Danilo 11
1 I ja prve godine Darija Midijanina stadoh da mu pomožem, i da ga potkrijepim.
Pea ko au foki ʻi he ʻuluaki taʻu ʻo Talaiasi ko e Mitia, ʻio, ko au, naʻaku tuʻu hake ke fakatuʻumaʻu mo tokoni kiate ia.
2 A sada æu ti kazati istinu. Evo, još æe tri cara nastati u Persiji; i èetvrti æe biti bogatiji od svijeh, i kad se ukrijepi bogatstvom svojim, sve æe podignuti na Grèko carstvo.
Pea ko eni, te u fakahā kiate koe ʻae moʻoni. “Vakai, ʻe toetuʻu hake ʻi Peasia, ʻae tuʻi ʻe toko tolu; pea ko hono fā ʻe koloaʻia lahi hake ʻiate kinautolu kotoa pē: pea ko e meʻa ʻi heʻene mālohi koeʻuhi ko ʻene koloa, te ne ueʻi kotoa pē ke tali tuʻu ki he puleʻanga ʻo Kalisi.
3 Potom æe nastati silan car, i vladaæe velikom državom i radiæe što hoæe.
“Pea ʻe tuʻu hake ha tuʻi mālohi, ʻaia ʻe pule ʻaki ʻae pule lahi, pea ne fai ʻo fakatatau mo hono loto.
4 A kako nestane, rasuæe se carstvo njegovo i razdijeliæe se u èetiri vjetra nebeska, ne meðu natražje njegovo niti s vlašæu s kojom je on vladao, jer æe se carstvo njegovo ukinuti i dopasti drugima a ne njima.
Pea ʻoka ne tuʻu hake ia ʻe mafesi hono puleʻanga, pea ʻe movetevete ia ki he feituʻu matangi ʻe fā ʻoe langi, ka e ʻikai ki hono hako, pea ʻe ʻikai tatau ia mo hono puleʻanga, ʻaia naʻa ne puleʻi: he koeʻuhi ʻe taʻaki hono puleʻanga, koeʻuhi ko e niʻihi kehe, ka e ʻikai koeʻuhi ko kinautolu pe.
5 I car južni osiliæe, i jedan od knezova njegovijeh, i biæe silniji od njega, i vladaæe, i država æe njegova biti velika.
“Pea ʻe mālohi ʻae tuʻi mei he potu tonga, mo e tokotaha ʻi hono houʻeiki; pea ʻe mālohi hake ia ʻiate ia, pea ʻe maʻu ʻe ia ʻae pule; pea ko ʻene pule ʻe hoko ko e pule lahi.
6 I poslije nekoliko godina oni æe se oprijateljiti, i kæi južnoga cara doæi æe k caru sjevernom da uèini pogodbu; ali ona neæe saèuvati sile mišici, niti æe se on održati s mišicom svojom, nego æe biti predana i ona i oni koji je dovedu i sin njezin i onaj koji joj bude pomagao u to vrijeme.
Pea ʻi he ngataʻanga ʻoe ngaahi taʻu te nau fakataha ʻakinautolu: he ko e ʻofefine ʻoe tuʻi ʻoe potu tonga, ʻe haʻu ia ki he tuʻi ʻoe potu tokelau, ke fai ha fuakava mo ia: ka e ʻikai maʻu kiate ia ʻae mālohi ʻoe nima; pea ʻe ʻikai tuʻumaʻu ia, ʻaia pe ko hono nima: ka e tukuange ʻae fefine, mo kinautolu naʻa nau omi mo ia, mo ia naʻa ne tupu ai, pea mo ia naʻe tokoni ki ai ʻi he ngaahi kuonga ko ia.
7 Potom æe od izdanka iz korijena njezina nastati jedan na mjesto njegovo, koji æe doæi s vojskom svojom i udariti na gradove cara sjevernoga, i biæe ih i osvojiæe ih.
