Jov 10

1 Dodijao je duši mojoj život moj; pustiæu od sebe tužnjavu svoju, govoriæu u jadu duše svoje.

Dodijao je duši mojoj život moj; pustiæu od sebe tužnjavu svoju, govoriæu u jadu duše svoje.

2 Reæi æu Bogu: nemoj me osuditi; kaži mi zašto se preš sa mnom.

Reæi æu Bogu: nemoj me osuditi; kaži mi zašto se preš sa mnom.

3 Je li ti milo da èiniš silu, da odbacuješ djelo ruku svojih i savjet bezbožnièki obasjavaš?

Je li ti milo da èiniš silu, da odbacuješ djelo ruku svojih i savjet bezbožnièki obasjavaš?

4 Jesu li u tebe oèi tjelesne? vidiš li kao što vidi èovjek?

Jesu li u tebe oèi tjelesne? vidiš li kao što vidi èovjek?

5 Jesu li dani tvoji kao dani èovjeèji, i godine tvoje kao vijek ljudski,

Jesu li dani tvoji kao dani èovjeèji, i godine tvoje kao vijek ljudski,

6 Te istražuješ moje bezakonje i za grijeh moj razbiraš?

Te istražuješ moje bezakonje i za grijeh moj razbiraš?

7 Ti znaš da nijesam kriv, i nema nikoga ko bi izbavio iz tvoje ruke.

Ti znaš da nijesam kriv, i nema nikoga ko bi izbavio iz tvoje ruke.

8 Tvoje su me ruke stvorile i naèinile, i ti me otsvuda potireš.

Tvoje su me ruke stvorile i naèinile, i ti me otsvuda potireš.

9 Opomeni se da si me kao od kala naèinio, i opet æeš me u prah obratiti.

Opomeni se da si me kao od kala naèinio, i opet æeš me u prah obratiti.

10 Nijesi li me kao mlijeko slio i kao sir usirio me?

Nijesi li me kao mlijeko slio i kao sir usirio me?

11 Navukao si na me kožu i meso, i kostima i žilama spleo si me.

Navukao si na me kožu i meso, i kostima i žilama spleo si me.

12 Životom i milošæu darivao si me; i staranje tvoje èuvalo je duh moj.

Životom i milošæu darivao si me; i staranje tvoje èuvalo je duh moj.

13 I sakrio si to u srcu svojem; ali znam da je u tebe.

I sakrio si to u srcu svojem; ali znam da je u tebe.

14 Ako sam zgriješio, opazio si me, i nijesi me oprostio bezakonja mojega.

Ako sam zgriješio, opazio si me, i nijesi me oprostio bezakonja mojega.

15 Ako sam skrivio, teško meni! ako li sam prav, ne mogu podignuti glave, pun sramote i videæi muku svoju.

Ako sam skrivio, teško meni! ako li sam prav, ne mogu podignuti glave, pun sramote i videæi muku svoju.

16 I ako se podigne, goniš me kao lav, i opet èiniš èudesa na meni.

I ako se podigne, goniš me kao lav, i opet èiniš èudesa na meni.

17 Ponavljaš svjedoèanstva svoja protiv mene, i umnožavaš gnjev svoj na me; vojske jedna za drugom izlaze na me.

Ponavljaš svjedoèanstva svoja protiv mene, i umnožavaš gnjev svoj na me; vojske jedna za drugom izlaze na me.

18 Zašto si me izvadio iz utrobe? o da umrijeh! da me ni oko ne vidje!

Zašto si me izvadio iz utrobe? o da umrijeh! da me ni oko ne vidje!

19 Bio bih kao da nigda nijesam bio; iz utrobe u grob bio bih odnesen.

Bio bih kao da nigda nijesam bio; iz utrobe u grob bio bih odnesen.

20 Nije li malo dana mojih? prestani dakle i okani me se da se malo oporavim,

Nije li malo dana mojih? prestani dakle i okani me se da se malo oporavim,

21 Prije nego otidem odakle se neæu vratiti, u zemlju tamnu i u sjen smrtni,

Prije nego otidem odakle se neæu vratiti, u zemlju tamnu i u sjen smrtni,

22 U zemlju tamnu kao mrak i u sjen smrtni, gdje nema promjene i gdje je vidjelo kao tama.

U zemlju tamnu kao mrak i u sjen smrtni, gdje nema promjene i gdje je vidjelo kao tama.