2 Dnevnika 23

1 A sedme godine oslobodi se Jodaj, i uze k sebi stotinike Azariju sina Jeroamova i Ismaila sina Joananova i Azariju sina Ovidova i Masiju sina Adajeva i Elisafata sina Zihrijeva, i uhvati vjeru s njima,

Pea naʻe fakamālohi ia ʻe Sihoiata ʻi hono fitu ʻoe taʻu, ʻo ne ʻomi ʻae ngaahi ʻeiki pule ʻoe ngaahi teau [mo ]ʻAsalia ko e foha ʻo Silahami, mo ʻIsimeʻeli ko e foha ʻo Sihohanani, mo ʻAsalia ko e foha ʻo ʻOpeti, mo Māseia ko e foha ʻo ʻAtaia, mo Ilisafate ko e foha ʻo Sikili, ʻonau fefuakavaʻaki.

2 Te prolazeæi zemlju Judinu sabraše Levite iz svijeh gradova Judinijeh i glavare porodica otaèkih u Izrailju, i doðoše u Jerusalim.

Pea naʻa nau ʻalu fano pe ʻi Siuta, ʻonau tānaki ʻae kau Livai mei he ngaahi kolo kotoa pē ʻo Siuta, mo e kau tuʻukimuʻa ʻi he ngaahi tamai ʻa ʻIsileli, pea nau haʻu ki Selūsalema.

3 I sav zbor uèini vjeru u domu Božijem s carem; i Jodaj im reèe: evo, sin æe carev carovati, kao što je rekao Gospod za sinove Davidove.

Pea naʻe fai ʻae fuakava ki he tuʻi ʻe he kakai kotoa pē ʻi he fale ʻoe ʻOtua. Pea naʻe pehē ʻe ia kiate kinautolu, “Vakai, ʻe pule ʻae foha ʻoe tuʻi, ʻo hangē ko ia naʻe folofolaʻaki ʻe Sihova ki he ngaahi foha ʻo Tevita.

4 Ovo uèinite: treæina vas koji dolazite u subotu izmeðu sveštenika i Levita neka budu vratari na pragu;

Ko eni ʻae meʻa te mou fai: Ko hono tolu ʻoe vahe ʻomoutolu ʻoku hū ki loto ʻi he ʻaho tapu ʻoe kau taulaʻeiki mo e kau Livai, te mou leʻo matapā:

5 A druga treæina neka bude u carskom dvoru; a ostala treæina na vratima od temelja, a sav narod u trijemovima doma Gospodnjega.

Pea ko hono vahe tolu [ʻe taha ]te mou ʻi he fale ʻoe tuʻi: pea ko hono tolu ʻoe vahe ʻe ʻi he matapā ʻoe tuʻunga: pea ʻe ʻi he ngaahi lotoʻā ʻoe fale ʻo Sihova ʻae kakai kotoa pē.

6 Niko da ne ulazi u dom Gospodnji osim sveštenika i onijeh Levita koji služe; oni neka ulaze, jer su posveæeni, a sav narod neka èini što je Gospod zapovjedio da èini.

Kaeʻoua naʻa hū ha niʻihi ki he fale ʻo Sihova ka ko e kau taulaʻeiki, mo kinautolu ʻi he kau Livai ʻoku tauhi: ʻe hū ki ai ʻakinautolu, he ʻoku nau māʻoniʻoni: ka ke tauhi ʻe he kakai kotoa pē ʻae leʻo ʻo Sihova.

7 I Leviti neka opkole cara svaki s oružjem svojim u ruci; i ko bi god ušao u dom, da se pogubi; i budite uz cara kad stane ulaziti i izlaziti.

Pea ke tuʻu ʻo ʻāʻi ʻae tuʻi ʻe he kau Livai ʻo takatakai, ʻo taki taha ʻae tangata mo ʻene mahafu ʻi hono nima: pea ʻilonga ha tokotaha kehe ʻoku hū ki he fale, ʻe tāmateʻi ia: ka ke ʻi he tuʻi ʻakimoutolu ʻi heʻene hū ki loto, mo ʻene hū kituʻa.”

