< Jovanu 18 >
1 I rekavši ovo Isus iziðe s uèenicima svojijem preko potoka Kedrona gdje bješe vrt, u koji uðe on i uèenici njegovi.
2 A Juda izdajnik njegov znadijaše ono mjesto; jer se Isus èesto skupljaše ondje s uèenicima svojijem.
3 Onda Juda uze èetu i od glavara sveštenièkijeh i fariseja momke, i doðe onamo s fenjerima i sa svijeæama i s oružjem.
4 A Isus znajuæi sve što æe biti od njega iziðe i reèe im: koga tražite?
5 Odgovoriše mu: Isusa Nazareæanina. Isus im reèe: ja sam. A s njima stajaše i Juda koji ga izdavaše.
6 A kad im reèe: ja sam; izmakoše se natrag i popadaše na zemlju.
7 Onda ih opet zapita Isus: koga tražite? A oni rekoše: Isusa Nazareæanina.
8 Isus im odgovori: kazah vam da sam ja. Ako dakle mene tražite, ostavite ove nek idu.
9 Da se izvrši rijeè što reèe: ne izgubih nijednoga od onijeh koje si mi dao.
10 A Simon Petar imaše nož, pa ga izvadi i udari slugu poglavara sveštenièkoga, i otsijeèe mu desno uho. A sluzi bješe ime Malho.
11 Onda reèe Isus Petru: zadjeni nož u nožnice. Èašu koju mi dade otac zar da je ne pijem?
12 A èeta i vojvoda i momci Jevrejski uhvatiše Isusa i svezaše ga,
13 I odvedoše ga najpre Ani, jer bješe tast Kajafi, koji bješe poglavar sveštenièki one godine.
14 A Kajafa bješe onaj što dade svjet Judejcima da je bolje da umre jedan èovjek nego narod da propadne.
15 Za Isusom pak iðaše Simon Petar i drugi uèenik; a uèenik onaj bješe poznat kod poglavara sveštenièkoga, i uðe s Isusom u dvor poglavara sveštenièkoga;
16 A Petar stajaše napolju kod vrata. Onda iziðe onaj uèenik što bješe poznat kod poglavara sveštenièkoga i reèe vratarici te uvede Petra.
17 Onda reèe sluškinja vratarica Petru: da nijesi i ti uèenik ovoga èovjeka? On reèe: nijesam.
18 A sluge i momci bijahu naložili oganj i stajahu te se grijahu, jer bješe zima; a i Petar stajaše s njima i grijaše se.
19 Poglavar pak sveštenièki zapita Isusa za uèenike njegove i za njegovu nauku.
20 Isus mu odgovori: ja govorih javno svijetu, ja svagda uèih u zbornici i u crkvi, gdje se svagda skupljaju Judejci, i ništa tajno ne govorih.
21 Što pitaš mene? Pitaj one koji su slušali šta sam im govorio; evo ovi znadu šta sam ja govorio.
22 A kad on ovo reèe, jedan od momaka koji stajahu ondje udari Isusa po obrazu, i reèe: zar tako odgovaraš poglavaru sveštenièkome?
23 Isus mu odgovori: ako zlo rekoh, dokaži da je zlo; ako li dobro, zašto me biješ?
24 I Ana posla ga svezana Kajafi poglavaru sveštenièkome.
25 A Simon Petar stajaše i grijaše se. Onda mu rekoše: da nijesi i ti od uèenika njegovijeh? A on se odreèe i reèe: nijesam.
26 Reèe jedan od slugu poglavara sveštenièkoga koji bješe roðak onome što mu Petar otsijeèe uho: ne vidjeh li ja tebe u vrtu s njim?
27 Onda se Petar opet odreèe; i odmah pijetao zapjeva.
28 A Isusa povedoše od Kajafe u sudnicu. Ali bješe jutro, i oni ne uðoše u sudnicu da se ne bi opoganili, nego da bi mogli jesti pashu.
29 Onda Pilat iziðe k njima napolje i reèe: kakovu krivicu iznosite na ovoga èovjeka?
30 Odgovoriše mu i rekoše: kad on ne bi bio zloèinac ne bismo ga predali tebi.
31 A Pilat im reèe: uzmite ga vi i po zakonu svojemu sudite mu. A Jevreji mu rekoše: mi ne smijemo nikoga pogubiti.
32 Da se zbude rijeè Isusova koju reèe kazujuæi kakvom æe smrti umrijeti.
33 Onda uðe Pilat opet u sudnicu, i dozva Isusa, i reèe mu: ti si car Judejski?
34 Isus mu odgovori: govoriš li ti to sam od sebe, ili ti drugi kazaše za mene?
35 Pilat odgovori: zar sam ja Jevrejin? Rod tvoj i glavari sveštenièki predaše te meni; šta si uèinio?
36 Isus odgovori: carstvo moje nije od ovoga svijeta; kad bi bilo od ovoga svijeta carstvo moje, onda bi sluge moje branile da ne bih bio predan Jevrejima; ali carstvo moje nije odavde.
37 Onda mu reèe Pilat: daklem si ti car? Isus odgovori: ti govoriš da sam ja car. Ja sam za to roðen, i zato doðoh na svijet da svjedoèim istinu. I svaki koji je od istine sluša glas moj.
38 Reèe mu Pilat: šta je istina? I ovo rekavši iziðe opet k Jevrejima, i reèe im: ja nikakve krivice ne nalazim na njemu.
39 A u vas je obièaj da vam jednoga pustim na pashu, hoæete li dakle da vam pustim cara Judejskoga?
40 Onda svi povikaše opet govoreæi: ne ovoga, nego Varavu. A Varava bješe hajduk.
