Jezekilj 15

1 Opet mi doðe rijeè Gospodnja govoreæi:

Naʻe hoko ʻae folofola ʻa Sihova kiate au, ʻo pehē,

2 Sine èovjeèji, šta je drvo od loze vinove prema svakom drugom drvetu, ili loza vinova prema drveæu u šumi?

“Foha ʻoe tangata, ʻoku lelei hake ʻi he hā, ʻae ʻakau ko e vaine ʻi he ngaahi ʻakau kehe, mo e ngaahi vaʻa ʻakau ʻoe vao?

3 Uzima li se od nje drvo da se naèini što? uzima li se od nje klin da se objesi o njemu kakav sud?

He ʻoku toʻo mei ai ha laupapa ke fai ʻaki ha ngāue? Pe ʻoku ngaohi ʻe ha taha ha faʻo mei ai ko e tautauʻanga ʻo ha meʻa?

4 Gle, meæe se u oganj da izgori; kad joj oba kraja sažeže oganj, i sredina joj izgori, hoæe li još biti za što?

Vakai, ʻoku lī ia ki he afi ko e fefie, pea fakatou vela ai hono hiku mo hono kongaloto. He ʻoku ʻaonga ia ki he ngāue?

5 Gle, dok bijaše cijela, ne mogaše se ništa od nje naèiniti, akamoli æe biti za što kad je oganj proždrije i izgorje.

Vakai, ʻi heʻene kei haohaoa naʻe ʻikai ʻaonga ki ha ngāue; kae fēfē nai ʻene ʻaonga ki ha ngāue, ka kuo keina ia ʻe he afi, pea kuo vela?”

6 Zato ovako veli Gospod Gospod: kakvo je meðu drvetima šumskim drvo od vinove loze, koje dadoh ognju da ga jede, take æu uèiniti stanovnike Jerusalimske.

Ko ia ʻoku pehē ʻe Sihova ko e ʻOtua; “Hangē ko e ʻakau ko e vaine ʻi he ngaahi ʻakau ʻoe vao, ʻe pehē ʻa ʻeku foaki ʻae kakai ʻo Selūsalema ke vela ʻi he afi.

7 Jer æu im nasuprot okrenuti lice svoje; kad izidu iz jednoga ognja, drugi æe ih oganj proždrijeti, i poznaæete da sam ja Gospod, kad okrenem lice svoje nasuprot njima.

Pea te u fakahanga hoku fofonga ke tuʻu kiate kinautolu; te nau hao mei he afi ʻe taha, kae vela ʻakinautolu ʻi he afi kehe ʻe taha; pea te mou ʻilo ko au ko Sihova, ʻoku tuʻu hoku mata kiate kimoutolu.

8 I obratiæu zemlju u pustinju, jer uèiniše nevjeru, govori Gospod Gospod.

Pea te u ngaohi ke lala ʻae fonua koeʻuhi kuo nau fai ʻae meʻa hala.” ʻOku pehē ʻe Sihova ko e ʻOtua.