Jeremija 26

1 U poèetku carovanja Joakima sina Josijina cara Judina doðe ova rijeè od Gospoda govoreæi:

‌ʻI he kamataʻanga ʻoe pule ʻa Sihoiakimi ko e foha ʻo Siosaia ko e tuʻi ʻo Siuta naʻe haʻu ʻae folofola ni meia Sihova, ʻo pehē,

2 Ovako govori Gospod: stani u trijemu doma Gospodnjega, i govori svijem gradovima Judinijem, koji dolaze da se poklone u domu Gospodnjem, sve rijeèi koje ti zapovijedam da im kažeš, ne izostavi ni rijeèi,

‌ʻOku pehē mai ʻe Sihova; “Tuʻu ʻi he lotoʻā ʻi he fale ʻo Sihova, pea lea ki he ngaahi kolo ʻo Siuta, ʻakinautolu ʻoku haʻu ke lotu ki he fale ʻo Sihova, ko e ngaahi lea kotoa pē ʻoku ou fekau kiate koe ke lea ʻaki kiate kinautolu; ʻoua naʻa fakasiʻisiʻi ha lea:

3 Ne bi li poslušali i vratili se svaki sa svoga zloga puta, da mi se sažali sa zla koje im mislim uèiniti za zloæu djela njihovijeh.

Heiʻilo te nau fanongo, pea tafoki taki taha ʻae tangata mei hono hala kovi, koeʻuhi ke u fakatomala ʻi he kovi ʻaia naʻaku tokanga ke fai kiate kinautolu koeʻuhi ko e kovi ʻo ʻenau ngaahi faianga.”

4 Reci im dakle: ovako veli Gospod: ako me ne poslušate da hodite u mom zakonu koji sam stavio pred vas,

Pea te ke pehē kiate kinautolu, ʻoku pehē ʻe Sihova; “Kapau ʻe ʻikai te mou fanongo kiate au, ʻo ʻeveʻeva ʻi heʻeku fono, ʻaia kuo u tuku ʻi homou ʻao,

5 Da slušate rijeèi sluga mojih proroka, koje vam šaljem, koje slah zarana jednako, ali ih ne poslušaste,

‌ʻO fanongo ki he lea ʻa ʻeku kau tamaioʻeiki ko e kau palōfita, ʻakinautolu kuo u fekau kiate kimoutolu, ʻo tuʻu hengihengi hake pe, ʻo fekau ʻakinautolu, ka naʻe ʻikai te mou tokanga;

6 Uèiniæu s domom ovijem kao sa Silomom, i grad ovaj daæu u prokletstvo svijem narodima na zemlji.

Pea te u toki ngaohi ʻae fale ni ke hangē ko Sailo, pea te u ngaohi ʻae kolo ni ko e fakamalaʻia ki he ngaahi kakai kotoa pē ʻo māmani.”

7 A sveštenici i proroci i sav narod èuše Jeremiju gdje govori te rijeèi u domu Gospodnjem.

Pea naʻe fanongo ʻe he kau taulaʻeiki mo e kau palōfita pea mo e kakai kotoa pē ki he lea ʻaki ʻe Selemaia ʻae ngaahi lea ni ʻi he fale ʻo Sihova.

8 I kad Jeremija izgovori sve što mu Gospod zapovjedi da kaže svemu narodu, uhvatiše ga sveštenici i proroci i sav narod govoreæi: poginuæeš.

Pea naʻe hoko ʻo pehē ʻi he hili ʻae lea kotoa pē ʻa Selemaia, ʻaia naʻe fekau kiate ia ʻe Sihova ke ne lea ʻaki ki he kakai kotoa pē, naʻe ʻave ia ʻe he kau taulaʻeiki, mo e kau palōfita, mo e kakai kotoa pē, ʻonau pehē, “Ko e moʻoni te ke mate.

9 Zašto prorokova u ime Gospodnje govoreæi: ovaj æe dom biti kao Silom, i ovaj æe grad opustjeti da neæe u njemu niko živjeti? I skupi se sav narod na Jeremiju u dom Gospodnji.