8 I uèiniše Leviti i sav narod Judin sve što zapovjedi sveštenik Jodaj; i uzeše svaki svoje ljude koji dolažahu u subotu i koji odlažahu u subotu; jer Jodaj sveštenik ne otpusti redova.

Ko ia, naʻe fai ʻe he kau Livai mo Siuta kotoa pē ʻae meʻa kotoa pē naʻe fekau ʻe Sihoiata ko e taulaʻeiki kiate kinautolu, ʻonau ʻave taki taha hono kau tangata ʻaia naʻe tonu ke hū ki loto ʻi he ʻaho tapu, mo kinautolu naʻe tonu ke ʻalu kituʻa ʻi he ʻaho tapu: he naʻe ʻikai tuku ke ʻalu ʻe Sihoiata ʻae kau leʻo.

9 I dade Jodaj sveštenik stotinicima koplja i štitove i štitiæe cara Davida što bijahu u domu Božijem.

Pea naʻe tufaki foki ʻe Sihoiata ko e taulaʻeiki ki he kau ʻeiki pule ʻoe ngaahi teau ʻae ngaahi tao mo e ngaahi pā, mo e ngaahi fakaū, ʻaia naʻe ʻoe tuʻi ko Tevita, ʻaia naʻe ʻi he fale ʻoe ʻOtua.

10 I postavi sav narod sve s oružjem u ruku, od desne strane doma do lijeve prema oltaru i prema domu, oko cara.

Pea naʻa ne fakaʻotu ʻae kakai kotoa pē, ʻae tangata taki taha mo ʻene mahafutau ʻi hono nima, mei he nima toʻomataʻu ʻoe fale tapu ki he nima toʻohema ʻoe faletapu, ʻo ofi ki he feilaulauʻanga mo e faletapu, ʻo takatakai ʻo ofi ki he tuʻi.

11 Tada izvedoše sina careva, i metnuše mu na glavu vijenac, i daše mu svjedoèanstvo, i zacariše ga, i Jodaj i sinovi njegovi pomazaše ga i rekoše: da živi car!

Pea hili ia naʻa nau ʻomi kituʻa ʻae foha ʻoe tuʻi, pea nau ʻai ʻae tatā fakatuʻi kiate ia, pea ʻatu kiate ia ʻae fuakava, pea fakanofo ia ko e tuʻi. Pea naʻe pani ʻaki ia ʻae lolo ʻe Sihoiata mo hono ngaahi foha, ʻo ne pehē, “Ke fakamoʻui ʻe he ʻOtua ʻae tuʻi.”

12 A kad Gotolija èu viku naroda koji se stjecaše i hvaljaše cara, doðe k narodu u dom Gospodnji.

Pea ʻi he fanongo ʻe ʻAtalia ki he ʻuʻulu ʻoe kakai ʻi he lele mo e fakamālō ki he tuʻi, naʻe haʻu ia ki he kakai ki he loto fale ʻo Sihova:

13 I pogleda, i gle, car stajaše kod svojega stupa na ulasku, a knezovi i trube oko cara, i sav narod zemaljski radovaše se i trube trubljahu i pjevaèi pjevahu uz oruða muzièka i oni koji poèinjahu u pjevanju. Tada razdrije Gotolija haljine svoje i povika: buna! buna!

Pea sio ia, pea vakai, naʻe tuʻu ʻae tuʻi ʻi hono pou ʻi he hūʻanga: pea naʻe ofi ki he tuʻi ʻae houʻeiki mo e ngaahi meʻalea: pea naʻe fiefia ʻae kakai kotoa pē ʻoe fonua, ʻonau ifi ʻae ngaahi meʻalea, mo e kau hiva foki mo e ngaahi meʻa faiva, mo kinautolu naʻe ako ke hiva ʻae fakamālō. Pea naʻe hae hono kofu ʻe ʻAtalia, ʻo ne pehē, “Ko e lapa, ko e lapa.”

14 A Jodaj sveštenik zapovjedi da izidu stotinici koji bijahu nad vojskom, i reèe im: izvedite je iz vrsta napolje, i ko poðe za njom neka se pogubi maèem; jer reèe sveštenik: nemojte je ubiti u domu Gospodnjem.

