Jov 41

1 Hoæeš li udicom izvuæi krokodila ili užem podvezati mu jezik?

“ʻOku ke faʻa fusi hake ʻae levaiatani ʻaki ʻae mātaʻu? Pe ko hono ʻelelo ʻaki ʻae afo ʻoku ke tukutuku hifo?

2 Hoæeš li mu provuæi situ kroz nos? ili mu šiljkom provrtjeti èeljusti?

‌ʻOku ke faʻa ʻai ʻae mātaʻu ki hono ihu? Pe vili ke ʻasi hono kouʻahe ʻaki ʻae talaʻi ʻakau?

3 Hoæe li te mnogo moliti, ili æe ti laskati?

Te ne fai ʻene ngaahi hū tāumaʻu kiate koe? Te ne lea ʻaki ʻae ngaahi lea malu kiate koe?

4 Hoæe li uèiniti vjeru s tobom da ga uzmeš da ti bude sluga dovijeka?

Te ne fai ʻae fuakava mo koe? Te ke maʻu ia ko hoʻo tamaioʻeiki ʻo taʻengata?

5 Hoæeš li se igrati s njim kao sa pticom, ili æeš ga vezati djevojkama svojim?

Te ke fakavā mo ia ʻo hangē ko e manupuna? Pe te ke noʻotaki ia maʻa hoʻo kau taʻahine?

6 Hoæe li se njim èastiti drugovi? razdijeliti ga meðu trgovce?

‌ʻE fai kātoanga ʻaki ia ʻe ho kaumeʻa? Te nau vahevahe ia ki he kakai fakatau?

7 Hoæeš li mu napuniti kožu šiljcima i glavu ostvama?

‌ʻOku ke faʻa fakapito hono kili ʻi he tao ukamea talatala? Pe ko hono ʻulu ʻi he tao hoka ika?

8 Digni na nj ruku svoju; neæeš više pominjati boja.

Hilifaki ho nima kiate ia, manatu ki he tau, pea ʻoua naʻa toe fai hā meʻa.

9 Gle, zaludu je nadati mu se; kad ga samo ugleda èovjek, ne pada li?

Vakai, ʻoku taʻeʻaonga ke ʻamanaki kiate ia: ʻikai ʻe tō ki lalo ha tokotaha ʻi he mamata pe kiate ia?

10 Nema slobodna koji bi ga probudio; a ko æe stati preda me?

‌ʻOku ʻikai ha tokotaha ʻoku loto lahi ʻe fie ueʻi ia ke tuʻu hake: pea ka kuo pehē, ko hai koā ʻe faʻa tuʻu ʻi hoku ʻao?

11 Ko mi je prije dao što, da mu vratim? što je god pod svijem nebom, moje je.

Ko hai kuo ne tomuʻa fai kiate au koeʻuhi ke u totongi ia? Ko e meʻa kotoa pē ʻoku ʻi lalo langi ʻoku ʻaʻaku ia.

12 Neæu muèati o udima njegovijem ni o sili ni o ljepoti stasa njegova.

“ʻE ʻikai te u fakapuli hono ngaahi konga, pe ko hono mālohi, pe ko hono matamatalelei.

13 Ko æe mu uzgrnuti gornju odjeæu? k èeljustima njegovijem ko æe pristupiti?

Ko hai te ne faʻa ʻilo ʻae mata ʻo hono kofu? Pe ko hai ʻe faʻa haʻu kiate ia mo e palaiteli lou ua?

14 Vrata od grla njegova ko æe otvoriti? strah je oko zuba njegovijeh.

Ko hai te ne faʻa toʻo ʻae matapā ʻo hono mata? ʻOku fakailifia hono ngaahi nifo ʻoku takatakai.

15 Krljušti su mu jaki štitovi spojeni tvrdo.

‌ʻOku viki ia ʻi hono ngaahi ʻuno, ʻaia ʻoku tāpuni fakataha ʻo hangē ko e meʻa pulusi maʻu.

16 Blizu su jedna do druge da ni vjetar ne ulazi meðu njih.

‌ʻOku fengūtaki pehē ʻae taha ki he taha, ʻaia ʻoku ʻikai faʻa hū ai ʻae matangi ʻi hona vahaʻa.

17 Jedna je za drugu prionula, drže se i ne rastavljaju se.

‌ʻOku nau fehokotaki, ʻo fepikitaki fakataha, pea ʻe ʻikai faʻa vaheʻi.