Ka e tupu hake mei hono mangaʻi aka ʻe taha ha tokotaha ʻi hono tofiʻa, ʻaia ʻe hoko mai mo e kau tau, pea ʻe hū ia ki he kolo ʻoe tuʻi ʻoe potu tokelau, pea te nau fai mo ia, pea te ne ikuna:
8 I bogove æe njihove i knezove njihove sa zakladima njihovijem dragocjenijem zlatnijem i srebrnijem odnijeti u ropstvo u Misir, i ostaæe nekoliko godina jaèi od cara sjevernoga.
Pea ʻe ʻave pōpula foki ki ʻIsipite, ʻa honau ngaahi ʻotua, pea mo honau houʻeiki, pea mo ʻenau ngaahi ipu mahuʻinga, ko e siliva mo e koula; pea ʻe lahi hono taʻu ʻoʻona, ʻi he tuʻi ʻoe potu tokelau.
9 I tako æe car južni doæi u svoje carstvo, i vratiæe se u svoju zemlju.
Ko ia ʻe haʻu ʻae tuʻi ʻoe potu tonga ki hono puleʻanga, pea toki foki atu ki hono fonua ʻoʻona.
10 Ali æe sinovi njegovi zaratiti, i skupiæe veliku vojsku; i jedan æe doæi iznenada, i poplaviti i proæi; i vrativši se ratovaæe do grada njegova.
Ka e ueʻi ai hono ngaahi foha, pea te nau tānaki ʻae fuʻu kau tau tokolahi; pea ko honau tokotaha ʻe haʻu moʻoni ia ʻo kāpui, mo ʻalu atu: pea ʻe toki foki mai ia, pea ʻe toe hiki ʻe ia ʻae tau, ʻo aʻu ki heʻene kolo.
11 Tada æe se razljutiti car južni, i izaæi æe i ratovaæe s njim, s carem sjevernijem, i podignuæe veliku vojsku, te æe mu biti data u ruke vojska.
Pea ʻe ngaue ʻae tuʻi ʻoe potu tonga ʻi he tuputāmaki kiate ia, pea ʻe haʻu ia ʻo tau mo ia, ʻio, mo e tuʻi ʻoe potu tokelau; pea ʻe fokotuʻu ʻe ia ʻae fuʻu tokolahi kiate ia, ka e tuku ʻae fuʻu tokolahi ki hono nima.
12 I kad razbije vojsku, ponijeæe se srce njegovo, i pobiæe tisuæe, ali se neæe ukrijepiti.
Pea ʻoka ne ka fetuku atu ʻae fuʻu tokolahi, ʻe fakahikihiki hono loto; pea te ne lī ki lalo ʻae ngaahi toko mano lahi: ka e ʻikai te ne mālohi ai.
13 Jer æe car sjeverni opet dignuti vojsku veæu od prve; i poslije nekoliko godina doæi æe s velikom vojskom i s velikim blagom.
He koeʻuhi ʻe toe haʻu ʻae tuʻi ʻoe potu tokelau, pea te ne ʻomi mo e fuʻu tokolahi, ʻo lahi hake ʻi he ʻuluaki, ʻoku pau pe ke toe hoko mai ia mo e fuʻu kau tau, pea mo e koloa lahi, ʻoka hili ʻae ngaahi taʻu.
14 I u to æe vrijeme mnogi ustati na cara južnoga; i zlikovci od tvojega naroda podignuæe se da se potvrdi utvara, i popadaæe.
Pea ʻi he ngaahi kuonga ko ia ʻe tuʻu hake ʻae tokolahi ki he tuʻi ʻoe potu tonga; pea ko e kau kaihaʻa ʻi hoʻo kakai foki, te nau hakeakiʻi ʻakinautolu ke fakatuʻumaʻu ʻae meʻa hā mai; ka te nau hinga.
