< Jeremija 9 >

1 O, da bi glava moja bila voda, a oèi moje izvori suzni! da plaèem danju i noæu za pobijenima kæeri naroda svojega.
‌ʻAmusiaange ʻeau ko e vai ʻa hoku ʻulu, mo e matavai ʻoe loʻimata ʻa hoku mata, ke u tangi ʻi he ʻaho mo e pō, koeʻuhi ko kinautolu kuo mate ʻi he ʻofefine ʻo hoku kakai?
2 O, da mi je u pustinji stanak putnièki! da ostavim narod svoj i da otidem od njih, jer su svi preljuboèinci, zbor nevjernièki;
‌ʻAmusiaange ʻeau ke u maʻu ʻi he toafa, ʻae fale tali fononga; koeʻuhi ke u tukuange hoku kakai, pea ʻalu ʻiate kinautolu! He ko e kau angahala ʻakinautolu kotoa pē, ko e fakataha ʻoe kau tangata kākā.
3 I zapinju jezik svoj kao luk da lažu, i osiliše na zemlji, ali ne za istinu, nego idu iz zla u zlo, niti znaju za me, govori Gospod.
“Pea ʻoku nau teke honau ʻelelo, ke loi ʻo hangē ko ʻenau kaufana; ka ʻoku ʻikai te nau toʻa, koeʻuhi ko e moʻoni ʻi māmani; he kuo nau ʻalu mei he kovi ki he kovi, pea ʻoku ʻikai te nau ʻilo au,” ʻoku pehē ʻe Sihova.
4 Èuvajte se svaki prijatelja svojega i nijednome bratu ne vjerujte; jer svaki brat radi da potkine drugoga, i svaki prijatelj ide te opada.
“Mou taki taha vakai ki hono kaungāʻapi, pea ʻoua naʻa mou tui ki ha tokoua: koeʻuhi ʻe fai fakakākā ʻae tokoua kotoa pē, pea ko e kaungāʻapi kotoa pē ʻe ʻalu fano mo e fakakovi.”
5 I svaki vara prijatelja svojega i ne govori istine, uèe jezik svoj da govori laž, muèe se da èine zlo.
Pea te nau taki taha kākaaʻi hono kaungāʻapi, pea ʻikai te nau lea ki he moʻoni; kuo nau ako honau ʻelelo ke lea loi, pea ʻoku nau fakaongosiaʻi ʻakinautolu ʻi he fai kovi.
6 Stan ti je usred prijevare; radi prijevare neæe da znaju za me, govori Gospod.
Pea ko ho nofoʻanga ʻoku ʻi he lotolotonga ʻoe kākā; koeʻuhi ko e kākā ʻoku ʻikai te nau fie ʻilo au, ʻoku pehē ʻe Sihova.
7 Zato ovako govori Gospod nad vojskama: gle, pretopiæu ih, i okušaæu ih; jer što bih èinio radi kæeri naroda svojega?
Ko ia ʻoku pehē ʻe Sihova ʻoe ngaahi kautau, “Vakai, Te u fakavela ke vai ʻakinautolu, pea ʻahiʻahiʻi ʻakinautolu; he ko e hā te u fai koeʻuhi ko e ʻofefine ʻo hoku kakai?
8 Jezik im je strijela smrtna, govori prijevaru; ustima govore o miru s prijateljem svojim, a u srcu namještaju zasjedu.
‌ʻOku tatau honau ʻelelo mo e ngahau kuo fanaʻi; ʻoku ne lea ʻaki ʻae kākā: ʻoku ne lea fakafiemālie ʻi hono ngutu ki hono kaungāʻapi, ka ko hono loto ʻoku toka malumu ki ai.”
9 Zato li ih neæu pohoditi? govori Gospod; duša moja neæe li se osvetiti takom narodu?
Pea ʻoku pehē ʻe Sihova, “ʻIkai te u tautea koeʻuhi ko e ngaahi meʻa ni? Pea ʻikai ʻe totongi ʻe hoku laumālie ki he puleʻanga pehē?
10 Za ovijem gorama udariæu u plaè i u ridanje, i za torovima u pustinji u naricanje; jer izgorješe da niko ne prolazi niti se èuje glas od stada, i ptice nebeske i stoka pobjegoše i otidoše.
