2 Dnevnika 8

1 A kad proðe dvadeset godina, u koje sazida Solomun dom Gospodnji i dom svoj,

Pea naʻe hoko ʻo pehē ʻi he ngataʻanga ʻoe taʻu ʻe uofulu ʻaia naʻe langa ai ʻe Solomone ʻae fale ʻo Sihova, pea mo hono fale ʻoʻona,

2 Pogradi Solomun gradove, koje mu dade Hiram, i naseli onuda sinove Izrailjeve.

Naʻe langa ʻe Solomone ʻae ngaahi kolo ʻaia naʻe toe ʻomi ʻe Helami kia Solomone, pea naʻa ne fakakakai ia ʻe he fānau ʻa ʻIsileli.

3 Potom otide Solomun na Emat Sovski, i osvoji ga.

Pea naʻe ʻalu ʻa Solomone ki Hamatisopa, mo ne ikuna ia.

4 I sazida Tadmor u pustinji i sve gradove za žitnice sazida u Ematu.

Pea naʻa ne langa ʻa Tatimoa ʻi he toafa, pea mo e ngaahi kolo tukunga meʻa, ʻaia naʻa ne langa ʻi Hamati.

5 Sazida i Vet-Oron gornji i Vet-Oron donji, tvrde gradove, sa zidovima, vratima i prijevornicama,

Naʻa ne langa foki ʻa Pete-holoni ki ʻolunga, mo Pete-Holoni ki lalo, ko e ongo kolo tau, naʻe ai hono ngaahi ʻā, mo e ngaahi matapā, mo e ngaahi songo:

6 I Valat i sve gradove u kojima Solomun imaše žitnice, i gradove u kojima mu bijahu kola, i gradove u kojima bijahu konjici, i što god Solomunu bi volja zidati u Jerusalimu i na Livanu i u svoj zemlji carstva svojega.

Mo Pealati, pea mo e ngaahi kolo tukunga meʻa ʻaia naʻe ʻia Solomone, pea mo e ngaahi kolo naʻe ʻi ai ʻae ngaahi saliote, mo e ngaahi kolo naʻe nofo ai ʻae kau heka hoosi, pea mo ia kotoa pē naʻe fie langa ʻe Solomone ʻi Selūsalema, pea ʻi Lepanoni, pea ʻi he potu kotoa pē ʻa hono puleʻanga.

7 I sav narod što bješe ostao od Heteja i od Amoreja i od Ferezeja i od Jeveja i od Jevuseja, koji ne bijahu od Izrailja,

Pea ʻilonga ʻae kakai kotoa pē naʻe kei toe ʻoe kakai Heti, mo e kakai ʻAmoli, mo e kakai Pelesi, mo e kakai Hevi, mo e kakai Sepusi, ʻakinautolu naʻe ʻikai ʻo ʻIsileli,

8 Od sinova njihovijeh koji bjehu ostali iza njih u zemlji, kojih ne potrše sinovi Izrailjevi, njih nagna Solomun da plaæaju danak do današnjega dana.

Ko ʻenau fānau, ʻaia naʻe tupu ki mui ʻiate kinautolu ʻi he fonua, ʻakinautolu naʻe ʻikai fakaʻauha ʻe he fānau ʻa ʻIsileli, ko kinautolu ia naʻe puleʻi ʻe Solomone ke fai ʻae tukuhau ʻo aʻu mai ki he ʻaho ni.

9 A od sinova Izrailjevijeh, kojih ne uèini Solomun robovima za svoj posao, nego bijahu vojnici i poglavari nad vojvodama njegovijem, i zapovjednici nad kolima i konjicima njegovijem,

Ka naʻe ʻikai ngaohi ʻe Solomone ha taha ʻi he fānau ʻa ʻIsileli ke tamaioʻeiki ke fai ʻene ngāue: ka ko e kau tangata ki he tau, mo e houʻeiki ʻo ʻene kau matāpule, mo e kau pule ki heʻene ngaahi saliote mo ʻene kakai heka hoosi.

10 Od njih bijaše glavnijeh nastojnika, koje imaše car Solomun, dvjesta i pedeset, koji upravljahu narodom.

Pea ko kinautolu ni naʻe ʻeiki hake ʻi he kau matāpule ʻo Solomone ko e tuʻi, ʻio, ʻae toko uangeau ma nimangofulu, naʻe fai ʻae pule ki he kakai.

11 I kæer faraonovu preseli Solomun iz grada Davidova u dom koji joj sazida, jer reèe: neæe sjedjeti žena moja u domu Davida cara Izrailjeva, jer je svet što je došao u nj kovèeg Gospodnji.

