Jeremija 19

1 Ovako reèe Gospod: idi i kupi krèag zemljan u lonèara s nekoliko starješina narodnijeh i starješina sveštenièkih.

‌ʻOku pehē mai ʻa Sihova, ʻAlu, ʻo toʻo ʻae hina ʻumea ʻoe tufunga ngaohi ipu, pea ʻave ʻae kau mātuʻa niʻihi ʻoe kakai, pea mo e kau mātuʻa ʻoe kau taulaʻeiki;

2 I otidi u dolinu sina Enomova što je pred vratima istoènijem, i ondje proglasi rijeèi koje æu ti kazati.

Pea ke ʻalu ki he teleʻa ʻoe foha ʻo Henomi, ʻaia ʻoku ʻi he matapā hahake, pea fakahā ʻi ai ʻae ngaahi lea ʻaia te u tala kiate koe,

3 I reci: èujte rijeè Gospodnju, carevi Judini i stanovnici Jerusalimski; ovako veli Gospod nad vojskama Bog Izrailjev: evo, ja æu pustiti zlo na to mjesto da æe zujati uši svakome ko ga èuje.

Pea ke pehē, “ʻE ngaahi tuʻi ʻo Siuta, mo e kakai ʻo Selūsalema, mou fanongo ki he folofola ʻa Sihova; ʻOku pehē ʻe Sihova ʻoe ngaahi kautau, ko e ʻOtua ʻo ʻIsileli; Vakai, te u ʻomi ʻae kovi ki he potu ni, pea ko ia ʻe fanongo ki ai, ʻe vavana ai hono telinga.

4 Jer me ostaviše i oskvrniše ovo mjesto kadeæi na njemu drugim bogovima, kojih ne znaše ni oni ni oci njihovi, ni carevi Judini, i napuniše to mjesto krvi prave.

Koeʻuhi kuo nau liʻaki au, pea kuo fakakehe ʻae potu ni, kuo tutu ʻi ai ʻae meʻa namu kakala ki he ngaahi ʻotua kehe, ʻaia naʻe ʻikai te nau ʻilo, pe ko ʻenau ngaahi tamai, pe ko e ngaahi tuʻi ʻo Siuta, pea kuo fakapito ʻaki ʻae potu ni ʻae toto ʻoe taʻehalaia.

5 I pogradiše visine Valu da sažižu sinove svoje ognjem na žrtve paljenice Valu, èega ne zapovjedih niti o tom govorih, niti mi na um doðe.

Kuo nau langa foki ʻae ngaahi potu māʻolunga ʻo Peali, ke tutu ai honau ngaahi foha ʻi he afi, ko e feilaulau tutu kia Peali, ʻaia naʻe ʻikai te u fekau, pe lea ki ai, pea naʻe ʻikai siʻi te u fiemālie ki ai:

6 Zato, evo, ide vrijeme, veli Gospod, kad se ovo mjesto neæe više zvati Tofet, ni dolina sina Enomova, nego krvna dolina.

Ko ia, ʻoku pehē ʻe Sihova, ʻOku haʻu ʻae ngaahi ʻaho, ʻe ʻikai toe ui ʻae potu ni ko Tofeti, pe ko e teleʻa ʻoe foha ʻo Henomi, ka Ko e teleʻa ʻoe tāmateʻi.

7 Jer æu uništiti savjet Judin i Jerusalimski na ovom mjestu, i uèiniæu da padnu od maèa pred neprijateljima svojim i od ruke onijeh koji traže dušu njihovu, i mrtva æu tjelesa njihova dati za hranu pticama nebeskim i zvijerima zemaljskim.

Pea te u fakataʻeʻaonga ʻae fakakaukau ʻa Siuta mo Selūsalema ʻi he potu ni: pea te u pule ke nau tō ʻi he heletā ʻi he ʻao ʻo honau ngaahi fili, pea mo e nima ʻonautolu ʻoku kumi ʻenau moʻui: pea te u foaki honau ʻangaʻanga ke kai ʻe he fanga manu ʻoe ʻatā, pea mo e fanga manu ʻoe fonua.

