2 Kraljevima 14

1 Druge godine carovanja Joasa sina Joahazova nad Izrailjem zacari se Amasija sin Joasov nad Judom.

‌ʻI hono ua ʻoe taʻu ʻo Soasi ko e foha ʻo Sihoaasi ko e tuʻi ʻo ʻIsileli naʻe pule ʻa ʻAmasia ko e foha ʻo Soasi ko e tuʻi ʻo Siuta.

2 Bijaše mu dvadeset i pet godina kad poèe carovati, i carova dvadeset i devet godina u Jerusalimu. Materi mu bješe ime Joadana, iz Jerusalima.

Naʻe uofulu ma nima ʻae taʻu ʻo ʻene motuʻa ʻi heʻene kamata pule, pea naʻa ne pule ʻi Selūsalema, ʻi he taʻu ʻe uofulu ma hiva. Pea ko e hingoa ʻo ʻene faʻē ko Sihoatani, ʻo Selūsalema.

3 I èinjaše što je pravo pred Gospodom, ali ne kao David otac njegov; sasvijem èinjaše onako kako je èinio otac njegov Joas.

Pea naʻe fai ʻe ia ʻae meʻa naʻe lelei ʻi he ʻao ʻo Sihova, ka naʻe ʻikai ke ne tatau mo Tevita ko ʻene tamai: naʻa ne fai ʻo fakatatau mo e meʻa kotoa pē naʻe fai ʻe Soasi ko ʻene tamai.

4 Jer visine ne biše oborene: narod još prinošaše žrtve i kaðaše na visinama.

Ka neongo ia naʻe ʻikai ʻave ʻae ngaahi potu māʻolunga: naʻe kei fai ʻe he kakai ʻae feilaulau mo e tutu ʻae meʻa namu kakala ʻi he ngaahi potu māʻolunga.

5 A kad se utvrdi carstvo u ruci njegovoj, on pobi sluge svoje koje su ubile cara oca njegova.

Pea naʻe hoko ʻo pehē, ʻi heʻene tuʻumaʻu leva ʻae puleʻanga ki hono nima, naʻa ne tāmateʻi ʻa ʻene kau tamaioʻeiki ʻakinautolu naʻe fakapoongi ʻae tuʻi ko ʻene tamai.

6 Ali sinova tijeh krvnika ne pobi, kao što piše u knjizi zakona Mojsijeva, gdje je zapovjedio Gospod govoreæi: ocevi da ne ginu za sinove niti sinovi za oceve, nego svaki za svoj grijeh neka gine.

Ka naʻe ʻikai tāmateʻi ʻe ia ʻae fānau ʻae kau fakapō: kae hangē ko ia ʻoku tohi ʻi he tohi ʻoe fono ʻa Mōsese, ʻaia naʻe fekau ai ʻe Sihova, ʻo pehē, “ʻE ʻikai tāmateʻi ʻae tamai koeʻuhi ko e fānau, pe tāmateʻi ʻae fānau koeʻuhi ko ʻenau ngaahi tamai; ka ʻe tāmateʻi ʻae tangata taki taha koeʻuhi ko ʻene angahala ʻaʻana pe.”

7 On pobi deset tisuæa Edomaca u slanoj dolini, i uze Selu ratom, i prozva je Jokteil, koje osta do danas.

Naʻa ne tāmateʻi ʻae kakai ʻItomi ʻe tokotaha mano, ʻi he teleʻa ʻoe māsima, pea naʻa ne kapa ʻa Sila ʻi he tau, pea naʻa ne ui ʻa hono hingoa ko Sokitili ʻo aʻu mai ki he ʻaho ni.

8 Tada posla Amasija poslanike k Joasu sinu Joahaza sina Jujeva, caru Izrailjevu, i reèe: doði da se ogledamo.

Pea naʻe kouna ʻe ʻAmasia ʻae kau talafekau kia Soasa, ko e foha ʻo Sihoaasi ko e foha ʻo Sehu, ko e tuʻi ʻo ʻIsileli, ʻo pehē, “Haʻu, ke ta fesiofaki ʻakitaua ko e mata ki he mata.”

9 A Joas car Izrailjev posla k Amasiji caru Judinu i poruèi mu: trn na Livanu posla ka kedru na Livanu, i poruèi: daj svoju kæer sinu mojemu za ženu; ali naiðe zvijerje Livansko, i izgazi trn.

Pea naʻe fekau ʻe Soasa ko e tuʻi ʻo ʻIsileli kia ʻAmasia ko e tuʻi ʻo Siuta, ʻo pehē, “Naʻe fekau atu ʻe he talatalaʻāmoa ʻaia naʻe ʻi Lepanoni ki he sita ʻaia naʻe ʻi Lepanoni, ʻo ne pehē, ‘Foaki mai ho ʻofefine ki hoku foha kena mali:’ pea naʻe ʻalu ange ha manu fekai naʻe nofo ʻi Lepanoni, ʻo ne malamalaki hifo ʻae talatalaʻāmoa.”