Ko e hā kuo ke kikite ai ʻi he huafa ʻo Sihova, ʻo pehē, ʻE hoko ʻae fale ni ʻo hangē ko Sailo, pea ʻe lala mo taʻehanokakai ʻae kolo ni?” Pea naʻe fakataha ʻae kakai kotoa pē kia Selemaia ʻi he fale ʻo Sihova.

10 A knezovi Judini èuvši to doðoše iz doma carskoga u dom Gospodnji, i sjedoše pred nova vrata Gospodnja.

Pea ʻi he fanongo ʻae houʻeiki ʻo Siuta ki he ngaahi meʻa ni, naʻa nau haʻu mei he fale ʻoe tuʻi ki he fale ʻo Sihova, ʻo nofo ki lalo ʻi he hūʻanga ki he matapā foʻou ʻoe fale ʻo Sihova.

11 I rekoše sveštenici i proroci knezovima i svemu narodu govoreæi: ovaj je èovjek zaslužio smrt, jer prorokova protiv ovoga grada, kao što èuste svojim ušima.

Pea naʻe toki lea ʻae kau taulaʻeiki mo e kau palōfita ki he houʻeiki pea mo e kakai kotoa pē, ʻo pehē, “ʻOku totonu ke mate ʻae tangata ni; he kuo ne kikite ki he kolo ni, ʻo hangē ko ia kuo mou fanongo ʻaki homou telinga.”

12 Tada progovori Jeremija svijem knezovima i svemu narodu govoreæi: Gospod me posla da prorokujem protiv ovoga doma i protiv ovoga grada sve što èuste.

Pea naʻe toki lea ʻa Selemaia, ki he houʻeiki kotoa pē, pea mo e kakai kotoa pē, ʻo pehē, “Naʻe fekau au ʻe Sihova ke kikite ʻaki ʻae ngaahi lea kotoa pē kuo mou fanongo ki ai ki he fale ni pea mo e kolo ni.

13 Zato popravite putove svoje i djela svoja, i poslušajte rijeè Gospoda Boga svojega, i sažaliæe se Gospodu sa zla koje je izrekao za vas.

Ka ko eni, mou fakalelei homou ngaahi hala mo hoʻomou ngaahi faianga, pea mou talangofua ki he leʻo ʻo Sihova ko homou ʻOtua; pea ʻe fakatomala ʻa Sihova ʻi he kovi ʻaia kuo ne lea ʻaki kiate kimoutolu.

14 A ja, evo sam u vašim rukama, èinite od mene što mislite da je dobro i pravo.

Pea koeʻuhi ko au, Vakai, ʻoku ou ʻi homou nima: fai kiate au ʻaia ʻoku lelei kiate kimoutolu.

15 Ali znajte zacijelo, ako me ubijete, krv pravu svaliæete na se i na ovaj grad i na stanovnike njegove, jer doista Gospod me posla k vama da govorim sve ove rijeèi da èujete.

Ka mou ʻilo pau eni, kapau te mou tāmateʻi au, te mou ʻomi ʻae toto taʻehalaia kiate kimoutolu mo e kolo ni, pea mo hono kakai: he ko e moʻoni naʻe fekau au ʻe Sihova kiate kimoutolu ke lea ʻaki ʻae ngaahi lea ni ki homou telinga.”

16 Tada rekoše knezovi i sav narod sveštenicima i prorocima: nije ovaj èovjek zaslužio smrti, jer nam je govorio u ime Gospoda Boga našega.

Pea naʻe toki lea ʻae houʻeiki mo e kakai kotoa pē ki he kau taulaʻeiki mo e kau palōfita; “ʻOku ʻikai totonu ke mate ʻae tangata ni: he kuo ne lea kiate kitautolu ʻi he huafa ʻo Sihova ko hotau ʻOtua.”

