Dela apostolska 4

1 A kad oni govorahu narodu, naiðoše na njih sveštenici i vojvoda crkveni i sadukeji;

Loquentibus autem illis ad populum, supervenerunt sacerdotes, et magistratus templi, et Sadducaei,

2 I rasrdiše se, što oni uèe ljude i javljaju u Isusu vaskrsenije iz mrtvijeh.

dolentes quod docerent populum, et annunciarent in Iesum resurrectionem ex mortuis:

3 I digoše na njih ruke, i metnuše ih u zatvor do ujutru: jer veæ bješe veèe.

et iniecerunt in eos manus, et posuerunt eos in custodiam in crastinum: erat enim iam vespera.

4 A od onijeh koji slušahu rijeè mnogi vjerovaše, i postade broj ljudi oko pet hiljada.

Multi autem eorum, qui audierant verbum, crediderunt: et factus est numerus virorum quinque millia.

5 A kad bi ujutru, skupiše se knezovi njihovi i starješine i književnici u Jerusalim,

Factum est autem in crastinum, ut congregarentur principes eorum, et seniores, et scribae in Ierusalem.

6 I Ana poglavar sveštenièki i Kajafa i Jovan i Aleksandar i koliko ih god bješe od roda sveštenièkoga;

et Annas princeps sacerdotum, et Caiphas, et Ioannes, et Alexander, et quotquot erant de genere sacerdotali.

7 I metnuvši ih na srijedu pitahu: kakom silom ili u èije ime uèiniste vi ovo?

Et statuentes eos in medio, interrogabant: In qua virtute, aut in quo nomine fecistis hoc vos?

8 Tada Petar napunivši se Duha svetoga reèe im: knezovi narodni i starješine Izrailjeve!

Tunc repletus Spiritu sancto Petrus, dixit ad eos: Principes populi, et seniores audite:

9 Ako nas danas pitate za dobro djelo koje uèinismo bolesnu èovjeku te on ozdravi:

Si nos hodie diiudicamur in benefacto hominis infirmi, in quo iste salvus factus est,

10 Da je na znanje svima vama i svemu narodu Izrailjevu da u ime Isusa Hrista Nazareæanina, kojega vi raspeste, kojega Bog podiže iz mrtvijeh, stoji ovaj pred vama zdrav.

notum sit omnibus vobis, et omni plebi Israel: quia in nomine Domini nostri Iesu Christi Nazareni, quem vos crucifixistis, quem Deus suscitavit a mortuis, in hoc iste astat coram vobis sanus.

11 Ovo je kamen koji vi zidari odbaciste, a postade glava od ugla: i nema ni u jednome drugom spasenija;

Hic est lapis, qui reprobatus est a vobis aedificantibus, qui factus est in caput anguli:

12 Jer nema drugoga imena pod nebom danoga ljudima kojijem bi se mi mogli spasti.

et non est in alio aliquo salus. Nec enim aliud nomen est sub caelo datum hominibus, in quo oporteat nos salvos fieri.

13 A kad vidješe slobodu Petrovu i Jovanovu, i znajuæi da su ljudi neknjiževni i prosti, divljahu se, a znadijahu ih da bijahu s Isusom.

Videntes autem Petri constantiam, et Ioannis, comperto quod homines essent sine litteris, et idiotae, admirabantur, et cognoscebant eos quoniam cum Iesu fuerant:

14 A videæi iscijeljenoga èovjeka gdje s njima stoji ne mogahu ništa protivu reæi.

hominem quoque videntes stantem cum eis, qui curatus fuerat, nihil poterant contradicere.

15 Onda im zapovjediše da iziðu napolje iz savjeta, pa pitahu jedan drugoga

Iusserunt autem eos foras extra concilium secedere: et conferebant ad invicem,

16 Govoreæi: šta æete èiniti ovijem ljudima? Jer veliki znak što uèiniše oni poznat je svima koji žive u Jerusalimu, i ne možemo odreæi;

dicentes: Quid faciemus hominibus istis? quoniam quidem notum signum factum est per eos, omnibus habitantibus Ierusalem: manifestum est, et non possumus negare.

17 Ali da se dalje ne razilazi po narodu, da im oštro zaprijetimo da više ne govore za ime ovo nikome.

Sed ne amplius divulgetur in populum, comminemur eis, ne ultra loquantur in nomine hoc ulli hominum.

18 I dozvavši ih zapovjediše im da ništa ne spominju niti uèe u ime Isusovo.

Et vocantes eos, denunciaverunt ne omnino loquerentur, neque docerent in nomine Iesu.

19 Petar i Jovan odgovarajuæi rekoše im: sudite je li pravo pred Bogom da vas veæma slušamo negoli Boga?

Petrus vero, et Ioannes respondentes, dixerunt ad eos: Si iustum est in conspectu Dei, vos potius audire quam Deum, iudicate.