18 Kad kiha kao da munja sijeva, a oèi su mu kao trepavice u zore.

‌ʻI heʻene mafatua ʻoku ulo ai ʻae maama, pea ʻoku tatau hono mata mo e laumata ʻoe pongipongi.

19 Iz usta mu izlaze luèevi, i iskre ognjene skaèu.

‌ʻOku ʻalu atu mei hono ngutu ʻae ngaahi maama ulo, ʻoku puna mei ai kituʻa ʻae ngaahi kalofiama.

20 Iz nozdrva mu izlazi dim kao iz vreloga lonca ili kotla.

‌ʻOku ʻalu atu ʻi hono avaʻi ihu ʻae ʻohuafi, ʻo hangē ko e kulo vai kuo lili, pe ko e fuʻu kulo.

21 Dah njegov raspaljuje ugljevlje i plamen mu izlazi iz usta.

‌ʻOku tutu ʻe heʻene mānava ʻae malala, pea ʻoku ulo mai ʻae afi mei hono ngutu.

22 U vratu mu stoji sila, i pred njim ide strah.

‌ʻOku nofo ʻae mālohi ʻi hono kia, pea ʻoku liliu ʻae mamahi ko e fiefia ʻi hono ʻao.

23 Udi mesa njegova spojeni su, jednostavno je na njemu, ne razmièe se.

Ko hono ngaahi ʻioʻi kakano ʻoku piki fakataha: ʻoku mālohi ia ʻi ai; ʻoku ʻikai faʻa ueʻi.

24 Srce mu je tvrdo kao kamen, tvrdo kao donji žrvanj.

‌ʻOku mālohi hono loto ʻo hangē ko e maka; ʻio, ʻoku fefeka ʻo hangē ko e konga ʻoe maka tokalalo ʻoe meʻa momosi.

25 Kad se digne, dršæu junaci, i od straha oèišæaju se od grijeha svojih.

‌ʻOka fokotuʻu hake ia ki ʻolunga, ʻoku manavahē ʻae kau mālohi: ko e meʻa ʻi he faʻa maumau ʻoku nau fakamaʻa ʻakinautolu.

26 Da ga udari maè, ne može se održati, ni koplje ni strijela ni oklop.

Ko e heletā ʻo ia ʻoku ne tā kiate ia ʻoku ʻikai tau; pe ko e tao, pe ko e tokotoko, mo e kofutau.

27 Njemu je gvožðe kao pljeva, a mjed kao trulo drvo.

‌ʻOku tatau kiate ia ʻae ʻaione mo e mohuku, ʻae palasa mo e ʻakau popo.

28 Neæe ga potjerati strijela, kamenje iz praæe njemu je kao slamka;

‌ʻE ʻikai hola ia ʻi he ngahau: ʻoku ne liliu ʻae ngaahi makatā ko e veve.

29 Kao slama su mu ubojne sprave, i smije se baèenom koplju.

‌ʻOku ne ui ʻae ngaahi ngahau ko e mohuku mōmoa: ʻoku kata ia ʻi he apoapo ʻoe tao.

30 Pod njim su oštri crepovi, stere sebi oštre stvari u glibu.

‌ʻOku ʻi lalo ʻiate ia ʻae ngaahi maka māsila: ʻoku ne folahi ki he pelepela ʻae ngaahi meʻa māsila.

31 Èini, te vri dubina kao lonac, i more se muti kao u stupi.

‌ʻOku ne fakalili ʻae loloto ʻo hangē ko e kulo: ʻoku ne ngaohi ke tatau ʻae tahi mo e ipu ʻoe meʻa tākai.

32 Za sobom ostavlja svijetlu stazu, rekao bi da je bezdana osijedjela.

‌ʻOku ne fakangingila ʻae hala kimui ʻiate ia; ʻe mahalo ʻe ha taha ʻoku hinehina ʻae loloto.

33 Ništa nema na zemlji da bi se isporedilo s njim, da bi stvoreno bilo da se nièega ne boji.

‌ʻOku ʻikai hano tatau ʻi he fonua, ʻaia kuo ngaohi ke taʻemanavahē.

34 Što je god visoko prezire, car je nad svijem zvijerjem.

‌ʻOku ne vakai ki he ngaahi meʻa māʻolunga kotoa pē: ko e tuʻi ia ki he ngaahi fānau kotoa pē ʻoe laukau.”