Pea naʻe ʻomi ai ʻe Sihoiata ko e taulaʻeiki ʻae kau ʻeiki pule ʻoe ngaahi teau ʻaia naʻe fakanofo ki he ngaahi tau, ʻo ne pehē kiate kinautolu, “ʻAve ia ki he mamaʻo mei he ngaahi fakangatangataʻanga: pea ko ia ʻe muimui ʻiate ia ke tāmateʻi ia ʻaki ʻae heletā.” He naʻe pehē ʻe he taulaʻeiki, “ʻOua naʻa tāmateʻi ia ʻi he fale ʻo Sihova.”

15 I naèiniše joj mjesto, te otide kako se ide vratima konjskim u dom carev, i ondje je pogubiše.

Ko ia naʻa nau puke ia ʻaki honau nima: pea ʻi heʻene hoko ki he hūʻanga ʻoe matapā ʻoe fanga hoosi ʻo ofi ki he fale ʻoe tuʻi, naʻa nau tāmateʻi ia ʻi ai.

16 Tada Jodaj uèini vjeru meðu sobom i svijem narodom i carem da æe biti narod Gospodnji.

Pea naʻe fai ʻe Sihoiata ʻae fuakava, ʻaia mo e kakai kotoa pē, pea mo e tuʻi, koeʻuhi ke nau hoko ko e kakai ʻa Sihova.

17 Potom sav narod otide u dom Valov, i raskopaše ga, i oltare njegove i likove njegove izlomiše, a Matana sveštenika Valova ubiše pred oltarima.

Pea naʻe ʻalu ai ʻae kakai kotoa pē ki he fale ʻo Peali, pea holoki hifo ia ʻo maumauʻi, pea laiki hono ngaahi feilaulauʻanga mo hono ngaahi fakatātā ke fakaikiiki, pea nau tāmateʻi ʻa Metani ko e taula ʻo Peali ʻi he ʻao ʻoe ngaahi feilaulauʻanga.

18 I Jodaj uredi opet službu u domu Gospodnjem meðu sveštenicima i Levitima, koje David bješe odredio domu Gospodnjemu, da bi prinosili žrtve paljenice Gospodu, kao što piše u zakonu Mojsijevu, s veseljem i pjesmama po naredbi Davidovoj.

Pea naʻe fakanofo ʻe Sihoiata ʻae ngaahi matāpule ʻoe fale ʻo Sihova ʻi he pule ʻae kau taulaʻeiki mo e kau Livai, ʻaia naʻe tufaki ʻe Tevita ʻi he fale ʻo Sihova, ke ʻatu ʻae ngaahi feilaulau tutu, ʻo hangē ko ia naʻe tohi ʻi he fono ʻa Mōsese, ʻaki ʻae fiefia mo e hiva, ʻo hangē ko ia naʻe tuʻutuʻuni ʻe Tevita.

19 Postavi i vratare na vratima doma Gospodnjega da ne bi ulazio neèist oda šta mu drago.

Pea ne fakanofo ʻae kau leʻo ʻi he ngaahi matapā ʻi he fale ʻo Sihova, koeʻuhi ke ʻoua naʻa hū ki ai ha tokotaha naʻe taʻemaʻa ʻi ha meʻa ʻe taha.

20 I uze stotinike i znatnije ljude i koji upravljahu narodom, sav narod zemaljski, i izvede cara iz doma Gospodnjega i uðoše visokim vratima u dom carski, i posadiše cara na carski prijesto.

Pea naʻe ʻave ʻe ia ʻae ngaahi ʻeiki pule ʻoe ngaahi teau, mo e houʻeiki, mo e kau pule ʻoe kakai, pea mo e kakai kotoa pē ʻoe fonua, ʻo ne ʻomi ʻae tuʻi mei he fale ʻo Sihova: pea naʻa nau hū ʻi he matapā māʻolunga ki he fale ʻoe tuʻi, pea naʻe fakanofo ʻae tuʻi ki he nofoʻa fakatuʻi ʻoe puleʻanga.

21 I radovaše se sav narod zemaljski, i grad se umiri, kad Gotoliju ubiše maèem.

Pea naʻe fiefia ʻae kakai kotoa pē ʻoe fonua: pea naʻe fiemālie ʻae kolo, hili ʻenau tāmateʻi ʻa ʻAtalia ʻaki ʻae heletā.