10 Pobio si Edomce, pa se ponese srce tvoje; hvali se, i sjedi kod kuæe svoje; zašto bi se zapletao u zlo da padneš i ti i Juda s tobom?

Ko e moʻoni kuo ke teʻia ʻa ʻItomi, pea kuo angahiki ai ho loto: ke ke monūʻia, pea ke nofo ai pe ʻi ho fale: he koeʻumaʻā ʻa hoʻo lavea ʻi he kaunoa pe, mo ke hinga ai, ʻio, ʻa koe, pea mo Siuta fakataha mo koe?

11 Ali ne posluša Amasija; i podiže se Joas car Izrailjev, i ogledaše se, on i Amasija car Judin, u Vetsemesu Judinu.

Ka naʻe ʻikai fie fakaongo ʻa ʻAmasia ki ai. Ko ia naʻe ʻalu hake ai ʻa Soasa ko e tuʻi ʻo ʻIsileli; pea naʻe fesiofaki ia mo ʻAmasia ko e tuʻi ʻo Siuta, ko e mata ki he mata ʻi Pete-Semesi ʻaia ʻoku ʻi Siuta.

12 Ali Judu razbi Izrailj, te pobjegoše svaki k svojemu šatoru.

Pea naʻe teʻia ʻa Siuta ʻi he ʻao ʻo ʻIsileli; pea naʻe hola ʻae tangata taki taha ki hono fale fehikitaki.

13 A Amasiju cara Judina, sina Joasa sina Ohozijina, uhvati Joas car Izrailjev u Vetsemesu; potom doðe u Jerusalim i obori zid Jerusalimski od vrata Jefremovijeh do vrata na uglu, èetiri stotine lakata.

Pea naʻe maʻu ʻa ʻAmasia ko e tuʻi ʻo Siuta, ko e foha ʻo Soasa ko e foha ʻo ʻAhasia, ʻe Soasa ko e tuʻi ʻo ʻIsileli, ʻi Pete-Semesi, ʻo ne ʻomi ki Selūsalema, pea ne holoki hifo ʻae ʻa ʻo Selūsalema mei he matapā ʻo ʻIfalemi, ʻo aʻu ki he matapā ʻoe tuliki, ko e hanga ʻe valungeau.

14 I uze sve zlato i srebro i sve posuðe što se naðe u domu Gospodnjem i u riznicama doma careva, i taoce, pa se vrati u Samariju.

Pea naʻa ne toʻo ʻae koula kotoa pē mo e siliva, pea mo e ngaahi nāunau naʻe ʻilo ʻi he fale ʻo Sihova, pea ʻi he tukunga koloa ʻoe fale ʻoe tuʻi, pea mo e kau pōpula, pea ne toe ʻalu ai ki Samēlia.

15 A ostala djela Joasova, što je uèinio, i junaštva njegova, i kako je vojevao s Amasijom carem Judinijem, nije li to zapisano u dnevniku careva Izrailjevijeh?

Pea ko eni ko hono toe ʻoe ngaahi ngāue ʻa Soasa, ʻaia naʻa ne fai, pea mo ʻene mālohi, pea mo ʻene tau mo ʻAmasia ko e tuʻi ʻo Siuta, ʻikai kuo tohi ia ʻi he tohi fakamatala ki he ngaahi tuʻi ʻo ʻIsileli?

16 I poèinu Joas kod otaca svojih, i bi pogreben u Samariji kod careva Izrailjevijeh, a na njegovo se mjesto zacari Jerovoam sin njegov.

Pea naʻe mohe ʻa Soasa mo ʻene ngaahi tamai, pea naʻe fai hono putu ki Samēlia fakataha mo e ngaahi tuʻi ʻo ʻIsileli; pea naʻe fetongi ia ʻi he pule ʻe Selopoami ko hono foha.

17 Amasija pak sin Joasov car Judin poživje petnaest godina po smrti Joasa sina Joahazova, cara Izrailjeva.

Pea ko ʻAmasia ko e foha ʻo Soasi ko e tuʻi ʻo Siuta naʻe moʻui ia hili ʻae pekia ʻa Soasa ko e foha ʻo Sihoaasi ko e tuʻi ʻo ʻIsileli, ʻi he taʻu ʻe hongofulu ma nima.

18 A ostala djela Amasijina nijesu li zapisana u dnevniku careva Judinijeh?

Pea ko hono toe ʻoe ngaahi ngāue ʻa ʻAmasia, ʻikai kuo tohi ia ʻi he tohi fakamatala ki he ngaahi tuʻi ʻo Siuta?

19 I digoše bunu na nj u Jerusalimu, te pobježe u Lahis, a oni poslaše za njim u Lahis i ubiše ga ondje.

Ka ko eni, naʻa nau teuteu ke fai ʻae lapa kiate ia ʻi Selūsalema: pea naʻa ne hola ki Lakisi; ka naʻa nau fekau ke tuli ia ki Lakisi, pea naʻa nau tāmate ia ʻi ai.