Te u tangi mo tangilāulau koeʻuhi ko e ngaahi moʻunga, pea te u tangi koeʻuhi ko e ngaahi nofoʻanga ʻi he toafa, he kuo nau vela ʻo ʻosi, ko ia ʻoku ʻikai ʻalu atu ai ha taha; pea ʻoku ʻikai fanongo ʻi ai ki he leʻo ʻoe fanga manu; kuo puna ʻo mole mei ai ʻae manu ʻoe ʻatā mo e manu ʻoe fonua; kuo nau ʻalu.
11 I obratiæu Jerusalim u gomilu, u stan zmajevski; i gradove Judine obratiæu u pustoš, da neæe niko onuda živjeti.
“Pea te u ngaohi ʻa Selūsalema, Ko e tuʻunga ʻotoʻota, pea ko e ʻana ʻoe fanga talākoni; pea te u fakalala ʻae ngaahi kolo ʻo Siuta, ke taʻehakakai ʻi ai.”
12 Ko je mudar da bi razumio? i komu govoriše usta Gospodnja, da bi objavio zašto zemlja propade i izgorje kao pustinja da niko ne prolazi?
Ko hai ha tangata poto, te ne ʻilo eni? Pea ko hai ia kuo folofola ki ai ʻae folofola ʻa Sihova, ke ne fakahā pe ko e hā hono ʻuhinga ʻoe ʻauha ʻae fonua, pea ʻoku vela ʻo ʻosi ia ʻo hangē ko e toafa, ko ia ʻoku ʻikai ʻalu atu ai ha taha?”
13 Jer Gospod reèe: što ostaviše zakon moj, koji metnuh pred njih, i ne slušaše glasa mojega i ne hodiše za njim,
Pea ʻoku pehē ʻe Sihova, “Koeʻuhi kuo nau liʻaki ʻeku fono ʻaia naʻaku tuku ʻi honau ʻao, pea ʻoku ʻikai te nau talangofua ki hoku leʻo, pe ʻeveʻeva ai;
14 Nego hodiše za mislima srca svojega i za Valima, èemu ih nauèiše oci njihovi,
Ka kuo nau muimui ki he mahalo ʻa honau loto, pea ʻia Peali, ʻaia naʻe ako ʻe heʻenau ngaahi tamai kiate kinautolu.”
15 Zato ovako veli Gospod nad vojskama, Bog Izrailjev: evo ja æu nahraniti taj narod pelenom i napojiæu ih žuèi.
Ko ia ʻoku pehē ʻe Sihova ʻoe ngaahi kautau, ko e ʻOtua ʻo ʻIsileli: “Vakai, Te u fafanga ʻaki ʻae kakai ni ʻae meʻa kona, pea te u foaki kiate kinautolu ʻae huhuʻa kona ʻoe ʻahu ke nau inu.
16 I rasijaæu ih meðu narode, kojih ne poznavaše ni oni ni oci njihovi; i puštaæu za njima maè dokle ih ne istrijebim.
Pea te u fakamovetevete ʻakinautolu ʻi he kakai hiteni, ʻaia naʻe ʻikai te nau ʻilo ki ai pe ko ʻenau ngaahi tamai: pea te u fekau ʻae heletā ke muimui ʻiate kinautolu kaeʻoua ke u fakaʻosi ʻakinautolu.”
17 Ovako veli Gospod nad vojskama: gledajte i zovite narikaèe neka doðu, i pošljite po vješte neka doðu,
ʻOku pehē ʻe Sihova ʻoe ngaahi kautau, “Mou fakakaukau, pea ui ki he kau fefine tangi ke nau haʻu, pea mo e kau fefine poto ke nau omi:
18 I neka brže narièu za nama, da se rone suze od oèiju naših, i od vjeða naših da teèe voda.
Pea ke nau fakatoʻotoʻo, mo tangi koeʻuhi ko kitautolu, koeʻuhi ke tafe ʻae loʻimata ʻi hotau mata, pea ha ʻae vai ʻi hotau laumata.
