< Jov 31 >

1 Vjeru uèinih sa oèima svojim, pa kako bih pogledao na djevojku?
J'avais fait un pacte avec mes yeux… Comment les eussé-je arrêtés sur une vierge?
2 Jer kakav je dio od Boga ozgo? i kakvo našljedstvo od svemoguæega s visine?
Et quel sort d'en haut Dieu m'eût-il envoyé, et quel lot le Tout-puissant, des lieux suprêmes?
3 Nije li pogibao nevaljalome i èudo onima koji èine bezakonje?
La ruine n'est-elle pas pour le criminel, et le malheur pour ceux qui font le mal?
4 Ne vidi li on putove moje, i sve korake moje ne broji li?
Ne découvre-t-Il pas mes voies, et ne compte-t-Il pas tous mes pas?
5 Ako hodih s lažju ili ako pohitje noga moja na prijevaru,
Ai-je eu commerce avec le mensonge, et mon pied fut-il prompt à supplanter?
6 Neka me izmjeri na mjerilima pravijem, i neka Bog pozna dobrotu moju.
Que Dieu me pèse à la juste balance, et Il reconnaîtra mon innocence!
7 Ako su koraci moji zašli s puta, i ako je za oèima mojim pošlo srce moje, i za ruke moje prionulo štogod,
Mes pas ont-ils dévié de la voie, et mon cœur suivit-il l'attrait de mes yeux? Une seule tache est-elle empreinte sur ma main?
8 Neka ja sijem a drugi jede, i neka se iskorijene izdanci moji.
Alors, que je sème, et qu'un autre moissonne, et que mes rejetons soient extirpés!
9 Ako se zanijelo srce moje za kojom ženom, i ako sam vrebao na vratima bližnjega svojega,
Mon cœur pour une femme s'est-il laissé séduire? ai-je été aux aguets à la porte de mon prochain?
10 Neka drugomu melje žena moja, i neka se drugi nad njom povijaju.
Alors, que ma femme tourne la meule pour un autre, et que d'autres abusent d'elle!
11 Jer je to grdilo i bezakonje za sudije.
Car c'est là un crime, un forfait que les juges doivent punir;
12 Jer bi to bio oganj koji bi proždirao do uništenja, i svu bi moju ljetinu iskorijenio.
oui, c'est un feu qui consume, à détruire, et aurait dans sa racine ruiné tout mon avoir.
13 Ako nijesam htio doæi na sud sa slugom svojim ili sa sluškinjom svojom, kad bi se tužili na mene;
Ai-je méprisé les droits de mon esclave, et de ma servante, quand ils n'étaient pas d'accord avec moi?
14 Jer šta bih èinio kad bi se Bog podigao, i kad bi potražio, šta bih mu odgovorio?
Mais que ferais-je, si Dieu se levait? et, s'il me châtiait, que lui répliquerais-je?
15 Koji je mene stvorio u utrobi, nije li stvorio i njega? nije li nas on isti sazdao u materici?
Dans le sein maternel, Celui qui me forma, ne le forma-t-Il pas aussi? et ne nous prépara-t-Il pas dans le sein d'une mère?
16 Ako sam odbio siromasima želju njihovu, i oèi udovici zamutio,
Ai-je rebuté le vœu du pauvre, et fait languir les yeux de la veuve?
17 I ako sam zalogaj svoj sam jeo a nije ga jela i sirota,
Ai-je mangé mon pain seul, et l'orphelin n'y eut-il point de part?
18 Jer je od mladosti moje rasla sa mnom kao kod oca, i od utrobe matere svoje vodao sam je;
Non, dès ma jeunesse, j'élevai l'un en père, et dès ma naissance je fus le guide de l'autre.
19 Ako sam gledao koga gdje gine nemajuæi haljine, i siromaha gdje se nema èim pokriti,
Ai-je pu voir l'indigent non vêtu, et le pauvre non couvert?
20 Ako me nijesu blagosiljala bedra njegova što se runom ovaca mojih utoplio,
Leurs reins ne me bénissaient-ils pas, et la toison de mes agneaux ne les réchauffait-elle pas?