Pea naʻe ʻohake ʻe Solomone ʻae ʻofefine ʻo Felo mei he Kolo ʻo Tevita ki he fale naʻa ne langa moʻona: he naʻa ne pehē, “ʻE ʻikai nofo ʻa hoku uaifi ʻi he fale ʻo Tevita ko e tuʻi ʻo ʻIsileli, koeʻuhi ʻoku tapu ʻae ngaahi potu kuo hoko ki ai ʻae puha ʻoe fuakava ʻa Sihova.”

12 Tada prinošaše Solomun žrtve paljenice Gospodu na oltaru Gospodnjem koji naèini pred trijemom,

Pea naʻe toki ʻatu ʻe Solomone ʻae ngaahi feilaulau tutu kia Sihova ʻi he feilaulauʻanga ʻo Sihova, ʻaia naʻa ne fokotuʻu ʻi he ʻao ʻoe hūʻanga fale fakamalumalu,

13 Što trebaše od dana na dan prinositi po zapovijesti Mojsijevoj, u subote i na mladine i na praznike, tri puta u godini, na praznik prijesnijeh hljebova i na praznik sedmica i na praznik sjenica.

‌ʻo hangē ko e lau naʻe fai ki he ʻaho taki taha, ko e feilaulau ʻo hangē ko e fekau ʻa Mōsese, ʻi he ngaahi ʻaho tapu, pea ʻi he ngaahi māhina foʻou, pea ʻi he ngaahi kātoanga molumalu, ke liunga tolu ʻi he taʻu ʻi he kātoanga ʻoe mā taʻefakalēvani, pea ʻi he kātoanga ʻoe ngaahi uike, pea ʻi he kātoanga ʻoe ngaahi fale fehikitaki.

14 I postavi po naredbi Davida oca svojega redove sveštenièke prema službi njihovoj, i Levitske prema dužnosti njihovoj, da hvale Boga i služe pred sveštenicima kako treba svaki dan, i vratare po redovima njihovijem nad svakim vratima; jer taka bijaše zapovijest Davida èovjeka Božijega.

Pea hangē ko e fekau ʻa ʻene tamai ko Tevita, naʻa ne tuʻutuʻuni ʻae ngaahi lakanga ʻoe kau taulaʻeiki ki heʻenau ngāue, mo e kau Livai ki heʻenau ngāue ʻanautolu, ke hiva mo tauhi ʻi he ʻao ʻoe kau taulaʻeiki, ʻo hangē ko ia naʻe totonu ke fai ʻi he ʻaho kotoa pē: ko e kau leʻo matapā foki ʻi honau ngaahi lakanga ki he matapā kotoa pē: he naʻe pehē ʻae fekau ʻa Tevita ko e tangata ʻae ʻOtua.

15 I ne otstupiše od zapovijesti careve za sveštenike i Levite ni u èem, ni za riznice.

Pea naʻe ʻikai fai kehe ʻakinautolu mo e fekau ʻae tuʻi ki he kau taulaʻeiki mo e kau Livai ʻi ha meʻa ʻe taha, pe ʻi he meʻa ki he ngaahi koloa.

16 Tako se svrši sve djelo Solomunovo od onoga dana kad bi osnovan dom Gospodnji pa dokle ga ne dovrši, i gotov bi dom Gospodnji.

He naʻe fai ʻae tokonaki ki he ngāue ʻa Solomone ki he ʻaho naʻe ʻai ʻae tuʻunga ʻoe fale ʻo Sihova, ʻo fai ʻo aʻu ki hono fakaʻosi. Pea naʻe fakaʻosi lelei ʻae fale ʻo Sihova.

17 Tada otide Solomun u Esion-Gaver i u Elot na brijegu morskom u zemlji Edomskoj.

Pea naʻe toki ʻalu ʻa Solomone ki Esioni kepa, pea mo ʻEloti, ʻi he matātahi ʻoe fonua ʻo ʻItomi.

18 A Hiram posla mu po svojim slugama laðe i sluge vješte moru, i otidoše sa slugama Solomunovijem u Ofir i uzeše odande èetiri stotine i pedeset talanata zlata i donesoše caru Solomunu.

Pea naʻe ʻatu ʻe Helami ʻae ngaahi vaka kiate ia ʻi heʻene kau tamaioʻeiki, mo e kau tamaioʻeiki naʻe poto ʻi he folau: pea naʻa nau ʻalu fakataha mo e kau tamaioʻeiki ʻa Solomone ki Ofeli, pea naʻa nau ʻave mei ai ʻae koula ko e taleniti ʻe fāngeau mo e nimangofulu, mo nau ʻomi ia ki he tuʻi ko Solomone.