Propovednik 7

1 Bolje je ime nego dobro ulje, i dan smrtni nego dan u koji se ko rodi.

Bolji je dobar glas nego skupocjeno ulje, i smrtni dan nego dan rođenja.

2 Bolje je iæi u kuæu gdje je žalost nego iæi u kuæu gdje je gozba, jer je ondje kraj svakoga èovjeka, i ko je živ, slaže u srce svoje.

Bolje je ići u kuću gdje je žalost nego u kuću gdje je gozba, jer ondje je kraj svakoga čovjeka, i tko je živ, nek' primi k srcu!

3 Bolja je žalost nego smijeh, jer kad je lice neveselo, srce postaje bolje.

Bolji je jad nego smijeh, jer pod žalosnim licem srce je radosno.

4 Srce je mudrijeh ljudi u kuæi gdje je žalost, a srce bezumnijeh u kuæi gdje je veselje.

Srce je mudrih ljudi u kući žalosti, a srce bezumnih u kući veselja.

5 Bolje je slušati karanje mudroga nego da ko sluša pjesmu bezumnijeh.

Bolje je poslušati ukor mudra čovjeka negoli slušati hvalospjev luđaka.

6 Jer kao što prašti trnje pod loncem, taki je smijeh bezumnikov; i to je taština.

Jer kao prasak trnja ispod kotla, takav je smijeh luđaka, i to je ispraznost.

7 Nasilje obezumljuje mudroga, i poklon izopaèuje srce.

Jer smijeh od mudraca čini luđaka i veselje kvari srce.

8 Bolji je kraj stvari nego poèetak joj; bolji je ko je strpljiva duha negoli ko je ponosita duha.

Bolji je svršetak stvari nego njezin početak i bolja je strpljivost od oholosti.

9 Ne budi nagao u duhu svom na gnjev, jer gnjev poèiva u njedrima bezumnijeh.

Ne nagli u srdžbu, jer srdžba počiva u srcu luđaka.

10 Ne govori: šta je to, te su preðašnji dani bili bolji od ovijeh? jer ne bi bilo mudro da za to pitaš.

Ne pitaj zašto su negdašnja vremena bila bolja od ovih, jer to nije mudro pitanje.

11 Dobra je mudrost s imanjem, i korisna je onima koji vide sunce.

Mudrost je dragocjena baština i probitak onima na koje sunce sja.

12 Jer je mudrost zaklon, i novci su zaklon; ali je pretežnije znanje mudrosti tijem što daje život onome ko je ima.

Jer kao što je novac zaštita, tako je i mudrost; a prednost je mudrosti u tome što izbavlja onoga tko je ima.

13 Pogledaj djelo Božije; jer ko može ispraviti što on iskrivi?

Pogledaj djela Božja; tko može ispraviti što je on iskrivio?

14 U dobro vrijeme uživaj dobro, a u zlo vrijeme gledaj, jer je Bog stvorio jedno prema drugom zato da èovjek ne zna šta æe biti.

U sretan dan uživaj sreću, a u zao dan razmišljaj: Bog je stvorio jedno kao i drugo - da čovjek ne otkrije ništa od svoje budućnosti.

15 Svašta vidjeh za vremena taštine svoje: pravednika koji propada u pravdi svojoj, i bezbožnika koji dugo živi u svojoj zloæi.

Svašta vidjeh u svojemu ništavnom životu: pravednik propada unatoč svojoj pravednosti, a bezbožnik i dalje živi unatoč svojoj bezbožnosti.

16 Ne budi suviše pravedan ni suviše mudar; zašto bi sebe upropastio?

Ne budi prepravedan i ne budi premudar; zašto da se uništavaš?

17 Ne budi suviše bezbožan ni lud; zašto bi umro prije vremena?

Ne budi preopak i ne budi lud; zašto bi umro prije vremena?

18 Dobro je da držiš jedno a drugo da ne puštaš iz ruke; jer ko se boji Boga izbaviæe se od svega.

Dobro je da držiš jedno, ali ni drugo ne puštaj iz ruke, jer tko se boji Boga, izbavlja se od svega.

19 Mudrost krijepi èovjeka više nego deset knezova koji su u gradu.

Mudrost mudraca veću moć daje gradu nego deset mogućnika.

20 Doista nema èovjeka pravedna na zemlji koji tvori dobro i ne griješi.

Na zemlji nema pravednika koji, čineći dobro, ne bi nikad sagriješio.

21 Ne uzimaj na um svašta što se govori, ako bi i slugu svojega èuo gdje te psuje;

I još jedno: nemoj se obazirati na govorkanje; čut ćeš možda da te sluga tvoj proklinjao;

22 Jer srce tvoje zna da si i ti više puta psovao druge.

a zna tvoje srce kako si i ti često druge proklinjao.

23 Sve to ogledah mudrošæu i rekoh: biæu mudar; ali mudrost bješe daleko od mene.

Sve sam to mudrošću iskušao. Mislio sam da sam mudar, ali mi je mudrost bila nedokučiva.

24 Što je tako daleko i vrlo duboko, ko æe naæi?

Ono što jest, daleko je i duboko, tako duboko - tko da i pronađe?

25 Okretoh se srcem svojim da poznam i izvidim i iznaðem mudrost i razum, i da poznam bezbožnost ludosti i ludost bezumlja.

I još jednom pokušah istražiti i shvatiti mudrost i smisao, da spoznam opačinu kao ludost, a ludost kao bezumlje.

26 I naðoh da je grèa od smrti žena kojoj je srce mreža i pruglo, kojoj su ruke okovi; ko je mio Bogu, saèuvaæe se od nje, a grješnika æe uhvatiti ona.

Otkrih da ima nešto gorče od smrti - žena, ona je zamka, srce joj je mreža, a ruke okovi; tko je Bogu drag, izmiče joj, a grešnik je njezin sužanj.

27 Gle, to naðoh, veli propovjednik, jedno prema drugom, tražeæi da razumijem.

Eto, to sam sve u svemu otkrio, veli Propovjednik.

28 Još traži duša moja, ali ne naðoh. Èovjeka jednoga u tisuæi naðoh, ali žene meðu svjema ne naðoh.

I još sam tražio, ali bez uspjeha. Nađoh čovjeka - jednog od tisuću, a žene ne nađoh među svima nijedne.

29 Samo, gle, ovo naðoh: da je Bog stvorio èovjeka dobra; a oni traže svakojake pomisli.

Otkrih ovo: Bog stvori čovjeka jednostavnim, a on snuje nebrojene spletke.