2 Dnevnika 27

1 Dvadeset i pet godina bijaše Jotamu kad poèe carovati, i carova šesnaest godina u Jerusalimu; materi mu bješe ime Jerusa, kæi Sadokova.

Naʻe uofulu taʻu mo e taʻu ʻe nima ʻae motuʻa ʻo Sotami ʻi heʻene kamata pule, pea naʻe pule ia ʻi he taʻu ʻe hongofulu ma ono ʻi Selūsalema. Pea ko e hingoa ʻo ʻene faʻē foki ko Selusa, ko e ʻofefine ʻo Satoki.

2 On èinjaše što je pravo pred Gospodom sasvijem kako je èinio Ozija otac njegov, samo što ne uðe u crkvu Gospodnju; ali narod još bijaše pokvaren.

Pea naʻe fai lelei ia ʻi he ʻao ʻo Sihova, ʻo fakatatau ki he meʻa kotoa pē naʻe fai ʻe heʻene tamai ko ʻUsaia: ka naʻe ʻikai hū ia ki he faletapu ʻo Sihova. Pea naʻe kei fai kovi ʻe he kakai.

3 On naèini visoka vrata na domu Gospodnjem, i na zidu Ofilu mnogo nazida.

Naʻe ngaohi ʻe ia ʻae matapā māʻolunga ʻoe fale ʻo Sihova, pea naʻa ne langa hake ʻaupito ki he ʻā maka ʻo Ofili.

4 Još sazida i gradove u gori Judinoj, i u šumama pogradi dvorove i kule.

Pea naʻa ne langa foki ʻae ngaahi kolo ʻi he ngaahi moʻunga ʻo Siuta, pea ne langa ʻi he ngaahi vao ʻakau ʻae ngaahi fale mālohi mo e fale māʻolunga.

5 I vojeva s carem sinova Amonovijeh i svlada ih; i dadoše mu sinovi Amonovi one godine sto talanata srebra i deset tisuæa kora pšenice i jeèma deset tisuæa. Toliko mu dadoše sinovi Amonovi i druge i treæe godine.

Pea naʻe tau ia mo e tuʻi ʻoe kakai ʻAmoni, pea naʻe mālohi ia kiate kinautolu. Pea naʻe ʻatu kiate ia ʻe he fānau ʻa ʻAmoni ʻi he taʻu pe ko ia ʻae taleniti siliva ʻe teau, mo e puha fua ʻoe uite ʻe taha mano, mo e taha mano ʻoe paʻale. naʻe ʻatu ʻae meʻa lahi pehē ni ʻi hono ua ʻoe taʻu, mo hono tolu.

6 I tako osili Jotam, jer upravi putove svoje pred Gospodom Bogom svojim.

Ko ia naʻe hoko ʻo mālohi lahi ʻa Sotami, ko e meʻa ʻi heʻene vakai ki hono ngaahi hala ʻi he ʻao ʻo Sihova ko hono ʻOtua.

7 A ostala djela Jotamova i svi ratovi njegovi i putovi njegovi, eno su zapisani u knjizi o carevima Izrailjevijem i Judinijem.

Pea ko hono toe ʻoe ngāue ʻa Sotami, mo ʻene ngaahi tau kotoa pē, mo ʻene ngaahi anga, vakai, kuo tohi ia ʻi he tohi ʻoe ngaahi tuʻi ʻo ʻIsileli mo Siuta.

8 Dvadeset i pet godina bješe mu kad poèe carovati, i carova šesnaest godina u Jerusalimu.

Naʻe uofulu taʻu ia mo e taʻu ʻe nima ʻi heʻene kamata pule, pea naʻe pule ʻe ia ʻi he taʻu ʻe hongofulu ma ono ʻi Selūsalema.

9 I poèinu Jotam kod otaca svojih, i pogreboše ga u gradu Davidovu; a na njegovo se mjesto zacari Ahaz sin njegov.

Pea naʻe mohe ʻa Sotami mo ʻene ngaahi tamai, pea naʻa nau tanu ia ʻi he kolo ʻa Tevita: pea naʻe fetongi ia ʻi he pule ʻe hono foha ko ʻAhasi.