Luki 22

1 Približavaše se pak praznik prijesnijeh hljebova koji se zove pasha. 2 I gledahu glavari sveštenièki i književnici kako bi ga ubili; ali se bojahu naroda. 3 A sotona uðe u Judu, koji se zvaše Iskariot, i koji bješe jedan od dvanaestorice. 4 I otišavši govori s glavarima sveštenièkijem i sa starješinama kako æe im ga izdati. 5 I oni se obradovaše, i ugovoriše da mu dadu novce. 6 I on se obreèe, i tražaše zgodna vremena da im ga preda tajno od naroda. 7 A doðe dan prijesnijeh hljebova u koji trebaše klati pashu; 8 I posla Petra i Jovana rekavši: idite ugotovite nam pashu da jedemo. 9 A oni mu rekoše: gdje hoæeš da ugotovimo? 10 A on im reèe: eto kad uðete u grad, srešæe vas èovjek koji nosi vodu u krèagu; idite za njim u kuæu u koju on uðe, 11 I kažite domaæinu: uèitelj veli: gdje je gostionica gdje æu jesti pashu s uèenicima svojijem? 12 I on æe vam pokazati veliku sobu prostrtu; ondje ugotovite. 13 A oni otidoše i naðoše kao što im kaza; i ugotoviše pashu. 14 I kad doðe èas, sjede za trpezu, i dvanaest apostola s njim. 15 I reèe im: vrlo sam željeo da ovu pashu jedem s vama prije nego postradam; 16 Jer vam kažem da je otsele neæu jesti dok se ne svrši u carstvu Božijemu. 17 I uzevši èašu dade hvalu, i reèe: uzmite je i razdijelite meðu sobom; 18 Jer vam kažem da neæu piti od roda vinogradskoga dok ne doðe carstvo Božije. 19 I uzevši hljeb dade hvalu, i prelomivši ga dade im govoreæi: ovo je tijelo moje koje se daje za vas; ovo èinite za moj spomen. 20 A tako i èašu po veèeri, govoreæi: ova je èaša novi zavjet mojom krvi koja se za vas proljeva. 21 Ali evo ruka izdajnika mojega sa mnom je na trpezi. 22 I sin èovjeèij dakle ide kao što je ureðeno; ali teško èovjeku onome koji ga izdaje! 23 I oni staše tražiti meðu sobom koji bi dakle od njih bio koji æe to uèiniti. 24 A posta i prepiranje meðu njima koji bi se držao meðu njima da je najveæi. 25 A on im reèe: carevi narodni vladaju narodom, a koji njim upravljaju, zovu se dobrotvori. 26 Ali vi nemojte tako; nego koji je najveæi meðu vama neka bude kao najmanji, i koji je starješina neka bude kao sluga. 27 Jer koji je veæi, koji sjedi za trpezom ili koji služi? Nije li onaj koji sjedi za trpezom? A ja sam meðu vama kao sluga. 28 A vi ste oni koji ste se održali sa mnom u mojijem napastima. 29 I ja ostavljam vama carstvo kao što je otac moj meni ostavio: 30 Da jedete i pijete za trpezom mojom u carstvu mojemu, i da sjedite na prijestolima i sudite nad dvanaest koljena Izrailjevijeh. 31 Reèe pak Gospod: Simone! Simone! evo vas ište sotona da bi vas èinio kao pšenicu. 32 A ja se molih za tebe da tvoja vjera ne prestane; i ti kadgod obrativši se utvrdi braæu svoju. 33 A on mu reèe: Gospode! s tobom gotov sam i u tamnicu i na smrt iæi. 34 A on reèe: kažem ti, Petre! danas neæe zapjevati pijetao dok se triput ne odreèeš da me poznaješ. 35 I reèe im: kad vas poslah bez kese i bez torbe i bez obuæe, eda vam što nedostade? A oni rekoše: ništa. 