15 I doæi æe car sjeverni, i naèiniæe opkope, i uzeæe tvrde gradove, i mišice južnoga cara neæe odoljeti ni izabrani narod njegov, niti æe biti sile da se opre.
Ko ia ʻe haʻu ʻae tuʻi ʻoe potu tokelau, pea keli kolo, pea ʻe ikuʻi ʻae ngaahi kolo kuo ʻāʻi mālohi: pea ko e mahafu ʻoe potu tonga ʻe ʻikai faʻa taʻofi ki ai, pe ko ʻene kakai fili, pea ʻe ʻikai siʻi ha mālohi ke taʻofi.
16 I onaj došav na nj èiniæe što hoæe, i neæe biti nikoga da mu se opre; i ustaviæe se u krasnoj zemlji, koju æe potrti svojom rukom.
Ka ko ia ʻoku haʻu kiate ia ʻe fai ʻe ia ʻa ʻene faʻiteliha, pea ʻe ʻikai faʻa tuʻu ha tokotaha ʻi hono ʻao: pea ʻe tuʻu ia ʻi he fonua ʻoe monūʻia, pea ʻe fakaʻauha foki ia ʻi hono nima.
17 Potom æe okrenuti da doðe sa silom svega carstva svojega, ali æe se pogoditi s njim, i daæe mu kæer za ženu da bi ga upropastio, ali se ona neæe držati, niti æe biti s njim.
Pea ʻe fakahangatonu hono mata foki ke hū ki ai mo e mālohi kotoa ʻo hono puleʻanga, mo e matamata fai totonu; ʻe pehē pe ʻene fai: pea neongo ʻene foaki kiate ia ʻae fungani ʻi he kau fefine, ke kākaaʻi: ka ʻe ʻikai tuʻumaʻu ia kiate ia, pe kau mo ia.
18 Potom æe se okrenuti na ostrva, i osvojiæe mnoga; ali æe jedan vojvoda prekinuti sramotu koju èini, i oboriæe na nj sramotu njegovu.
Pea hili ia ʻe fakahangatonu, hono mata ki he ngaahi ʻotu motu, pea te ne maʻu ia ʻo lahi: ka e ʻi ai ʻae ʻeikitau ʻe taha te ne fakangata ʻa ʻene polepole mai, pea ʻe liliu ʻe ia ʻae manuki ke toe hoko kiate ia pe.
19 Potom æe se okrenuti ka gradovima svoje zemlje, i spotaknuæe se i pašæe, i neæe se više naæi.
Pea hili ia te ne toki fakahangatonu hono mata ke ʻalu ki he kolo ʻo hono fonua: ka te ne tūkia mo humu, pea ʻe ʻikai kei ʻiloʻi ia.
20 I na njegovo æe mjesto nastati koji æe poslati nastojnika u slavi carskoj; ali æe za malo dana poginuti bez gnjeva i bez boja.
Pea ʻe toki tuʻu hake ʻi hono tuʻunga ʻoʻona ha taha fakatupu tukuhau ʻi he nāunau ʻoe puleʻanga: ka e ʻaho siʻi pe pea ʻe ʻauha ia, ka e ʻikai ʻi he ʻita, pe ʻi he tau.
21 A na njegovo æe mjesto doæi neznatan èovjek, kome nije namijenjena èast carska; ali æe doæi mirno i osvojiæe carstvo laskanjem.
Pea ʻe tuʻu hake ʻi hono potu ʻoʻona ha tokotaha fakalielia, ʻe ʻikai te nau tuku ki ai ʻae nāunau ʻoe puleʻanga: ka te ne hoko ki ai ʻi he melino, pea te ne maʻu ʻae puleʻanga ʻi he lapu.
