< Luki 20 >
1 I kad on u jedan od onijeh dana uèaše narod u crkvi i propovijedaše jevanðelje, doðoše glavari sveštenièki i književnici sa starješinama,
2 I rekoše mu govoreæi: kaži nam kakvom vlasti to èiniš? Ili ko ti je dao vlast tu?
3 A on odgovarajuæi reèe im: i ja æu vas upitati jednu rijeè, i kažite mi:
4 Krštenje Jovanovo ili bi s neba ili od ljudi?
5 A oni pomišljahu u sebi govoreæi: ako reèemo s neba, reæi æe: zašto mu dakle ne vjerovaste?
6 Ako li reèemo: od ljudi, sav æe nas narod pobiti kamenjem; jer svi vjerovahu da Jovan bješe prorok.
7 I odgovoriše: ne znamo otkuda.
8 A Isus im reèe: ni ja vama neæu kazati kakvom vlasti ovo èinim.
9 A narodu poèe kazivati prièu ovu: jedan èovjek posadi vinograd, i dade ga vinogradarima pa otide na podugo vremena.
10 I u vrijeme posla k vinogradarima slugu da mu dadu od roda vinogradskoga; ali vinogradari izbiše ga, i poslaše prazna.
11 I posla opet drugoga slugu; a oni i onoga izbiše i osramotivši poslaše prazna.
12 I posla opet treæega; a oni i onoga raniše, i istjeraše.
13 Onda reèe gospodar od vinograda: šta æu èiniti? Da pošljem sina svojega ljubaznoga: eda se kako zastide kad vide njega.
14 A vinogradari vidjevši njega mišljahu u sebi govoreæi: ovo je našljednik; hodite da ga ubijemo da naše bude dostojanje.
15 I izvedoše ga napolje iz vinograda i ubiše. Šta æe dakle uèiniti njima gospodar od vinograda?
16 Doæi æe i pogubiæe ove vinogradare, i daæe vinograd drugima. A oni što slušahu rekoše: ne dao Bog!
17 A on pogledavši na njih reèe: šta znaèi dakle ono u pismu: kamen koji odbaciše zidari onaj posta glava od ugla?
18 Svaki koji padne na taj kamen razbiæe se; a na koga on padne satræe ga.
19 I gledahu glavari sveštenièki i književnici u onaj èas da dignu ruke na nj; ali se pobojaše naroda, jer razumješe da njima ovu prièu kaza.
20 I pažahu na njega, i poslaše vrebaèe, koji se graðahu kao da su pobožni: ne bi li ga uhvatili u rijeèi da ga predadu poglavarima i vlasti sudijnoj.
21 I upitaše ga govoreæi: uèitelju! znamo da pravo govoriš i uèiš, i ne gledaš ko je ko, nego zaista uèiš putu Božijemu:
22 Treba li nam æesaru davati haraè, ili ne?
23 A on razumjevši njihovo lukavstvo reèe im: šta me kušate?
24 Pokažite mi dinar; èij je na njemu obraz i natpis? A oni odgovarajuæi rekoše: æesarev.
25 A on im reèe: podajte dakle što je æesarevo æesaru, a što je Božije Bogu.
26 I ne mogoše rijeèi njegove pokuditi pred narodom; i diviše se odgovoru njegovu, i umukoše.
27 A pristupiše neki od sadukeja koji kažu da nema vaskrsenija, i pitahu ga
28 Govoreæi: uèitelju! Mojsije nam napisa: ako kome umre brat koji ima ženu, i umre bez djece, da brat njegov uzme ženu, i da podigne sjeme bratu svojemu.
29 Bijaše sedam braæe, i prvi uze ženu, i umrije bez djece;
30 I uze drugi ženu, i on umrije bez djece;
31 I treæi je uze; a tako i svi sedam; i ne ostaviše djece, i pomriješe;
32 A poslije sviju umrije i žena.
33 O vaskrseniju dakle koga æe od njih biti žena? jer je ona sedmorici bila žena.
34 I odgovarajuæi Isus reèe im: djeca ovoga svijeta žene se i udaju; (aiōn )
35 A koji se udostoje dobiti onaj svijet i vaskrsenije iz mrtvijeh niti æe se ženiti ni udavati; (aiōn )
36 Jer više ne mogu umrijeti; jer su kao anðeli; i sinovi su Božiji kad su sinovi vaskrsenija.
37 A da mrtvi ustaju, i Mojsije pokaza kod kupine gdje naziva Gospoda Boga Avraamova i Boga Isakova i Boga Jakovljeva.
38 A Bog nije Bog mrtvijeh nego živijeh; jer su njemu svi živi.
39 A neki od književnika odgovarajuæi rekoše: uèitelju! dobro si kazao.
40 I veæ ne smijahu ništa da ga zapitaju. A on im reèe:
41 Kako govore da je Hristos sin Davidov?
42 Kad sam David govori u psaltiru: reèe Gospod Gospodu mojemu: sjedi meni s desne strane,
43 Dok položim neprijatelje tvoje podnožje nogama tvojima.
44 David dakle njega naziva Gospodom; pa kako mu je sin?
45 A kad sav narod slušaše, reèe uèenicima svojijem:
46 Èuvajte se od književnika, koji hoæe da idu u dugaèkijem haljinama, i traže da im se klanja po ulicama, i prvijeh mjesta po zbornicama, i zaèelja na gozbama;
47 Koji jedu kuæe udovièke, i lažno se mole Bogu dugo. Oni æe još veæma biti osuðeni.
