< Jov 7 >

1 Nije li èovjek na vojsci na zemlji? a dani njegovi nijesu li kao dani nadnièarski?
それ人の世にあるは戰鬪にあるがごとくならずや 又其日は傭人の日のごとくなるにあらずや
2 Kao što sluga uzdiše za sjenom i kao što nadnièar èeka da svrši,
奴僕の暮を冀がふが如く傭人のその價を望むがごとく
3 Tako su meni dati u našljedstvo mjeseci zaludni i noæi muène odreðene mi.
我は苦しき月を得させられ 憂はしき夜をあたへらる
4 Kad legnem, govorim: kad æu ustati? i kad æe proæi noæ? i sitim se prevræuæi se do svanuæa.
我臥ば乃はち言ふ 何時夜あけて我おきいでんかと 曙まで頻に輾轉ぶ
5 Tijelo je moje obuèeno u crve i u grude zemljane, koža moja puca i rašèinja se.
わが肉は蟲と土塊とを衣服となし 我皮は愈てまた腐る
6 Dani moji brži biše od èunka, i proðoše bez nadanja.
わが日は機の梭よりも迅速なり 我望む所なくし之を送る
7 Opomeni se da je moj život vjetar, da oko moje neæe više vidjeti dobra,
想ひ見よ わが生命が氣息なる而已 我目は再び福祉を見ること有じ
8 Niti æe me vidjeti oko koje me je viðalo; i tvoje oèi kad pogledaju na me, mene neæe biti.
我を見し者の眼かさねて我を見ざらん 汝目を我にむくるも我は已に在ざるべし
9 Kao što se oblak razilazi i nestaje ga, tako ko siðe u grob, neæe izaæi, (Sheol h7585)
雲の消て逝がごとく陰府に下れる者は重ねて上りきたらじ (Sheol h7585)
10 Neæe se više vratiti kuæi svojoj, niti æe ga više poznati mjesto njegovo.
彼は再びその家に歸らず 彼の郷里も最早かれを認めじ
11 Zato ja neæu braniti ustima svojim, govoriæu u tuzi duha svojega, naricati u jadu duše svoje.
然ば我はわが口を禁めず 我心の痛によりて語ひ わが神魂の苦しきによりて歎かん
12 Eda li sam more ili kit, te si namjestio stražu oko mene?
我あに海ならんや鰐ならんや 汝なにとて我を守らせおきたまふぞ
13 Kad reèem: potješiæe me odar moj, postelja æe mi moja oblakšati tužnjavu,
わが牀われを慰め わが寢床わが愁を解んと思ひをる時に
14 Tada me strašiš snima i prepadaš me utvarama,
汝夢をもて我を驚かし 異象をもて我を懼れしめたまふ
15 Te duša moja voli biti udavljena, voli smrt nego kosti moje.
是をもて我心は氣息の閉んことを願ひ 我この骨よりも死を冀がふ
16 Dodijalo mi je; neæu dovijeka živjeti; proði me se; jer su dani moji taština.
われ生命を厭ふ 我は永く生るをことを願はず 我を捨おきたまへ 我日は氣のごときなり
17 Šta je èovjek da ga mnogo cijeniš i da mariš za nj?
人を如何なる者として汝これを大にし 之を心に留
18 Da ga pohodiš svako jutro, i svaki èas kušaš ga?
朝ごとに之を看そなはし 時わかず之を試みたまふや
19 Kad æeš se odvratiti od mene i pustiti me da progutam pljuvanku svoju?
何時まで汝われに目を離さず 我が津を咽む間も我を捨おきたまはざるや
20 Zgriješio sam; šta æu ti èiniti, o èuvaru ljudski? zašto si me metnuo sebi za biljegu, te sam sebi na tegobu?
人を鑒みたまふ者よ我罪を犯したりとて汝に何をか爲ん 何ぞ我を汝の的となして我にこの身を厭はしめたまふや
21 Zašto mi ne oprostiš grijeh moj i ne ukloniš moje bezakonje? jer æu sad leæi u prah, i kad me potražiš, mene neæe biti.
汝なんぞ我の愆を赦さず我罪を除きたまはざるや 我いま土の中に睡らん 汝我を尋ねたまふとも我は在ざるべし

< Jov 7 >