22 I mišice koje plave on æe poplaviti i polomiti, pa i kneza s kojim je uèinio vjeru.
Pea ʻe melemo ʻakinautolu ʻi hono ʻao ʻi he malofa mai ʻae mahafutau ʻo hangē ko e vai, pea ʻe maumauʻi ia, ʻio, ʻe ia mo e ʻEiki naʻe fai ʻae fuakava;
23 Jer udruživši se s njim uèiniæe prijevaru, i došavši nadvladaæe s malo naroda.
Pea ka hili ʻa ʻena fai fuakava mo ia, te ne fai kākā: koeʻuhi ʻe haʻu ia, pea te ne hoko ʻo mālohi ka ko e kakai tokosiʻi.
24 I doæi æe mirno u rodna mjesta u zemlji, i uèiniæe što ni ocevi njegovi ni ocevi otaca njegovijeh ne uèiniše, razdijeliæe im plijen i grabež i blago, i smišljaæe misli na gradove, za neko vrijeme.
He te ne hoko ʻi he melino pe ʻo maʻu ʻae ngaahi potu koloaʻia ʻoe fonua; pea ʻe fai ʻe ia ʻaia naʻe ʻikai ke fai ʻe heʻene ngaahi tamai, pe ko ʻene ngaahi kui; he te ne tufa kiate kinautolu ʻae meʻa kuo maʻu ʻi he mālohi, mo e meʻa maʻu ʻi he tau, mo e koloa: pea ʻe fai ʻe ia ʻene fakakaukau ki he ngaahi potu mālohi, ʻio, ʻi ha kuonga.
25 Potom æe podignuti silu svoju i srce svoje na cara južnoga s velikom vojskom; i car æe južni doæi u boj s velikom i vrlo silnom vojskom; ali neæe odoljeti, jer æe mu se èiniti nevjera.
Pea te ne langaʻi ʻene mālohi, pea ʻe toʻa hono loto ki he tuʻi ʻoe potu tonga mo e fuʻu kau tau; pea ʻe ngaue ʻae tuʻi ʻoe potu tonga ke tau mo e kau tau tokolahi fakamanavahē; ka e ʻikai te ne tuʻumaʻu: koeʻuhi te nau fakakaukauʻi ʻae ngaahi tauhele kiate ia.
26 I koji jedu hljeb njegov satræe ga; vojska æe njegova poplaviti, i mnogi æe pasti pobijeni.
ʻIo, ʻakinautolu ʻoku kai ʻi heʻene meʻakai, te nau tāmateʻi ia, pea ko ʻene kautau ʻe movete: pea ʻe tō ʻo mate ʻae tokolahi.
27 I srce æe obojice careva raditi o zlu, i za jednijem æe stolom lagati; ali se neæe izvršiti; jer æe kraj još biti u odreðeno vrijeme.
Pea ʻe loto ʻae ongo tuʻi ni fakatouʻosi pe ke fai kovi, pea te na lea loi ʻi he keinangaʻanga pe taha ka e ʻikai lava: he ko e ngataʻanga ʻe hoko pe ia ʻi he kuonga kuo kotofa.
28 I tako æe se vratiti u svoju zemlju s velikim blagom; i srce æe se njegovo obratiti na sveti zavjet, i kad izvrši, vratiæe se u svoju zemlju.
“Pea ʻe toki foki atu ia ki hono fonua mo e koloa lahi; pea ʻe kovi hono loto ki he fuakava māʻoniʻoni; pea te ne fai ʻae ngaahi meʻa lahi, pea foki atu ki hono fonua.
29 U odreðeno æe vrijeme opet doæi na jug; ali drugi put neæe biti kao prvi put.
Pea ʻi he kuonga kuo tuʻutuʻuni te ne foki mai, pea haʻu ki he potu tonga; ka e ʻikai hangē ko e fuofua haʻu, pe ko ia kimui.
30 Jer æe doæi na nj laðe Kitejske, i on æe se ojaditi, te æe se vratiti; i razljutiæe se na sveti zavjet, i izvršiæe; i vrativši se složiæe se s onima koji ostavljaju sveti zavjet.
