Isaija 35
1 Radovaæe se tome pustinja i zemlja sasušena, veseliæe se pustoš i procvjetati kao ruža.
ʻE fiefia ʻae toafa mo e potu lala koeʻuhi ko kinautolu, pea ʻe fiefia ʻae potu liʻaki, pea fisi ʻo hangē ko e lose.
2 Procvjetaæe obilno, i veseliæe se radujuæi se i popijevajuæi; slava Livanska daæe joj se i krasota Karmilska i Saronska; ta æe mjesta vidjeti slavu Gospodnju, krasotu Boga našega.
ʻE fisi lahi ia, pea fiefia ʻi he fiefia mo e hiva: ʻe foaki ki ai ʻae nāunau ʻo Lepanoni, ko e lelei ʻo Kameli mo Saloni: te nau mamata ki he nāunau ʻo Sihova, mo e lelei lahi ʻo hotau ʻOtua.
3 Ukrijepite klonule ruke, i koljena iznemogla utvrdite.
Mou tokoni ki he nima vaivai, pea poupou ʻae tui ʻoku fengataliʻaki.
4 Recite onima kojima se srce uplašilo: ohrabrite se, ne bojte se; evo Boga vašega; osveta ide, plata Božija, sam ide, i spašæe vas.
Ke ke pehē kiate kinautolu ʻoku loto manavasiʻi, “Ke mou mālohi, ʻoua ʻe manavahē: vakai, ʻe hāʻele mai homou ʻOtua mo e tautea, ʻio, ʻae ʻOtua ʻaki ʻae totongi; te ne hāʻele mai ʻo fakamoʻui ʻakimoutolu.”
5 Tada æe se otvoriti oèi slijepima, i uši gluhima otvoriæe se.
Pea ʻe toki fakaʻā ʻae mata ʻoe kui, pea ʻe fakaava mo e telinga ʻoe tuli.
6 Tada æe hromac skakati kao jelen, i jezik nijemoga pjevaæe, jer æe u pustinji provreti vode i potoci u zemlji sasušenoj.
Pea ʻe toki hopohopo ʻae tangata ketu ʻo hangē ko e hainite, pea ʻe hiva ʻae ʻelelo ʻoe noa: koeʻuhi ʻe tupu ʻi he toafa ʻae ngaahi vai, mo e ngaahi vaitafe ʻi he potu lala.
7 I suho æe mjesto postati jezero, i zemlja sasušena izvori vodeni, u stanu zmajevskom, po ložama njihovijem, biæe trava, trska i sita.
Pea ʻe hoko ʻae kelekele mōmoa ko e anovai, mo e fonua fieinu ko e ngaahi matavai: pea ko e nofoʻanga ʻoe fanga talākoni, ʻi he potu naʻe taki taha tokoto ai, ʻe tupu ai ʻae mohuku mo e kaho mo e mohuku ʻoe ano.
8 I ondje æe biti nasap i put, koji æe se zvati sveti put; neæe iæi po njemu neèisti, nego æe biti za njih; ko uzide njim, ni lud neæe zaæi.
Pea ʻe ʻi ai ʻae hala motuʻa, pea mo e hala, pea ʻe ui ia ‘Ko e Hala ʻoe Māʻoniʻoni;’ ʻe ʻikai ʻalu ai ʻae taʻemaʻa; ka e tuku ia kiate kinautolu ni: pea neongo ko e vale ʻae kakai fononga ʻe ʻikai te nau hē ai.
9 Neæe ondje biti lava, i ljuta zvijer neæe iæi po njemu, niti æe se ondje naæi, nego æe hoditi izbavljeni.
ʻE ʻikai ʻi ai ha laione, pea ʻe ʻikai ʻalu hake ki ai ha manu fekai, ʻe ʻikai ʻilo ia ʻi ai; ka ʻe ʻeveʻeva ai ʻae kakai kuo huhuʻi:
10 I koje iskupi Gospod, vratiæe se i doæi æe u Sion pjevajuæi, i vjeèna æe radost biti nad glavom njihovom, dobiæe radost i veselje, a žalost i uzdisanje bježaæe.
Pea ʻe foki mai ʻae kakai kuo huhuʻi ʻe Sihova, ʻo haʻu ki Saione mo e ngaahi hiva, mo e fiefia taʻengata ʻi honau ʻulu: te nau maʻu ʻae fiefia mo e nekeneka, pea ʻe puna atu ʻae mamahi mo e toʻe.”
