Jov 41

1 Hoæeš li udicom izvuæi krokodila ili užem podvezati mu jezik?

An extrahere poteris Leviathan hamo, et fune ligabis linguam ejus?

2 Hoæeš li mu provuæi situ kroz nos? ili mu šiljkom provrtjeti èeljusti?

Numquid pones circulum in naribus ejus, aut armilla perforabis maxillam ejus?

3 Hoæe li te mnogo moliti, ili æe ti laskati?

Numquid multiplicabit ad te preces, aut loquetur tibi mollia?

4 Hoæe li uèiniti vjeru s tobom da ga uzmeš da ti bude sluga dovijeka?

Numquid feriet tecum pactum, et accipies eum servum sempiternum?

5 Hoæeš li se igrati s njim kao sa pticom, ili æeš ga vezati djevojkama svojim?

Numquid illudes ei quasi avi, aut ligabis eum ancillis tuis?

6 Hoæe li se njim èastiti drugovi? razdijeliti ga meðu trgovce?

Concident eum amici? divident illum negotiatores?

7 Hoæeš li mu napuniti kožu šiljcima i glavu ostvama?

Numquid implebis sagenas pelle ejus, et gurgustium piscium capite illius?

8 Digni na nj ruku svoju; neæeš više pominjati boja.

Pone super eum manum tuam: memento belli, nec ultra addas loqui.

9 Gle, zaludu je nadati mu se; kad ga samo ugleda èovjek, ne pada li?

Ecce spes ejus frustrabitur eum, et videntibus cunctis præcipitabitur.]

10 Nema slobodna koji bi ga probudio; a ko æe stati preda me?

[Non quasi crudelis suscitabo eum: quis enim resistere potest vultui meo?

11 Ko mi je prije dao što, da mu vratim? što je god pod svijem nebom, moje je.

Quis ante dedit mihi, ut reddam ei? omnia quæ sub cælo sunt, mea sunt.

12 Neæu muèati o udima njegovijem ni o sili ni o ljepoti stasa njegova.

Non parcam ei, et verbis potentibus, et ad deprecandum compositis.

13 Ko æe mu uzgrnuti gornju odjeæu? k èeljustima njegovijem ko æe pristupiti?

Quis revelabit faciem indumenti ejus? et in medium oris ejus quis intrabit?

14 Vrata od grla njegova ko æe otvoriti? strah je oko zuba njegovijeh.

Portas vultus ejus quis aperiet? per gyrum dentium ejus formido.

15 Krljušti su mu jaki štitovi spojeni tvrdo.

Corpus illius quasi scuta fusilia, compactum squamis se prementibus.

16 Blizu su jedna do druge da ni vjetar ne ulazi meðu njih.

Una uni conjungitur, et ne spiraculum quidem incedit per eas.

17 Jedna je za drugu prionula, drže se i ne rastavljaju se.

Una alteri adhærebit, et tenentes se nequaquam separabuntur.

18 Kad kiha kao da munja sijeva, a oèi su mu kao trepavice u zore.

Sternutatio ejus splendor ignis, et oculi ejus ut palpebræ diluculi.

19 Iz usta mu izlaze luèevi, i iskre ognjene skaèu.

De ore ejus lampades procedunt, sicut tædæ ignis accensæ.

20 Iz nozdrva mu izlazi dim kao iz vreloga lonca ili kotla.

De naribus ejus procedit fumus, sicut ollæ succensæ atque ferventis.

21 Dah njegov raspaljuje ugljevlje i plamen mu izlazi iz usta.

Halitus ejus prunas ardere facit, et flamma de ore ejus egreditur.

22 U vratu mu stoji sila, i pred njim ide strah.

In collo ejus morabitur fortitudo, et faciem ejus præcedit egestas.

23 Udi mesa njegova spojeni su, jednostavno je na njemu, ne razmièe se.

Membra carnium ejus cohærentia sibi: mittet contra eum fulmina, et ad locum alium non ferentur.

24 Srce mu je tvrdo kao kamen, tvrdo kao donji žrvanj.

Cor ejus indurabitur tamquam lapis, et stringetur quasi malleatoris incus.

25 Kad se digne, dršæu junaci, i od straha oèišæaju se od grijeha svojih.

Cum sublatus fuerit, timebunt angeli, et territi purgabuntur.

26 Da ga udari maè, ne može se održati, ni koplje ni strijela ni oklop.

Cum apprehenderit eum gladius, subsistere non poterit, neque hasta, neque thorax:

27 Njemu je gvožðe kao pljeva, a mjed kao trulo drvo.

reputabit enim quasi paleas ferrum, et quasi lignum putridum æs.

28 Neæe ga potjerati strijela, kamenje iz praæe njemu je kao slamka;

Non fugabit eum vir sagittarius: in stipulam versi sunt ei lapides fundæ.

29 Kao slama su mu ubojne sprave, i smije se baèenom koplju.

Quasi stipulam æstimabit malleum, et deridebit vibrantem hastam.

30 Pod njim su oštri crepovi, stere sebi oštre stvari u glibu.

Sub ipso erunt radii solis, et sternet sibi aurum quasi lutum.

31 Èini, te vri dubina kao lonac, i more se muti kao u stupi.

Fervescere faciet quasi ollam profundum mare, et ponet quasi cum unguenta bulliunt.

32 Za sobom ostavlja svijetlu stazu, rekao bi da je bezdana osijedjela.

Post eum lucebit semita: æstimabit abyssum quasi senescentem.

33 Ništa nema na zemlji da bi se isporedilo s njim, da bi stvoreno bilo da se nièega ne boji.

Non est super terram potestas quæ comparetur ei, qui factus est ut nullum timeret.

34 Što je god visoko prezire, car je nad svijem zvijerjem.

Omne sublime videt: ipse est rex super universos filios superbiæ.]