36 A on im reèe: ali sad koji ima kesu neka je uzme, tako i torbu; a koji nema neka proda haljinu svoju i kupi nož. 37 Jer vam kažem da još i ovo treba na meni da se izvrši što stoji u pismu: i meðu zloèince metnuše ga. Jer što je pisano za mene, svršuje se. 38 A oni rekoše: Gospode! evo ovdje dva noža. A on im reèe: dosta je. 39 I izišavši otide po obièaju na goru Maslinsku; a za njim otidoše uèenici njegovi. 40 A kad doðe na mjesto reèe im: molite se Bogu da ne padnete u napast. 41 I sam otstupi od njih kako se može kamenom dobaciti, i kleknuvši na koljena moljaše se Bogu 42 Govoreæi: oèe! kad bi htio da proneseš ovu èašu mimo mene! ali ne moja volja nego tvoja da bude. 43 A anðeo mu se javi s neba, i krijepi ga. 44 I buduæi u borenju, moljaše se bolje; znoj pak njegov bijaše kao kaplje krvi koje kapahu na zemlju. 45 I ustavši od molitve doðe k uèenicima svojijem, i naðe ih a oni spavaju od žalosti, 46 I reèe im: što spavate? ustanite, molite se Bogu da ne padnete u napast. 47 Dok on pak još govoraše, gle, narod i jedan od dvanaestorice, koji se zvaše Juda, iðaše pred njima, i pristupi k Isusu da ga cjeliva. Jer im ovo bijaše dao znak: koga cjelivam onaj je. 48 A Isus mu reèe: Juda! zar cjelivom izdaješ sina èovjeèijega? 49 A kad oni što bijahu s njim vidješe šta æe biti, rekoše mu: Gospode! da bijemo nožem? 50 I udari jedan od njih slugu poglavara sveštenièkoga, i otsijeèe mu desno uho. 51 A Isus odgovarajuæi reèe: ostavite to. I dohvativši se do uha njegova iscijeli ga. 52 A glavarima sveštenièkijem i vojvodama crkvenijem i starješinama koji bijahu došli na nj reèe Isus: zar kao na hajduka iziðoste s noževima i koljem da me uhvatite? 53 Svaki dan bio sam s vama u crkvi i ne digoste ruku na mene; ali je sad vaš èas i oblast tame. 54 A kad ga uhvatiše, odvedoše ga i uvedoše u dvor poglavara sveštenièkoga. A Petar iðaše za njim izdaleka. 55 A kad oni naložiše oganj nasred dvora i sjeðahu zajedno, i Petar sjeðaše meðu njima. 56 Vidjevši ga pak jedna sluškinja gdje sjedi kod ognja, i pogledavši na nj reèe: i ovaj bješe s njim. 57 A on ga se odreèe govoreæi: ženo! ne poznajem ga. 58 I malo zatijem vidje ga drugi i reèe: i ti si od njih. A Petar reèe: èovjeèe! nijesam. 59 I pošto proðe oko jednoga sahata drugi neko potvrðivaše govoreæi: zaista i ovaj bješe s njim; jer je Galilejac. 60 A Petar reèe: èovjeèe! ne znam šta govoriš. I odmah dok on još govoraše zapjeva pijetao. 61 I obazrevši se Gospod pogleda na Petra, i Petar se opomenu rijeèi Gospodnje kako mu reèe: prije nego pijetao zapjeva odreæi æeš me se triput. 62 I izišavši napolje plaka gorko. 63 A ljudi koji držahu Isusa rugahu mu se, i bijahu ga. 64 I pokrivši ga bijahu ga po obrazu i pitahu ga govoreæi: proreci ko te udari? 65 I druge mnoge hule govorahu na nj. 66 I kad svanu, sabraše se starješine narodne i glavari sveštenièki i književnici, i odvedoše ga u svoj sud 67 Govoreæi: jesi li ti Hristos? kaži nam. A on im reèe: ako vam i kažem, neæete vjerovati. 68 A ako vas i zapitam, neæete mi odgovoriti, niti æete me pustiti. 69 Otsele æe sin èovjeèij sjediti s desne strane sile Božije. 70 Svi pak rekoše: ti li si dakle sin Božij? A on im reèe: vi kažete da sam ja. 71 A oni rekoše: šta nam trebaju više svjedoèanstva? jer sami èusmo iz usta njegovijeh.