19 Jer se glasno ridanje èu od Siona: kako propadosmo! posramismo se vrlo, jer se rastavljasmo sa zemljom, jer obaraju stanove naše.
He ʻoku ongo mai mei Saione ʻae leʻo ʻoe tangi, ʻo pehē, ‘Kuo vetea ʻakitautolu, kuo tau puputuʻu lahi, koeʻuhi kuo tau tukuange ʻae fonua, pea kuo kapusi ʻakitautolu ʻi hotau ʻapi.’”
20 Zato, žene, èujte rijeè Gospodnju i neka primi uho vaše rijeè usta njegovijeh, i uèite kæeri svoje ridati i jedna drugu naricati.
Ka neongo ia, ke mou fanongo, ʻakimoutolu ʻae kau fefine ki he folofola ʻa Sihova, pea ongoʻi ʻe homou telinga ʻae folofola ʻa hono fofonga, pea ako ʻae tangi ki hoʻomou fānau fefine, pea ako ke taki taha tangi ʻa hono kaungāʻapi.
21 Jer se pope smrt na prozore naše i uðe u dvorove naše da istrijebi djecu s ulica i mladiæe s putova.
He kuo hake ʻae mate ki he ngaahi kātupa; pea kuo hū ia ki he ngaahi fale fakaʻeiʻeiki, ke tutuʻu ʻae fānau mei tuʻa, pea mo e kau talavou ʻi he ngaahi hala.”
22 Reci: ovako govori Gospod: i mrtva æe tjelesa ljudska ležati kao gnoj po njivi i kao rukoveti za žeteocem, kojih niko ne kupi.
‌ʻOku pehē ʻe Sihova, “Ke ke lea,” ʻo pehē, “Naʻa mo e ngaahi ʻangaʻanga ʻoe kau tangata ʻe tō ia ki he ʻataʻatā ʻoe ngoue, ʻo hangē ko ha kinohaʻa, pea tatau mo e falukunga ʻoku toe, ʻoka hili ʻae ututaʻu, koeʻuhi ʻe ʻikai tānaki ʻakinautolu ʻe ha taha.”
23 Ovako veli Gospod: mudri da se ne hvali mudrošæu svojom, ni jaki da se ne hvali snagom svojom, ni bogati da se ne hvali bogatstvom svojim.
ʻOku pehē ʻe Sihova, “ʻOua naʻa polepole ʻae tangata poto ʻi heʻene poto, pe ko e tangata mālohi ʻi heʻene mālohi, pea ʻoua naʻa polepole ʻae tangata maʻu meʻa ʻi heʻene koloa.
24 Nego ko se hvali, neka se hvali tijem što razumije i poznaje mene da sam ja Gospod koji èinim milost i sud i pravdu na zemlji, jer mi je to milo, govori Gospod.
Ka ko ia ʻoku polepole ke polepole ʻi he meʻa ni, koeʻuhi ʻoku ne poto mo ʻiloʻi au, Ko au ko Sihova ʻoku ou faʻa manavaʻofa, mo fakamaau, mo angatonu ʻi māmani:” he ʻoku pehē ʻe Sihova, “ʻOku ou fiefia ʻi he ngaahi meʻa ni.”
25 Eto, idu dani, veli Gospod, kad æu pohoditi sve, obrezane i neobrezane,
ʻOku pehē ʻe Sihova, “Vakai, ʻoku haʻu ʻae ngaahi ʻaho te u tautea ai ʻae kamu fakataha mo e taʻekamu;
26 Misirce i Judejce i Edomce i sinove Amonove i Moavce i sve koji se s kraja strigu, koji žive u pustinji; jer su svi ti narodi neobrezani, i sav je dom Izrailjev neobrezana srca.
Ko ʻIsipite, mo Siuta, mo ʻItomi, pea mo e fānau ʻa ʻAmoni, mo Moape, mo kinautolu ʻoku ʻi he ngaahi potu mamaʻo, mo kinautolu ʻoku nofo ʻi he toafa: he ʻoku taʻekamu ʻae ngaahi kakai ni kotoa pē, pea ʻoku taʻekamu ʻae loto ʻo ʻIsileli kotoa pē.”

< Jeremija 9 >