Osija 13

1 Kad Jefrem govoraše, bješe strah; bješe se uzvisio u Izrailju; ali se ogriješi o Vala, te umrije.

Ephraim mah lokthuih naah, kaminawk tasoeh o; anih loe Israel ah angmah hoi angmah to amkoeh; toe Baal to a bok pongah anih loe zaehaih tawnh moe, a duek.

2 I sada jednako griješe i grade sebi lijuæi od srebra svojega po razumu svojemu likove, koji su svi djelo umjetnièko, a oni govore za njih: ljudi koji prinose žrtve neka cjeluju teoce.

Nihcae loe vaihi zaehaih sak o aep aep, a tawnh o ih sum kanglung hoi angmacae thoemhaih hoiah krangnawk to a sak o; to hmuennawk boih loe bantok sah kop kami mah sak ih hmuen ah ni oh. Krang to sak o pacoengah, Angbawnhaih sah kami mah krang to mok nasoe, tiah a thuih o.

3 Zato æe biti kao oblak jutarnji i kao rosa koja u zoru padne, pa je nestane, kao pljeva, koju odnosi vjetar s gumna, i kao dim iz dimnjaka.

To pongah hae kaminawk loe akhawnbang ah amzam tamai baktih, akhawnbang ah kamzawt dantui baktiah om o ueloe, cang atithaih ahmuen hoiah takhi mah hmuh ih canghii baktih, takoeng ranui hoi tacawt hmaikhue baktiah ni om o tih.

4 A ja sam Gospod Bog tvoj od zemlje Misirske, i Boga osim mene nijesi poznao, i osim mene nema ko bi spasao.

Toe kai loe Izip prae hoiah nang zaehoikung, na Angraeng Sithaw ah ka oh, kai ai ah loe Sithaw na panoek o thai mak ai, kai ai ah loe pahlongkung kalah om ai.

5 Ja te poznah u pustinji, u zemlji zasušenoj.

Kai mah ni khokha praezaek ah kang khetzawn o.

6 Imajuæi dobru pašu bijahu siti; ali èim se nasitiše, ponese se srce njihovo, zato me zaboraviše.

Kamhah ah buh na caak o naah nam oek o; to pongah nihcae mah kai ang pahnet o.

7 Zato æu im biti kao lav, kao ris vrebaæu ih na putu.

To pongah nihcae khaeah kaipui baktiah ka oh moe, kaithlaeng baktiah loklam ah ka ngang han.

8 Srešæu ih kao medvjedica kojoj uzmu medvjediæe, i rastrgaæu im sve srce njihovo i izješæu ih ondje kao lav; zvijerje poljsko raskinuæe ih.

Taqom mah a caa han lomh pae ih baktih toengah, nihcae to ka hmang moe, panak huh to ka taprawt pae pat han, to ah kaipui baktiah nihcae to ka kaek han. Kasan moi mah nihcae to taprawt pet pet tih.

9 Propao si, Izrailju; ali ti je pomoæ u meni.

Aw Israel, nang loe nam ro boeh, toe nang abomhaih loe kai khae hoiah ni angzoh.

10 Gdje ti je car? gdje je? neka te saèuva u svijem gradovima tvojim; gdje li su sudije tvoje, za koje si govorio: daj mi cara i knezove?

Kai loe nang ih siangpahrang ah ka oh han; na oh o haih vangpui boih pahlong thaih kalah kami oh maw? Siangpahrang hoi ukkung angraeng na paek ah, tiah na hnik o ih lokcaek kaminawk loe naa ah maw oh o boih boeh?

11 Dadoh ti cara u gnjevu svom, i uzeh ga u jarosti svojoj.

Palungphui hoiah siangpahrang maeto kang paek o, palung hmai baktih amngaeh naah anih to ka lak ving.

12 Svezano je bezakonje Jefremovo, ostavljen je grijeh njegov.

Ephraim sakpazaehaih loe tapawk moe, a zaehaih to hawk ving boeh.

13 Bolovi kao u porodilje spopašæe ga, sin je nerazuman, jer ne bi toliko vremena ostao u utrobi.

Nongpata caa oh naah kana panoekhaih to anih nuiah pha tih boeh: anih loe palungha ai capa ah oh; anih loe tapen ai ah nawkta ohhaih ahmuen ah atue kasawk ah oh han om ai.

14 Od groba æu ih izbaviti, od smrti æu ih saèuvati; gdje je, smrti, pomor tvoj? gdje je, grobe, pogibao tvoja? kajanje æe biti sakriveno od oèiju mojih. (Sheol h7585)

Taprong thacakhaih thung hoiah nihcae to ka krang han; nihcae to duekhaih thung hoiah ka loisak han. Aw duekhaih, kai loe nang ih nathaih kasae ah ka oh han! Aw taprong, kai loe nang amrohaih ah ka oh han! Tahmenhaih mik ka tawn mak ai. (Sheol h7585)

15 Rodan æe biti meðu braæom svojom; ali æe doæi istoèni vjetar, vjetar Gospodnji, koji ide od pustinje, i usahnuæe mu izvor, i studenac æe mu zasušiti; on æe odnijeti blago od svijeh dragih zaklada.

Anih loe nawkamya thungah athaih athai langlacadoeh ka tahmen mak ai, ni angyae bang ih takhi to angzo tih; Angraeng ih takhi to praezaek hoiah song tih. To pacoengah anih ih vacong tui to kang ueloe, tuibap tui doeh kang boih tih. Khit kaom anih ih hmuenmaenawk to paro pae boih tih.

16 Samarija æe opustjeti, jer se odmetnu od Boga svojega; oni æe pasti od maèa, djeca æe se njihova razmrskati i trudne žene njihove rasporiti.

Angmah ih Sithaw to misa ah sak pongah, Samaria loe pongsut tih: nihcae to sumsen hoiah hum o ueloe, a caanawk to long ah va o tih: zokpomh nongpatanawk to taprawt pae o pat tih.