Jov 22

1 A Elifas Temanac odgovori i reèe:

Pea naʻe toki tali ʻe Elifasi mei Timani, ʻo ne pehē,

2 Može li Bogu biti èovjek koristan? Sam je sebi koristan èovjek mudar.

‘ʻE faʻa ʻaonga ʻae tangata ki he ʻOtua,’ ʻo hangē ʻoku ʻaonga ʻaia ʻoku poto kiate ia pe?

3 Je li svemoguæemu radost, ako si pravedan? ili mu je dobit, ako hodiš bez mane?

He ʻoku ʻaonga ki he Māfimafi ʻa hoʻo māʻoniʻoni? Pe ʻaonga ki ai ʻa hoʻo fakahaohaoa ho ngaahi ʻaluʻanga?

4 Hoæe li te karati i iæi na sud s tobom zato što te se boji?

He te ne tautea koe ko ʻene manavahē kiate koe? Te ne fai koā mo koe ʻae fakamaau?

5 Nije li zloæa tvoja velika? i nepravdama tvojim ima li kraja?

‌ʻIkai ʻoku lahi ʻaupito hoʻo angahala? Pea taʻengata mo hoʻo ngaahi hia?

6 Jer si uzimao zalog od braæe svoje ni za što, i svlaèio si haljine s golijeh.

He kuo ke maʻu taʻetotonu ʻae totongi mei ho kāinga, pea kuo ke faʻao mei he telefua honau kofu.

7 Umornoga nijesi napojio vode, i gladnome nijesi dao hljeba.

Naʻe ʻikai te ke fakainua ʻae vaivai ʻaki ʻae vai, pea kuo ke taʻofi ʻae mā mei he fiekaia.

8 Zemlja je bila èovjeka silnoga, i ugledni je sjedio u njoj.

Ka naʻe ʻoe tangata mālohi ʻae fonua; pea nofo ai ʻae tangata ongoongolelei.

9 Udovice si otpuštao prazne, i mišice sirotama potirao si.

Kuo ke fekau atu taʻehameʻa ʻae kau fefine kuo mate honau husepāniti, pea kuo fesiʻi ʻae nima ʻoe kau tamai mate.

10 Zato su oko tebe zamke, i straši te strah iznenada.

Ko ia kuo kāpui ai koe ʻe he ngaahi tauhele, pea ke puputuʻu ʻi he manavahē kuo fakafokifā;

11 I mrak je oko tebe da ne vidiš, i povodanj pokriva te.

Pea ko e fakapoʻuli ke ʻoua naʻa ke mamata, pea ʻufiʻufi koe ʻe he ngaahi vai lahi.

12 Nije li Bog na visini nebeskoj? pogledaj gore zvijezde, kako su visoko.

“ʻIkai ʻoku ʻi he langi ʻi ʻolunga ʻae ʻOtua? Pea ke vakai ki hono māʻolunga faufau ʻoe ngaahi fetuʻu lahi!

13 Ali ti kažeš: šta zna Bog? eda li æe kroz tamu suditi?

Ka ke pehē ʻe koe, ‘ʻOku ʻilo fēfē ʻe he ʻOtua? Pea ʻe faʻa fakamaau ʻe ia ʻi he loto ʻao fakapoʻuli?

14 Oblaci ga zaklanjaju, te ne vidi; hoda po krugu nebeskom.

Ko e ʻufiʻufi kiate ia ʻae ngaahi ʻao matolu, ʻaia ʻoku ʻikai te ne mamata ai; pea ʻoku hāʻele pe ia ʻi he hāʻeleʻanga ʻi he langi.’

15 Jesi li zapazio stari put kojim su išli nepravednici,

He kuo ke fakaʻilongaʻi ʻe koe ʻae hala motuʻa, naʻe fou ai ʻae kakai angahala?

