2 Solunjanima 2

1 Ali vas molimo, braæo, za dolazak Gospoda našega Isusa Hrista, i za naš sastanak u njemu,

2 Da se ne date lasno pokrenuti od uma, niti da se plašite, ni duhom ni rijeèju, ni poslanicom, kao da je od nas poslana, da je veæ nastao dan Hristov.

3 Da vas niko ne prevari nikakijem naèinom; jer neæe doæi dok ne doðe najprije otpad, i ne pokaže se èovjek bezakonja, sin pogibli,

4 Koji se protivi i podiže više svega što se zove Bog ili se poštuje, tako da æe on sjesti u crkvi Božijoj kao Bog pokazujuæi sebe da je Bog.

5 Ne pamtite li da sam vam ovo kazivao još kad sam kod vas bio?

6 I sad znate što zadržava da se ne javi u svoje vrijeme.

7 Jer se veæ radi tajna bezakonja, samo dok se ukloni onaj koji sad zadržava.

8 Pa æe se onda javiti bezakonik, kojega æe Gospod Isus ubiti duhom usta svojijeh, i iskorijeniti svjetlošæu dolaska svojega;

9 Kojega je dolazak po èinjenju sotoninu sa svakom silom, i znacima i lažnijem èudesima,

10 I sa svakom prijevarom nepravde meðu onima koji ginu: jer ljubavi istine ne primiše, da bi se spasli.

11 I zato æe im Bog poslati silu prijevare, da vjeruju laži;

12 Da prime sud svi koji ne vjerovaše istini, nego volješe nepravdu.

13 A mi smo dužni svagda zahvaljivati Bogu za vas, braæo ljubazna Gospodu! što vas je Bog od poèetka izabrao za spasenije u svetinji Duha i vjeri istine.

14 U koje vas dozva jevanðeljem našijem, da dobijete slavu Gospoda našega Isusa Hrista.

15 Tako dakle, braæo, stojte i držite uredbe kojima se nauèiste ili rijeèju ili iz poslanice naše.

16 A sam Gospod naš Isus Hristos, i Bog i otac naš, kojemu omiljesmo i dade nam utjehu vjeènu i nad dobri u blagodati, (aiōnios g166)

17 Da utješi srca vaša i da vas utvrdi u svakoj rijeèi i djelu dobrome.