21 Ako sam izmahnuo rukom na sirotu, kad vidjeh na vratima pomoæ svoju,
Ma main a-t-elle menacé l'orphelin, parce que je me voyais soutenu à la Porte?
22 Neka mi ispadne rame iz pleæa, i ruka moja neka se otkine od zgloba.
Alors, que mon épaule se détache de ma nuque, et que mon bras brisé sorte de son emboîture!
23 Jer sam se bojao pogibli od Boga, kojega velièanstvu ne bih odolio.
Mais les vengeances de Dieu sont ma terreur, et devant Sa majesté je deviens impuissant.
24 Ako sam polagao na zlato nadanje svoje, ili èistome zlatu govorio: uzdanico moja!
Ai-je pris l'or pour mon appui, et ai-je dit au métal: En toi je me confie?
25 Ako sam se veselio što mi je imanje veliko i što mnogo steèe ruka moja,
Me suis-je applaudi de la grandeur de mes biens, et des grands gains obtenus par mes mains?
26 Ako sam gledao na sunce, kad sjaje, i na mjesec, kad ponosito hodi,
Ai-je regardé la lumière, quand elle resplendit, et la lune, quand magnifique elle s'avance?
27 I srce se moje potajno prevarilo i ruku moju poljubila usta moja,
Et mon cœur en secret s'est-il laissé séduire, jusqu'à confier à ma main les baisers de ma bouche?
28 I to bi bilo bezakonje za sudije, jer bih se odrekao Boga ozgo;
Cela aussi serait un crime que les juges doivent punir, parce que j'aurais menti au Dieu suprême.
29 Ako sam se radovao nesreæi nenavidnika svojega, i ako sam zaigrao kad ga je zlo zadesilo,
Étais-je joyeux de la ruine de mon ennemi, transporté de le voir atteint par les revers?
30 Jer ne dadoh jeziku svojemu da griješi tražeæi dušu njegovu s proklinjanjem;
Mais je ne permettais pas à ma langue de pécher en demandant sa mort dans une imprécation.
31 Ako ne govorahu domašnji moji: ko bi nam dao mesa njegova? ne možemo se ni najesti;
Les gens de ma tente ne disaient-ils pas: Montrez-nous qui ne fut pas rassasié à sa table?
32 Stranac nije noæivao na polju; vrata svoja otvorao sam putniku;
L'étranger ne passait pas la nuit dehors, et j'ouvrais ma porte au voyageur.
33 Ako sam kao što èine ljudi tajio prijestupe svoje i krio svoje bezakonje u svojim njedrima,
A l'exemple des hommes ai-je dissimulé mes fautes, enfouissant dans mon sein mes égarements,
34 Ako sam i mogao plašiti veliko mnoštvo, ipak od najmanjega u domu bijaše me strah; zato muèah i ne odlažah od vrata.
parce que je redoutais le peuple assemblé, et que le mépris des tribus me faisait peur à m'ôter la parole, et à m'empêcher de passer ma porte?
35 O da bih imao koga da me sasluša! Gle, želja je moja da mi svemoguæi odgovori i suparnik moj da mi napiše knjigu.
Ah! s'il voulait m'écouter et me dire: Voici ma signature! Si le Tout-puissant voulait répliquer! si j'avais le grief écrit par ma partie!
36 Nosio bih je na ramenu svom, vezao bih je sebi kao vijenac,
Oui, je le porterais sur mon épaule, je le ceindrais comme un diadème,
37 Broj koraka svojih kazao bih mu, kao knez pristupio bih k njemu.
j'avouerais chacun de mes pas, comme un prince je L'aborderais. –
38 Ako je na me vikala moja zemlja, i brazde njezine plakale,
Mon champ réclame-t-il contre moi, et ses sillons en même temps portent-ils plainte?
39 Ako sam jeo roda njezina bez novaca i dosaðivao duši gospodara njezinijeh,
En ai-je mangé le produit, sans l'avoir payé, et ai-je arraché des soupirs à son maître?
40 Mjesto pšenice neka mi raða trnje, i mjesto jeèma kukolj. Svršiše se rijeèi Jovove.
Alors, que la ronce germe au lieu du froment, et l'herbe gourmande à la place de l'orge! Fin des discours de Job.

< Jov 31 >