8 I obratiæu taj grad u pustoš i rug: ko god proðe mimo nj, èudiæe se i zviždaæe za sve muke njegove.

Pea te u ngaohi ʻae kolo ni ke lala, pea ko e manukiʻanga; pea ʻe ofo mo fakaʻiseʻisa ki ai ʻakinautolu kotoa pē ʻoku ʻalu ki ai, koeʻuhi ko hono ngaahi tautea kotoa pē.

9 I uèiniæu da jedu meso od svojih sinova i meso od svojih kæeri, i svaki æe jesti meso od druga svojega u nevolji i tjeskobi kojom æe im dosaðivati neprijatelji njihovi i koji traže dušu njihovu.

Pea te u pule ke nau kai ʻae kakano ʻo honau ngaahi foha, pea mo e kakano ʻo honau ngaahi ʻofefine, pea te nau taki taha kai ʻae kakano ʻo hono kāinga ʻi he tau mo e mamahi, ʻaia ʻe fakamamahi ʻaki ʻakinautolu ʻe honau ngaahi fili, pea mo kinautolu ʻoku kumi ʻenau moʻui.”

10 Potom razbij krèag pred ljudima koji æe iæi s tobom.

Pea te ke toki foa ʻae hina ʻi he ʻao ʻoe kau tangata ʻoku nau ʻalu mo koe,

11 I reci im: ovako veli Gospod nad vojskama: tako æu razbiti taj narod i taj grad kao što se razbije sud lonèarski, koji se ne može više opraviti, i u Tofetu æe se pogrebavati, jer neæe biti mjesta za pogrebavanje.

Pea te ke lea kiate kinautolu, “ʻOku pehē mai ʻa Sihova ʻoe ngaahi kautau; ʻE pehē ʻeku maumauʻi ʻae kakai ni, pea mo e kolo ni, ʻo hangē ʻoku foaʻi ʻe ha taha ʻae ipu ʻae tufunga ngaohi ipu, ʻaia ʻe ʻikai toe faʻa ngaohi ke haohaoa: pea ʻe tanu [ʻakinautolu ]ʻi Tofeti, pea ʻe ʻikai ha potu ʻe hao ai honau tanu.

12 Tako æu uèiniti tome mjestu, veli Gospod, i stanovnicima njegovijem i uèiniæu taj grad da bude kao Tofet;

‌ʻOku pehē ʻe Sihova, Te u fai pehē ki he potu ni, pea mo hono kakai, pea te u ngaohi ʻae kolo ni ke hangē ko Tofeti:

13 I kuæe Jerusalimske i kuæe careva Judinijeh biæe neèiste kao mjesto Tofet, sve kuæe, gdje na krovovima kadiše svoj vojsci nebeskoj i ljevaše naljeve drugim bogovima.

Pea ʻe fakaʻuliʻi ʻae ngaahi fale ʻo Selūsalema, pea mo e ngaahi fale ʻoe ngaahi tuʻi ʻo Siuta, ʻo hangē ko e potu ʻo Tofeti, koeʻuhi ko e ngaahi fale kotoa pē ʻaia kuo tutu ai ʻae meʻa namu kakala ʻi honau tuʻa fale ki he ngaahi meʻa ʻoe langi, pea kuo lilingi ai ʻae feilaulau inu ki he ngaahi ʻotua kehe.”

14 Potom se vrati Jeremija iz Tofeta kuda ga bješe poslao Gospod da prorokuje, i stade u trijemu doma Gospodnjega, i reèe svemu narodu:

Pea naʻe toki haʻu ʻa Selemaia mei Tofeti, ʻaia naʻe fekau ia ki ai ʻe Sihova ke kikite; pea ne tuʻu ʻi he lotoʻā ʻoe fale ʻo Sihova ʻo ne lea ki he kakai kotoa pē,

15 Ovako veli Gospod nad vojskama Bog Izrailjev: evo, ja æu pustiti na taj grad i na sve gradove njegove sve zlo koje izrekoh za nj, jer otvrdnuše vratom svojim da ne slušaju rijeèi mojih.

‌ʻOku pehē ʻe Sihova ʻoe ngaahi kautau, ko e ʻOtua ʻo ʻIsileli; “Vakai te u ʻomi ki he kolo ni, pea mo hono ngaahi potu kakai kotoa pē, ʻae kovi kotoa pē ʻaia naʻaku lea ki ai, koeʻuhi kuo nau fakakekeva honau kia, telia naʻa nau fanongo ki heʻeku ngaahi lea.”