Propovednik 10

1 Od mrtvijeh muha usmrdi se i pokvari ulje apotekarsko, tako od malo ludosti cijena mudrosti i slavi.

Muscæ morientes perdunt suavitatem unguenti. Pretiosior est sapientia et gloria, parva et ad tempus stultitia.

2 Srce je mudromu s desne strane, a ludomu je s lijeve strane.

Cor sapientis in dextera ejus, et cor stulti in sinistra illius.

3 Bezumnik i kad ide putem, bez razuma je i kazuje svjema da je bezuman.

Sed et in via stultus ambulans, cum ipse insipiens sit, omnes stultos æstimat.

4 Ako se podigne na te gnjev onoga koji vlada, ne ostavljaj mjesta svojega, jer blagost uklanja velike grijehe.

Si spiritus potestatem habentis ascenderit super te, locum tuum ne demiseris, quia curatio faciet cessare peccata maxima.

5 Ima zlo koje vidjeh pod suncem, kao pogrješka koja dolazi od vladaoca:

Est malum quod vidi sub sole, quasi per errorem egrediens a facie principis:

6 Ludost se posaðuje na najviše mjesto, i bogati sjede na niskom mjestu.

positum stultum in dignitate sublimi, et divites sedere deorsum.

7 Vidjeh sluge na konjma, a knezovi idu pješice kao sluge.

Vidi servos in equis, et principes ambulantes super terram quasi servos.

8 Ko jamu kopa, u nju æe pasti, i ko razvaljuje ogradu, uješæe ga zmija.

Qui fodit foveam incidet in eam, et qui dissipat sepem mordebit eum coluber.

9 Ko odmièe kamenje, udariæe se o njih; ko cijepa drva, nije miran od njih.

Qui transfert lapides affligetur in eis, et qui scindit ligna vulnerabitur ab eis.

10 Kad se zatupi gvožðe i oštrice mu se ne naoštri, tada treba više snage; ali mudrost može bolje opraviti.

Si retusum fuerit ferrum, et hoc non ut prius, sed hebetatum fuerit, multo labore exacuetur, et post industriam sequetur sapientia.

11 Ako ujede zmija prije bajanja, ništa neæe pomoæi bajaè.

Si mordeat serpens in silentio, nihil eo minus habet qui occulte detrahit.

12 Rijeèi iz usta mudroga ljupke su, a bezumnoga proždiru usne njegove.

Verba oris sapientis gratia, et labia insipientis præcipitabunt eum;

13 Poèetak je rijeèima usta njegovijeh ludost, a svršetak govoru njegovu zlo bezumlje.

initium verborum ejus stultitia, et novissimum oris illius error pessimus.

14 Jer ludi mnogo govori, a èovjek ne zna što æe biti; i ko æe mu kazati što æe poslije njega biti?

Stultus verba multiplicat. Ignorat homo quid ante se fuerit; et quid post se futurum sit, quis ei poterit indicare?

15 Lude mori trud njihov, jer ne znaju ni u grad otiæi.

Labor stultorum affliget eos, qui nesciunt in urbem pergere.

16 Teško tebi, zemljo, kad ti je car dijete i knezovi tvoji rano jedu!

Væ tibi, terra, cujus rex puer est, et cujus principes mane comedunt.

17 Blago tebi, zemljo, kad ti je car plemenit i knezovi tvoji jedu na vrijeme da se potkrijepe a ne da se opiju.

Beata terra cujus rex nobilis est, et cujus principes vescuntur in tempore suo, ad reficiendum, et non ad luxuriam.

18 S lijenosti ugiblje se krov i s nemarnijeh ruku prokapljuje kuæa.

In pigritiis humiliabitur contignatio, et in infirmitate manuum perstillabit domus.

19 Radi veselja gotove se gozbe, i vino veseli žive, a novci vrše sve.

In risum faciunt panem et vinum ut epulentur viventes; et pecuniæ obediunt omnia.

20 Ni u misli svojoj ne psuj cara, ni u klijeti, u kojoj spavaš, ne psuj bogatoga, jer ptica nebeska odnijeæe glas i što krila ima dokazaæe rijeè.

In cogitatione tua regi ne detrahas, et in secreto cubiculi tui ne maledixeris diviti: quia et aves cæli portabunt vocem tuam, et qui habet pennas annuntiabit sententiam.