Koeʻuhi ʻe haʻu kiate ia ʻae ngaahi vaka mei Kitimi: ko ia te ne mamahi ai, pea foki, pea ʻe lahi ʻene ʻita ki he fuakava māʻoniʻoni: ʻe pehē ʻa ʻene fai; ʻio, ʻe liu mai ia, pea toki alea mo kinautolu ʻoku siʻaki ʻae fuakava māʻoniʻoni
31 I vojska æe stajati uza nj, i oskvrniæe svetinju u gradu, i ukinuti žrtvu svagdašnju i postaviæe gnusobu pustošnu.
Pea ʻe tuʻu ʻae mahafutau ʻo kau mo ia, pea te nau fakaʻuliʻi ʻae potu tapu ʻoe mālohi pea te nau ʻave ʻae feilaulau ʻaho, pea te nau fokotuʻu ʻae meʻa fakalielia ʻoku fakaʻulia.
32 I koji su bezbožni prema zavjetu, on æe ih laskanjem otpaditi; ali narod koji poznaje Boga svojega ohrabriæe se i izvršiæe.
Pea te ne fakalotokoviʻi ʻi he lapu ʻakinautolu ʻoku fai kovi ki he fuakava, ka e mālohi ʻakinautolu ʻoku ʻilo honau ʻOtua, pea te nau fai meʻa lahi.
33 I razumni u narodu nauèiæe mnoge, i padaæe od maèa i ognja, ropstva i grabeža mnogo vremena.
Pea ko kinautolu ʻoku poto ʻi he kakai, te nau akonekina ʻae tokolahi: ka te nau tō ʻi he heletā, mo e afi, mo e pōpula, mo e fakamālohi, ʻo ʻaho lahi.
34 Ali padajuæi dobiæe malu pomoæ; i mnogi æe pristati s njima dvolièeæi.
Pea ʻoka nau ka tō, ʻe tokoni ʻakinautolu ʻaki ʻae tokoni siʻi: ka e pikitai ʻae tokolahi kiate kinautolu ʻi he lapu.
35 I od razumnijeh æe pasti neki da bi se okušali i oèistili i ubijelili do roka, jer æe još biti rok.
Pea ʻe tō ha niʻihi ʻiate kinautolu ʻoku poto, koeʻuhi ke ʻahiʻahiʻi ʻakinautolu, pea ke fakamaʻa, mo fakahinehina, ʻo aʻu ki he kuonga ʻoe ngataʻanga: koeʻuhi ʻoku kei ai ʻae kuonga kuo tuʻutuʻuni.
36 I taj æe car èiniti što hoæe, i podignuæe se i uzvisiæe se iznad svakoga boga, i èudno æe govoriti na Boga nad bogovima, i biæe sreæan dokle se ne svrši gnjev, jer æe se izvršiti što je odreðeno.
Pea ʻe fai ʻe he tuʻi ʻo fakatatau mo hono loto; pea te ne hakeakiʻi ʻe ia ia, mo fakahikihikiʻi ia ʻi he ngaahi ʻotua kotoa pē, pea te ne lea ʻaki ʻae ngaahi meʻa fakamanavahē ki he ʻOtua ʻoe ngaahi ʻotua, pea ʻe monūʻia ia, kaeʻoua ke kakato ʻae houhau: he ko ia kuo tuʻutuʻuni ʻe fai pe ia.
37 Neæe mariti ni za bogove svojih otaca ni za ljubav žensku, niti æe za koga boga mariti, nego æe se uzvišivati nada sve.
Pea ʻe ʻikai te ne tokanga ki he ʻOtua ʻo ʻene ngaahi tamai, pe ko e holi ki he fefine, pe tokanga ki ha ʻotua ʻe taha: he koeʻuhi te ne hakeakiʻi ia ke māʻolunga ʻi he ngaahi meʻa kotoa pē.