16 Koji se iskorijeniše prije vremena i voda se razli po temelju njihovu?

‌ʻAkinautolu naʻe tuʻusi hifo ʻi he teʻeki hoko honau kuonga, ʻakinautolu naʻe lōmaki honau tuʻunga ʻaki ʻae vai:

17 Govorahu Bogu: idi od nas. Šta bi im uèinio svemoguæi?

‌ʻAkinautolu naʻe pehē ki he ʻOtua, ‘ʻAlu ʻiate kimautolu:’ pea, ‘Ko e hā ʻe faʻa fai ʻe he Māfimafi maʻanautolu?’

18 A on im je napunio kuæe dobra. Ali namjera bezbožnièka daleko je od mene.

Ka naʻa ne fakapito ʻaki ʻae ngaahi meʻa lelei honau ngaahi fale: ka ʻoku mamaʻo ʻiate au ʻae fakakaukau ʻoe angahala.

19 Vidjeæe pravednici i radovaæe se, i bezazleni potsmijevaæe im se.

‌ʻOku mamata ki ai ʻae māʻoniʻoni, pea fiefia: pea ʻoku kata manuki kiate kinautolu ʻe he taʻeangahala.

20 Da, još nije uništeno dobro naše, a ostatak je njihov proždro oganj.

‘Koeʻuhi naʻe ʻikai tuʻusi ʻetau koloa, ka ko honau toe ʻoku fakaʻauha ʻe he afi.’

21 Složi se s njim i pomiri se; tako æe ti biti dobro.

“Fai ke ke ʻiloʻi ia, pea ke melino: pea ko ia ʻe hoko ai ʻae lelei kiate koe.

22 Primi iz usta njegovijeh zakon, i složi rijeèi njegove u srcu svom.

‌ʻOku ou kole kiate koe, ke ke maʻu ʻae fono mei hono ngutu, pea ke faʻo ki ho loto ʻa ʻene ngaahi folofola.

23 Ako se vratiš k svemoguæemu, opet æeš se nazidati, ako udaljiš od šatora svojih bezakonje,

Kapau te ke tafoki ki he Māfimafi, ʻe langa hake koe, pea te ke tukuange ke mamaʻo ʻae hia mei ho ngaahi fale.

24 Tada æeš metati po prahu zlato i Ofirsko zlato po kamenju iz potoka.

Pea te ke toki fokotuʻu ʻae koloa ʻo hangē ko e efu, mo e koula ʻo Ofeli ʻo hangē ko e ngaahi maka teka ʻoe tafeʻanga vai.

25 I svemoguæi biæe ti zlato i srebro i sila tvoja.

‌ʻIo, ʻe hoko ʻae Māfimafi ko ho fakaū, pea te ke maʻu ʻo lahi ʻae siliva.

26 Jer æeš se tada radovati o Gospodu, i podignuæeš k Bogu lice svoje.

He te ke toki fiefia ʻi he Māfimafi, pea hanga hake ho mata ki he ʻOtua.

27 Moliæeš mu se, i uslišiæe te, i zavjete svoje izvršiæeš.

Te ke fai haʻo lotu kiate ia, pea te ne ongoʻi koe, pea te ke fai hoʻo ngaahi fuakava.

28 Što god naumiš, izlaziæe ti; i na putovima tvojim svijetliæe vidjelo.

Te ke tuʻutuʻuni foki ha meʻa, pea ʻe fakamoʻoni ia kiate koe: pea ʻe ulo ʻae maama ki ho ngaahi hala.

29 Kad drugi budu poniženi, reæi æeš: da se podignu; i Bog æe izbaviti onoga ko je oborenijeh oèiju.

‌ʻOka ai ha tōkilalo, te ke toki pehē, ‘ʻOku ai ʻae hakeakiʻi;’ pea ʻe fakamoʻui ʻe ia ʻae angavaivai.

30 Izbaviæe i onoga koji nije bez krivice; izbaviæe se èistotom ruku tvojih.

‌ʻE fakahaofi ʻe ia ʻae fonua motu ʻoe taʻeangahala: pea ʻoku hao ia ʻi he māʻoniʻoni ʻo ho nima.”