Jov 27

1 I Jov nastavi besjedu svoju i reèe:

Ka naʻe fai pe ʻe Siope ʻene lea mamafa, ʻo ne pehē,

2 Tako da je živ Bog, koji je odbacio parbu moju, i svemoguæi, koji je ojadio dušu moju,

“ʻI he moʻui ʻae ʻOtua, ʻaia ʻoku ne taʻefiefakamaauʻi au; mo e Māfimafi, kuo ne fakamamahiʻi hoku laumālie;

3 Dok je duša moja u meni, i duh Božji u nozdrvama mojim,

Lolotonga ʻoku ʻiate au ʻeku mānava, pea ʻi hoku avaʻi ihu ʻae mānava ʻae ʻOtua;

4 Neæe usne moje govoriti bezakonja, niti æe jezik moj izricati prijevare.

‌ʻE ʻikai lea ʻaki ʻae angahala ʻe hoku loungutu, pe lea ʻaki ʻae kākā ʻe hoku ʻelelo.

5 Ne dao Bog da pristanem da imate pravo; dokle dišem, neæu otstupiti od svoje dobrote.

‌ʻE ʻikai ʻaupito te u fakatonuhiaʻi ʻakimoutolu: te u mate pē ka ʻe ʻikai te u tukuange ʻeku angatonu meiate au.

6 Držaæu se pravde svoje, niti æu je ostaviti; neæe me prekoriti srce moje dokle sam živ.

‌ʻOku ou kuku maʻu ʻeku māʻoniʻoni, ʻe ʻikai te u tukuange ia: ʻe ʻikai valokiʻi au ʻe hoku loto ʻi heʻeku moʻui ni.

7 Neprijatelj moj biæe kao bezbožnik, i koji ustaje na me, kao bezakonik.

“Tuku ke tatau hoku fili mo e angahala, mo ia ʻoku angatuʻu kiate au ke tatau mo e taʻemāʻoniʻoni.

8 Jer kako je nadanje licemjeru, kad se lakomi a Bog æe išèupati dušu njegovu?

He neongo ʻene maʻumeʻa, ko e hā ʻae ʻamanaki ʻoe mālualoi, ʻoka toʻo atu ʻe he ʻOtua hono laumālie?

9 Hoæe li Bog uslišiti viku njegovu kad na nj doðe nevolja?

‌ʻE ongoʻi ʻe he ʻOtua ʻa ʻene tangi ʻoka hoko ʻae mamahi kiate ia?

10 Hoæe li se svemoguæemu radovati? hoæe li prizivati Boga u svako vrijeme?

He te ne fakafiefiaʻi ia ʻi he Māfimafi? ʻE ui maʻuaipē ʻe ia ki he ʻOtua?

11 Uèim vas ruci Božjoj, i kako je u svemoguæega ne tajim.

Te u akonekina ʻakimoutolu ʻaki ʻae nima ʻoe ʻOtua: ʻe ʻikai te u fufū ʻaia ʻoku ʻi he Māfimafi.

12 Eto, vi svi vidite, zašto dakle jednako govorite zaludne stvari?

“Vakai, kuo mamata ki ai ʻakimoutolu kotoa pē; pea ko e hā ʻoku mou launoa pehē ai fau?

13 To je dio èovjeku bezbožnom od Boga, i našljedstvo koje primaju nasilnici od svemoguæega.

Ko eni ʻae ʻinasi ʻoe tangata fai kovi mei he ʻOtua, mo e tofiʻa ʻe maʻu ʻe he kau fakamālohi mei he Māfimafi.

14 Ako mu se množe sinovi, množe se za maè, i natražje njegovo neæe se nasititi hljeba.

Kapau ʻe fakatokolahiʻi ʻene fānau, ko e meʻa ia ki he heletā: pea ʻe ʻikai mākona ʻi he mā ʻa hono hako.

15 Koji ostanu iza njega, na smrti æe biti pogrebeni, i udovice njihove neæe plakati.

Ko kinautolu ʻoku toe ʻiate ia, ʻe tanu ʻi he mate: pea ʻe ʻikai tangi ʻa hono ngaahi uaifi.

16 Ako nakupi srebra kao praha, i nabavi haljina kao blata,

Neongo ʻene fokotuʻu siliva ʻo hangē ko e efu, pea teuteu ʻae ngaahi kofu ʻo hangē ko e ʻumea;

17 Što nabavi, obuæi æe pravednik, i srebro æe dijeliti bezazleni.

‌ʻE teuteu pe ʻe ia, ka ʻe ʻai ia ʻe he angatonu, pea ʻe vahevahe ʻae siliva ʻe he taʻeangahala.

18 Gradi sebi kuæu kao moljac, i kao kolibu koju naèini èuvar.

‌ʻOku langa ʻe ia hono fale ʻo hangē ko e ʻunufe, pea hangē ko e fale leʻo ʻoku langa hake ʻe he leʻo.

19 Bogat æe umrijeti a neæe biti pribran; otvoriæe oèi a nièega neæe biti.

‌ʻE tokoto hifo ʻae tangata koloaʻia, ka ʻe ʻikai tānaki ia: ʻoku ne fakaʻā hono mata, pea ne ʻikai leva.

20 Stignuæe ga strahote kao vode; noæu æe ga odnijeti oluja.

‌ʻOku lōmekina ia ʻi he ilifia ʻo hangē ha vai, ʻoku kaihaʻasi ia ʻe he afā ʻi he pō.

21 Uzeæe ga vjetar istoèni, i otiæi æe; vihor æe ga odnijeti s mjesta njegova.

‌ʻOku ʻave ia ʻe he matangi hahake, pea ʻoku mole atu ia: pea hangē ko e afā ʻoku fakapuna ia mei hono potu.

22 To æe Bog pustiti na nj, i neæe ga žaliti; on æe jednako bježati od ruke njegove.

‌ʻE haʻaki ia kiate ia ʻo ʻikai taʻofi, ʻoku holi ia ke hao atu mei hono mālohi.

23 Drugi æe pljeskati rukama za njim, i zviždaæe za njim s mjesta njegova.

Ka ʻe pasipasi ʻe ia hono nima kiate ia, ʻo seseʻe ia mei hono potu.