38 I na mjesto Boga najsilnijega slaviæe boga kojega oci njegovi ne znaše, slaviæe zlatom i srebrom i dragim kamenjem i zakladima.
Ka e fakaʻapaʻapa ia ki he ʻotua ʻoe mālohi, pea ko e ʻotua naʻe ʻikai ʻilo ʻe heʻene ngaahi tamai, te ne fakaʻapaʻapa ki ai ʻaki ʻae koula mo e siliva, pea mo e ngaahi maka koloa, mo e ngaahi meʻa ʻoku fai ki ai ʻae manako.
39 I uèiniæe da gradovi Boga najsilnijega budu boga tuðega; koje pozna umnožiæe im slavu i uèiniæe ih gospodarima nad mnogima i razdijeliæe zemlju mjesto plate.
ʻE pehē pe ʻene fai ʻi he ngaahi potu mālohi, mo e ʻotua foʻou, ʻaia te ne fakahā mo fakanāunauʻia: pea te ne fai ke nau pule ki he tokolahi; pea te nau vahevahe ʻae fonua koeʻuhi ke maʻu koloa.
40 A u pošljednje vrijeme južni æe se car pobiti s njim; i car æe sjeverni udariti na nj kao vihor s kolima i konjicima i s mnogim laðama, i ušavši u zemlje poplaviæe i proæi.
“Pea ʻi he kuonga ʻamui ʻe fakatuʻotuʻa ʻae tuʻi ʻoe potu tonga kiate ia: pea ʻe ʻoho kiate ia ʻae tuʻi ʻoe potu tokelau ʻo hangē ko e ʻahiohio, mo e ngaahi saliote, mo e kau tau heka hoosi, pea mo e ngaahi vaka lahi; pea te ne hū ki he ngaahi fonua, pea te ne mafola atu ai
41 I doæi æe u krasnu zemlju, i mnogi æe propasti, a ove æe se izbaviti od njegovijeh ruku: Edomska, Moavska i glavni dio sinova Amonovijeh.
Te ne hū foki ki he fonua ʻoe monūʻia, pea ʻe lahi ʻae fonua kehekehe ʻe fulihi: ka e hao pe mei hono nima ʻae ngaahi fonua ni, ʻio, ʻa ʻItomi mo Moape, mo e tokolahi ʻi he fānau ʻa ʻAmoni.
42 I posegnuæe rukom svojom na zemlje, i zemlja Misirska neæe umaknuti.
Te ne mafao atu hono nima foki ki he ngaahi fonua; pea ʻe ʻikai hao ʻae fonua ʻo ʻIsipite.
43 I osvojiæe blago u zlatu i u srebru i sve zaklade Misirske; i Livijani i Etiopljani iæi æe za njim.
Pea te ne pule ki he koloa, ʻoe koula, mo e siliva, pea mo e ngaahi meʻa mahuʻinga kotoa pē ʻo ʻIsipite: pea ko e kau Lipea mo e kau ʻItiopea, te nau muimui ʻiate ia.
44 Ali æe ga glasovi s istoka i sa sjevera smesti, te æe izaæi s velikim gnjevom da pogubi i zatre mnoge.
Ka te ne mamahi ʻia ʻi he ongoongo mei he potu hahake, pea mo e potu tokelau, ko ia te ne ʻalu atu ʻi he ʻita lahi, ke fakaʻauha mo fakaʻosiʻosingamālie ʻae tokolahi.
45 I razapeæe šatore dvora svojega meðu morima na krasnoj svetoj gori; i kad doðe k svome kraju, niko mu neæe pomoæi.
Pea te ne fokotuʻu ʻae ngaahi fale fehikitaki ʻo hono nofoʻanga ʻi he vahaʻa ʻoe ngaahi tahi ʻi he moʻunga tapu mo nāunauʻia; kae hoko pe ʻa hono ngataʻanga, pea ʻe ʻikai ha taha ʻe tokoni kiate ia.”
