Isaija 61

1 Duh je Gospoda Boga na meni, jer me Gospod pomaza da javljam dobre glase krotkima, posla me da zavijem ranjene u srcu, da oglasim zarobljenima slobodu i sužnjima da æe im se otvoriti tamnica.

‌ʻOku ʻiate au ʻae Laumālie ʻoe ʻEiki ko Sihova; koeʻuhi kuo fakanofo au ʻe Sihova ke u malangaʻaki ʻae ongoongolelei ki he angamalū; kuo ne fekau au ke nonoʻo ʻae loto mafesi, ke fakahā ʻae tauʻatāina ki he kau pōpula, pea ke fakaava ʻae fale fakapōpula kiate kinautolu kuo haʻisia;

2 Da oglasim godinu milosti Gospodnje i dan osvete Boga našega, da utješim sve žalosne,

Ke fakahā ʻae taʻu lelei ʻo Sihova, pea ko e ʻaho ʻoe houhau ʻo hotau ʻOtua; ke fakafiemālieʻi ʻakinautolu kotoa pē ʻoku mamahi;

3 Da uèinim žalosnima u Sionu i dam im nakit mjesto pepela, ulje radosti mjesto žalosti, odijelo za pohvalu mjesto duha tužnoga, da se prozovu hrastovi pravde, sad Gospodnji za slavu njegovu.

Ke ʻatu ʻae fiefia kiate kinautolu ʻoku mamahi ʻi Saione, ke ʻatu kiate kinautolu ʻae hoihoifua ko e fetongi ʻoe efuefu, ʻae lolo ʻoe fiefia ko e fetongi ʻoe mamahi, ʻae kofu ʻoe fakamālō ko e fetongi ʻoe laumālie kuo mafesi; ke ui ʻakinautolu ko e ngaahi ʻakau ʻoe māʻoniʻoni, naʻe tō ʻe Sihova, koeʻuhi ke ongoongolelei ai ia.

4 I oni æe sazidati davnašnje pustoline, podignuæe stare razvaline i ponoviæe gradove puste, što leže razvaljeni od mnogo naraštaja.

Pea te nau langa ʻaia naʻe muʻaki maumau, te nau toe fokotuʻu ʻaia naʻe fakaʻauha fuoloa, pea te nau fakafoʻou ʻae ngaahi kolo kuo liʻaki, ko e maumau ʻoe toʻutangata toko lahi.

5 I tuðini æe stajati i pasti stada vaša, i inostranci æe biti vaši oraèi i vinogradari.

Pea ʻe tuʻu ʻae kau muli ʻo fafanga hoʻomou fanga manu, pea ʻe hoko ʻae fānau ʻae muli ko hoʻomou kau tangata ngoue mo hoʻomou kau tauhi vaine.

6 A vi æete se zvati sveštenici Gospodnji, sluge Boga našega govoriæe vam se, blago naroda ješæete i slavom njihovom hvaliæete se.

Ka e fakahingoa ʻakimoutolu ko e ngaahi Taulaʻeiki ʻa Sihova: ʻe ui ʻakimoutolu ʻe he kakai ko e kau Faifekau ʻa hotau ʻOtua: te mou kai ʻae koloa ʻae kakai Senitaile, pea ʻi heʻenau ongoongolelei ʻe polepole ai ʻakimoutolu.

7 Za dvostruku sramotu vašu, i što se pjevaše: rug je dio njihov, zato æe u zemlji njihovoj naslijediti dvojinom i imaæe vjeènu radost.

Koeʻuhi ko hoʻomou mā te mou maʻu ʻae totongi ke liunga ua, pea ʻe fetongi ʻaki hoʻomou fakamaaʻi ʻae fiefia ʻi honau tofiʻa; he te mou maʻu ke liunga ua hake ʻae tofiʻa ʻi honau fonua pea temou fiefia ai ʻo taʻengata.

8 Jer ja Gospod ljubim pravdu i mrzim na grabež sa žrtvom paljenicom, i daæu im platu uistinu, i vjeèan zavjet uèiniæu s njima.

“He ko au ko Sihova ʻoku ou ʻofa ki he fakamaau, ʻoku ou fehiʻa ki he kaihaʻa ke feilaulau tutu ʻaki; pea te u fakahinohino ʻenau ngāue ʻi he moʻoni, pea te u fai ʻae fuakava taʻengata mo kinautolu.

9 I sjeme æe se njihovo znati u narodima i natražje njihovo meðu plemenima; ko ih god vidi poznaæe ih da su sjeme koje je blagoslovio Gospod.

Pea ʻe ʻilo honau hako ʻe he kakai Senitaile, pea mo ʻenau fānau ʻi he kakai: ko kinautolu kotoa pē ʻoku mamata kiate kinautolu, te nau fakahā ʻakinautolu ko e hako kuo tāpuakiʻi ʻe Sihova.”

10 Veoma æu se radovati u Gospodu, i duša æe se moja veseliti u Bogu mojem, jer me obuèe u haljine spasenja i plaštem pravde ogrte me kao kad ženik namjesti nakit i kao kad se nevjesta uresi uresom svojim.

Te u fiefia lahi ʻia Sihova, ʻe nekeneka hoku laumālie ʻi hoku ʻOtua: he kuo ne fakakofuʻaki au ʻae kofu ʻoe fakamoʻui, kuo ne ʻufiʻufi ʻaki au ʻae kofu tōtōlofa ʻoe māʻoniʻoni, ʻo hangē ko e tangata taʻane ʻoku teuʻi ʻaki ia ʻae ngaahi meʻa teunga, pea hangē ʻoku teuʻi ʻaki ʻe he taʻahine fakamaʻu hono ngaahi maka koloa.

11 Jer kao što iz zemlje raste bilje i u vrtu nièe što se posije, tako æe Gospod Bog uèiniti da nikne pravda i pohvala pred svijem narodima.

‌ʻO hangē ʻoku tupu mei he kelekele hono moto, pea mo e ngoue ʻoku ne fakatupu hake ʻae ngaahi meʻa ʻoku tūtuuʻi ki ai; ʻe pehē, ʻe pule ʻe he ʻEiki ko Sihova ke tupu hake ʻae māʻoniʻoni mo e fakamālō ʻi he ʻao ʻoe ngaahi puleʻanga kotoa pē.