20 A odande ga donesoše na konjma, i bi pogreben u Jerusalimu kod otaca svojih u gradu Davidovu.

Pea naʻa nau fakaheka ia mo ʻomi ia ʻi he fanga hoosi: pea naʻe tanu ia ʻi Selūsalema fakataha mo ʻene ngaahi tamai ʻi he Kolo ʻo Tevita.

21 Tada sav narod Judin uze Azariju, kome bijaše šesnaest godina, i zacariše ga na mjesto oca njegova Amasije.

Pea naʻe ʻave ʻa ʻAsalia ʻe he kakai kotoa pē ʻi hono hongofulu ma nima ʻo ʻene taʻu, mo nau fakanofo ia ke tuʻi ko e fetongi ʻo ʻene tamai ko ʻAmasia.

22 On sazida Elat povrativ ga Judi pošto car poèinu kod otaca svojih.

Naʻa ne langa ʻe ia ʻa ʻElati, mo ne toe ʻange ia ki Siuta, ʻi he ʻene hili ʻae mohe ʻae tuʻi ki heʻene ngaahi tamai.

23 Godine petnaeste carovanja Amasije sina Joasova nad Judom zacari se Jerovoam sin Joasov nad Izrailjem u Samariji, i carova èetrdeset i jednu godinu.

ʻI hono hongofulu ma nima ʻoe taʻu ʻa ʻAmasia ko e foha ʻo Soasi ko e tuʻi ʻo Siuta, naʻe kamata pule ʻi Samēlia ʻa Selopoami ko e foha ʻo Soasi ko e tuʻi ʻo ʻIsileli, pea naʻa ne pule ʻi he taʻu ʻe fāngofulu ma taha.

24 I èinjaše što je zlo pred Gospodom i ne otstupi ni od jednoga grijeha Jerovoama sina Navatova kojima navede na grijeh Izrailja.

Pea naʻa ne fai ʻe ia ʻae kovi ʻi he ʻao ʻo Sihova: naʻe ʻikai mahuʻi ia mei he ngaahi angahala ʻa Selopoami ko e foha ʻo Nipati, ʻaia naʻe fakaangahalaʻi ʻa ʻIsileli.

25 On povrati meðe Izrailjeve od Emata do mora uz polje, po rijeèi Gospoda Boga Izrailjeva, koju reèe preko sluge svojega Jone sina Amatijina, proroka iz Gatefera.

Naʻa ne toe fokotuʻu ʻae ngataʻanga ʻo ʻIsileli mei he hūʻanga ʻo Hemati ʻo aʻu ki he tahi ʻoe potu tokalelei, ʻo hangē ko e folofola ʻa Sihova ko e ʻOtua ʻo ʻIsileli, ʻaia naʻa ne folofolaʻaki ʻi heʻene tamaioʻeiki ko Siona, ko e foha ʻo ʻAmitai, ko e palōfita, ʻaia naʻe nofo ʻi Katihefeli.

26 Jer Gospod vidje da je u ljutoj nevolji Izrailj, i da nema ništa ni od uhvaæenoga ni od ostavljenoga, i da nema nikoga da pomože Izrailju.

He naʻe ʻafioʻi ʻe Sihova ʻae mamahi ʻo ʻIsileli, ʻa ʻene kovi lahi ʻaupito: he naʻe ʻikai kei ai ha niʻihi naʻe nofo ʻi lotoʻā pe ʻalu kituʻa, pe ha taha ke tokoni ʻa ʻIsileli.

27 I ne bješe rekao Gospod da zatre ime Izrailjevo pod nebom; zato ih izbavi preko Jerovoama sina Joasova.

Pea naʻe ʻikai pehē ʻe Sihova te ne tāmateʻi ʻae hingoa ʻo ʻIsileli mei he lalo langi: ka naʻa ne fakamoʻui ʻakinautolu ʻi he nima ʻo Selopoami ko e foha ʻo Soasi.

28 A ostala djela Jerovoamova, i sve što je èinio, i junaštva njegova, kako je vojevao i kako je povratio Damasak i Emat od Jude Izrailju, nije li to zapisano u dnevniku careva Izrailjevijeh?

Pea ko eni, ko hono toe ʻoe ngaahi ngāue ʻa Selopoami, mo e meʻa kotoa pē naʻa ne fai, pea mo ʻene mālohi, ʻae anga ʻo ʻene faʻa tau, pea mo e meʻa naʻa ne toe maʻu ai ʻa Tamasikusi, mo Hemati, ʻaia naʻe kau ki Siuta, ke ʻia ʻIsileli ia, ʻikai kuo tohi ia ʻi he tohi fakamatala ki he ngaahi tuʻi ʻo ʻIsileli?

29 Potom poèinu Jerovoam kod otaca svojih, careva Izrailjevijeh, a na njegovo se mjesto zacari Zaharija sin njegov.

Pea naʻe mohe ʻa Selopoami mo ʻene ngaahi tamai, ʻio, ʻae ngaahi tuʻi ʻo ʻIsileli; pea naʻe fetongi ia ʻi he pule ʻe hono foha ko Sakalia.