja je rukama naèinjena, i za tri dana naèiniæu drugu koja neæe biti rukama naèinjena.
quoniam nos audivimus eum dicentem ego dissolvam templum hoc manufactum et per triduum aliud non manufactum aedificabo
59 I ni ovo svjedoèanstvo njihovo ne bijaše jednako.
et non erat conveniens testimonium illorum
60 I ustavši poglavar sveštenièki na srijedu zapita Isusa govoreæi: zar ništa ne odgovaraš što ovi na tebe svjedoèe?
et exsurgens summus sacerdos in medium interrogavit Iesum dicens non respondes quicquam ad ea quae tibi obiciuntur ab his
61 A on muèaše i ništa ne odgovaraše. Opet poglavar sveštenièki zapita i reèe: jesi li ti Hristos, sin blagoslovenoga?
ille autem tacebat et nihil respondit rursum summus sacerdos interrogabat eum et dicit ei tu es Christus Filius Benedicti
62 A Isus reèe: jesam; i vidjeæete sina èovjeèijega gdje sjedi s desne strane sile i ide na oblacima nebeskijem.
Iesus autem dixit illi ego sum et videbitis Filium hominis a dextris sedentem Virtutis et venientem cum nubibus caeli
63 A poglavar sveštenièki razdrije svoje haljine, i reèe: šta nam trebaju više svjedoci?
summus autem sacerdos scindens vestimenta sua ait quid adhuc desideramus testes
64 Èuste hulu na Boga; šta mislite? A oni svi kazaše da je zaslužio smrt.
audistis blasphemiam quid vobis videtur qui omnes condemnaverunt eum esse reum mortis
65 I poèeše jedni pljuvati na nj, i pokrivati mu lice, i æušati ga, i govoriti mu: proreci; i sluge ga bijahu po obrazima.
et coeperunt quidam conspuere eum et velare faciem eius et colaphis eum caedere et dicere ei prophetiza et ministri alapis eum caedebant
66 I kad bijaše Petar dolje na dvoru, doðe jedna od sluškinja poglavara sveštenièkoga,
et cum esset Petrus in atrio deorsum venit una ex ancillis summi sacerdotis
67 I vidjevši Petra gdje se grije pogleda na nj i reèe: i ti si bio s Isusom Nazareæaninom.
et cum vidisset Petrum calefacientem se aspiciens illum ait et tu cum Iesu Nazareno eras
68 A on se odreèe govoreæi: ne znam niti razumijem šta ti govoriš. I iziðe napolje pred dvor: i pijetao zapjeva.
at ille negavit dicens neque scio neque novi quid dicas et exiit foras ante atrium et gallus cantavit
69 I opet kad ga vidje sluškinja, poèe govoriti onima što stajahu ondje: ovaj je od njih.
rursus autem cum vidisset illum ancilla coepit dicere circumstantibus quia hic ex illis est
70 A on se opet odricaše. I malo zatijem opet oni što stajahu ondje rekoše Petru: vaistinu si od njih: jer si Galilejac, i govor ti je onakovi.
at ille iterum negavit et post pusillum rursus qui adstabant dicebant Petro vere ex illis es nam et Galilaeus es
71 A on se poèe kleti i preklinjati: ne znam toga èovjeka za koga vi govorite.
ille autem coepit anathematizare et iurare quia nescio hominem istum quem dicitis
72 I drugi put zapjeva pijetao. I opomenu se Petar rijeèi što mu reèe Isus: dok pijetao dvaput ne zapjeva odreæi æeš me se triput. I stade plakati.
et statim iterum gallus cantavit et recordatus est Petrus verbi quod dixerat ei Iesus priusquam gallus cantet bis ter me negabis et coepit flere