20 Jer mi ne možemo ne govoriti što vidjesmo i èusmo.

non enim possumus quae vidimus et audivimus non loqui.

21 A oni zaprijetivši im pustiše ih, ne našavši ništa kako bi ih muèili, naroda radi; jer svi hvaljahu Boga za ono što se bješe dogodilo.

At illi comminantes dimiserunt eos: non invenientes quomodo punirent eos propter populum, quia omnes clarificabant id, quod factum fuerat in eo quod acciderat.

22 Jer onome èovjeku bješe više od èetrdeset godina na kom se dogodi ovo èudo zdravlja.

Annorum enim erat amplius quadraginta homo, in quo factum fuerat signum istud sanitatis.

23 A kad ih otpustiše, doðoše k svojima, i javiše šta im rekoše glavari sveštenièki i starješine.

Dimissi autem venerunt ad suos: et annunciaverunt eis quanta ad eos principes sacerdotum, et seniores dixissent.

24 A oni kad èuše, jednodušno podigoše glas k Bogu i rekoše: Gospode Bože, ti koji si stvorio nebo i zemlju i more i sve što je u njima;

Qui cum audissent, unanimiter levaverunt vocem ad Deum, et dixerunt: Domine, tu es qui fecisti caelum, et terram, mare, et omnia, quae in eis sunt:

25 Koji ustima Davida sluge svojega reèe: zašto se bune neznabošci, i narodi izmišljavaju prazne rijeèi?

qui Spiritu sancto per os patris nostri David, pueri tui, dixisti: Quare fremuerunt Gentes, et populi meditati sunt inania?

26 Sastaše se carevi zemaljski, i knezovi se sabraše ujedno na Gospoda i na Hrista njegova.

Astiterunt reges terrae, et principes convenerunt in unum adversus Dominum, et adversus Christum eius?

27 Zaista se sabraše u ovome gradu na svetoga sina tvojega Isusa, kojega si pomazao, Irod i Pontijski Pilat s neznabošcima i s narodom Izrailjevijem,

convenerunt enim vere in civitate ista adversus sanctum puerum tuum Iesum, quem unxisti, Herodes, et Pontius Pilatus, cum Gentibus, et populis Israel,

28 Da uèine što ruka tvoja i savjet tvoj naprijed odredi da bude.

facere quae manus tua, et consilium tuum decreverunt fieri.

29 I sad Gospode! pogledaj na njihove prijetnje, i daj slugama svojima da govore sa svakom slobodom rijeè tvoju;

Et nunc Domine respice in minas eorum, et da servis tuis cum omni fiducia loqui verbum tuum,

30 I pružaj ruku svoju na iscjeljivanje i da znaci i èudesa bivaju imenom svetoga sina tvojega Isusa.

in eo quod manum tuam extendas ad sanitates, et signa, et prodigia fieri per nomen sancti filii tui Iesu.

31 I pošto se oni pomoliše Bogu zatrese se mjesto gdje bijahu sabrani, i napuniše se svi Duha svetoga, i govorahu rijeè Božiju sa slobodom.

Et cum orassent, motus est locus, in quo erant congregati: et repleti sunt omnes Spiritu sancto, et loquebantur verbum Dei cum fiducia.

32 A u naroda koji vjerova bješe jedno srce i jedna duša; i nijedan ne govoraše za imanje svoje da je njegovo, nego im sve bješe zajednièko.

Multitudinis autem credentium erat cor unum, et anima una: nec quisquam eorum, quae possidebat, aliquid suum esse dicebat, sed erant illis omnia communia.

33 I apostoli s velikom silom svjedoèahu za vaskrsenije Gospoda Isusa Hrista; i blagodat velika bješe na svima njima:

Et virtute magna reddebant Apostoli testimonium resurrectionis Iesu Christi Domini nostri: et gratia magna erat in omnibus illis.

34 Jer nijedan meðu njima ne bješe siromašan, jer koliko ih god bijaše koji imadijahu njive ili kuæe, prodavahu i donošahu novce što uzimahu za to,

Neque enim quisquam egens erat inter illos. Quotquot enim possessores agrorum, aut domorum erant vendentes afferebant pretia eorum, quae vendebant,

35 I metahu pred noge apostolima; i davaše se svakome kao što ko trebaše.

et ponebant ante pedes Apostolorum. Dividebatur autem singulis prout cuique opus erat.

36 A Josija, prozvani od apostola Varnava, koje znaèi sin utjehe, Levit rodom iz Kipra,

Ioseph autem, qui cognominatus est Barnabas ab Apostolis, (quod est interpretatum Filius consolationis) Levites, Cyprius genere,

37 On imadijaše njivu, i prodavši je donese novce i metnu apostolima pred noge.

cum haberet agrum, vendidit eum, et attulit pretium, et posuit ante pedes Apostolorum.