17 I ustaše neki od starješina zemaljskih, i progovoriše svemu zboru narodnom i rekoše:

Pea naʻe toki tuʻu hake ʻae kau mātuʻa niʻihi ʻoe fonua, pea lea ki he fakataha kotoa pē ʻoe kakai, ʻo pehē,

18 Mihej Morašæanin prorokova u vrijeme Jezekije cara Judina i govori svemu narodu Judinu i reèe: ovako veli Gospod nad vojskama: Sion æe se preorati kao njiva i grad æe Jerusalim biti gomila kamenja, i gora ovoga doma visoka šuma.

“Naʻe kikite ʻe Maika, ko e [tangata ]Molesi ʻi he ngaahi ʻaho ʻo Hesekaia ko e tuʻi ʻo Siuta, pea naʻa ne lea ki he kakai kotoa pē ʻo Siuta, ʻo pehē, ʻoku pehē ʻe Sihova ʻoe ngaahi kautau; ‘ʻE keli ʻa Saione ʻo hangē ko e ngoue, pea ʻe hoko ʻa Selūsalema ko e ngaahi tafungofunga, pea ko e moʻunga ʻoe fale ʻo hangē ko e ngaahi potu māʻolunga ʻoe toafa.’

19 Je li ga zato ubio Jezekija car Judin i sav Juda? nije li se pobojao Gospoda i molio se Gospodu? i Gospodu se sažali radi zla koje bješe izrekao na njih; mi dakle èinimo veliko zlo dušama svojim.

He naʻe tāmateʻi ia koā ʻe Hesekaia ko e tuʻi ʻo Siuta mo Siuta kotoa pē? ʻIkai naʻa ne manavahē kia Sihova, pea kumi kia Sihova, pea naʻe fakatomala ʻa Sihova ʻi he kovi ʻaia naʻa ne lea ʻaki kiate kinautolu? Ka ʻoku tau fakatupu ʻae kovi lahi kiate kitautolu.”

20 I još bješe jedan koji prorokova u ime Gospodnje, Urija sin Semajin iz Kirijat-Jarima; on prorokova protiv ovoga grada i protiv ove zemlje isto onako kao Jeremija.

Pea naʻe ʻi ai ʻae tangata foki naʻe kikite ʻi he huafa ʻo Sihova ko Ulisa ko e foha ʻo Semaia mei Kesa-Sialimi, ʻaia naʻe kikite ki he kolo ni, pea ki he fonua ni, ʻo hangē ko e ngaahi lea kotoa pē ʻa Selemaia:

21 I kad èu car Joakim i sve vojvode njegove i svi knezovi rijeèi njegove, traži ga car da ga ubije; a Urija èuvši poboja se i pobježe i doðe u Misir.

Pea ʻi he fanongo ki heʻene ngaahi lea ʻa Sihoiakimi ko e tuʻi mo hono kau tangata mālohi kotoa pē, mo e houʻeiki kotoa pē, naʻe kumi ke tāmateʻi ia ʻe he tuʻi: ka ʻi he fanongo ki ai ʻa Ulisa, naʻe manavahē ia, pea hola, pea ʻalu ki ʻIsipite;

22 A car Joakim posla neke u Misir, Elnatana sina Ahovorova i druge s njim.

Ka naʻe fekau ʻe Sihoiakimi ko e tuʻi ʻae kau tangata ki ʻIsipite, ko Elinatani ko e foha ʻo ʻAkipoa, pea mo e kau tangata niʻihi mo ia ki ʻIsipite.

23 I oni izvedoše Uriju iz Misira i dovedoše k caru Joakimu, i ubi ga maèem, i baci tijelo njegovo u groblje prostoga naroda.

Pea naʻa nau ʻomi ʻa Ulisa mei ʻIsipite, ke ʻomi ia kia Sihoiakimi ko e tuʻi; ʻaia naʻe tāmateʻi ia ʻaki ʻae heletā, pea lī hono ʻangaʻanga ki he faʻitoka, ʻoe kakai meʻa vale.

24 Ali ruka Ahikama sina Safanova bi uz Jeremiju, te ga ne predaše u ruke narodu da ga pogube.

Ka naʻe ʻia Selemaia ʻae nima ʻo ʻAhikami ko e foha ʻo Safani, koeʻuhi ke ʻoua naʻa tukuange ia ki he nima ʻoe kakai ke tāmateʻi.