Isaija 11

1 Ali æe izaæi šibljika iz stabla Jesejeva, i izdanak iz korijena njegova izniknuæe.

Pea ʻe tupu hake ha tokotoko mei he tefito ʻo Sese, pea ʻe tupu ha Vaʻa mei hono ngaahi aka:

2 I na njemu æe poèivati duh Gospodnji, duh mudrosti i razuma, duh savjeta i sile, duh znanja i straha Gospodnjega.

Pea ʻe nofo ʻiate ia ʻae Laumālie ʻo Sihova, ʻae laumālie ʻoe poto mo e faʻa ʻilo, ʻae laumālie ʻoe akonaki mo e mālohi, ʻae laumālie ʻoe ʻilo pea mo e manavahē kia Sihova;

3 I mirisanje æe mu biti u strahu Gospodnjem, a neæe suditi po viðenju svojih oèiju, niti æe po èuvenju svojih ušiju karati.

Pea ʻe ʻilo vave ʻe ia ʻae manavahē kia Sihova: pea ʻe ʻikai te ne fakamaau ʻi he vakai ʻa hono fofonga, pe valoki ʻo hangē ko e fanongo ʻa hono telinga:

4 Nego æe po pravdi suditi siromasima i po pravici karati krotke u zemlji, i udariæe zemlju prutom usta svojih, i duhom usana svojih ubiæe bezbožnika.

Ka ʻi he māʻoniʻoni te ne fakamaau ʻae masiva, pea valoki ʻi he taʻefilifilimānako maʻa e angavaivai ʻoe fonua: pea te ne taaʻi ʻa māmani ʻaki ʻae meʻa tā ʻo hono fofonga, pea te ne tāmate ʻae angakovi ʻaki ʻae mānava ʻo hono loungutu.

5 I pravda æe mu biti pojas po bedrima, i istina pojas po bocima.

Pea ko e noʻo ʻo hono kongaloto ʻae māʻoniʻoni, pea ko e nonoʻo ʻo hono noʻotanga vala ʻae moʻoni.

6 I vuk æe boraviti s jagnjetom, i ris æe ležati s jaretom, tele i laviæ i ugojeno živinèe biæe zajedno, i malo dijete vodiæe ih.

Pea ʻe toki nofo fakataha ʻae ulofi mo e lami, pea ʻe tokoto fakataha ʻae lēpati mo e ʻuhikiʻi kosi; pea ʻe fakataha ʻae ʻuhikiʻi pulu mo e laione mui pea mo e manu fafanga; pea ʻe tataki ʻakinautolu ʻe ha tamasiʻi siʻi.

7 I krava i medvjedica zajedno æe pasti, mlad njihova ležaæe zajedno, i lav æe jesti slamu kao vo.

Pea ʻe kai fakataha ʻae pulu fefine mo e pea; pea ʻe tokoto fakataha honau ʻuhiki: pea ʻe kai ʻe he laione ʻae kau ʻoe koane ʻo hangē ko e pulu.

8 I dijete koje sisa igraæe se nad rupom aspidinom, i dijete odbijeno od sise zavlaèiæe ruku svoju u rupu zmije vasilinske.

Pea ko e tamasiʻi ʻoku kei huhu te ne vaʻinga ʻi he luo ʻoe ngata, pea ko e tamasiʻi kuo fakamavae te ne ʻai hono nima ki he ʻana ʻoe ngata fekai.

9 Neæe uditi ni potirati na svoj svetoj gori mojoj, jer æe zemlja biti puna poznanja Gospodnjega kao more vode što je puno.

‌ʻE ʻikai te nau fakamamahi pe fakaʻauha ʻi ha potu ʻo hoku moʻunga māʻoniʻoni: koeʻuhi ʻe fonu ʻa māmani ʻi he ʻiloʻi ʻo Sihova, ʻo hangē ʻoku ʻufiʻufi ʻe he ngaahi vai ʻae kilisi tahi.

10 I u to æe vrijeme za korijen Jesejev, koji æe biti zastava narodima, raspitivati narodi, i poèivalište njegovo biæe slavno.

Pea ʻi he ʻaho ko ia ʻe ʻi ai ʻae aka ʻo Sese, ʻaia ʻe tuʻu ko e fuka ʻae kakai: ʻe kumi ki ai ʻae ngaahi Senitaile: pea ʻe lelei ʻaupito ʻa hono mālōlōʻanga.

11 I tada æe Gospod opet podignuti ruku svoju da zadobije ostatak naroda svojega, što ostane od Asirske i od Misira i od Patrosa i od Etiopske i od Elama i od Senara i od Emata i od ostrva morskih.

Pea ʻe hoko ʻo pehē ʻi he ʻaho ko ia, ʻe toe ai ʻe Sihova hono nima ko hono liunga ua ke fakamoʻui ʻae toenga ʻo hono kakai, ʻaia ʻe fakatoe, mei ʻAsilia, pea mo ʻIsipite, pea mo Patolose, pea mo Kusi, pea mo ʻIlami, pea mei Saina, pea mei Hamate, pea mei he ngaahi motu ʻoe tahi.

12 I podignuæe zastavu narodima i prognane Izrailjeve i rasijane Judine sabraæe s èetiri kraja zemaljska,

Pea te ne fokotuʻu ha fuka ki he ngaahi puleʻanga, pea te ne fakataha ʻae kau liʻaki ʻo ʻIsileli, pea tānaki fakataha ʻae kau vetekina ʻo Siuta mei he vahe ʻe fā ʻo māmani.

13 I nestaæe zavisti Jefremove, i neprijatelji Judini istrijebiæe se; Jefrem neæe zavidjeti Judi, a Juda neæe zlobiti Jefremu.

Pea ʻe mole ʻae meheka meia ʻIfalemi, pea ʻe fakaʻauha mo e ngaahi fili ʻo Siuta: ʻe ʻikai kei fehiʻa ʻa ʻIfalemi kia Siuta, pea ko Siuta ʻe ʻikai te ne fakamamahiʻi ʻa ʻIfalemi.

14 Nego æe složno letjeti na pleæa Filistejima k zapadu; zajedno æe plijeniti narode istoène; na Edomce i Moavce dignuæe ruke svoje, i sinovi Amonovi biæe im pokorni.

Ka te na puna ki he lulunga ʻi he uma ʻoe kakai Filisitia; pea te na faʻao mo e potu hahake: te nau ʻene ai honau nima ki ʻItomi mo Moape; pea ʻe talangofua kiate kinautolu ʻae fānau ʻa ʻAmoni.

15 I Gospod æe presušiti zaliv mora Misirskoga, i mahnuæe rukom svojom svrh rijeke sa silnijem vjetrom svojim, i udariæe je po sedam krakova da se može prelaziti u obuæi.

Pea ʻe fakaʻauha ʻaupito ʻe Sihova ʻae ʻelelo ʻoe tahi ʻo ʻIsipite; pea te ne lulululu hono nima ki he vaitafe ʻaki ʻene matangi lahi, pea ʻe taaʻi ʻe ia ʻi hono mangaʻivai ʻe fitu, pea ʻe ʻalu taʻeviku ai ʻae kakai.

16 I biæe put ostatku naroda njegova, što ostane od Asirske, kao što je bio Izrailju kad izide iz zemlje Misirske.

Pea ʻe ʻi ai ʻae hala motuʻa ki he toenga ʻo hono kakai, ʻaia ʻe toe ʻi ʻAsilia, ʻo hangē ko ia ne maʻu ʻe ʻIsileli ʻi he ʻaho naʻe ʻalu hake ai ia mei he fonua ko ʻIsipite.