2 Dnevnika 16

1 Godine trideset šeste carovanja Asina izide Vasa car Izrailjev na Judu, i stade zidati Ramu da ne da nikomu otiæi k Asi caru Judinu ni od njega doæi.

‌ʻI he taʻu ʻe tolungofulu ma ono ʻoe pule ʻa ʻAsa, naʻe haʻu ʻa Paʻasa ko e tuʻi ʻo ʻIsileli ke tauʻi ʻa Siuta, pea langa ʻe ia ʻa Lama, koeʻuhi ke ʻoua naʻa ʻalu kituaʻā ha niʻihi pe haʻu ki loto kia ʻAsa ko e tuʻi ʻo Siuta.

2 Tada uze Asa srebro i zlato iz riznica doma Gospodnjega i doma careva, i posla Ven-Adadu caru Sirskomu, koji življaše u Damasku, i poruèi:

Pea naʻe ʻomi kituʻa ʻe ʻAsa ʻae siliva mo e koula mei he ngaahi fale koloa ʻoe fale ʻo Sihova, pea mei he fale ʻoe tuʻi, pea ne ʻave ia kia Peni-Hatati ko e tuʻi ʻo Silia ʻaia naʻe nofo ʻi Tamasikusi, ʻo pehē,

3 Vjera je izmeðu mene i tebe, izmeðu oca mojega i oca tvojega, evo šaljem ti srebra i zlata, hajde, pokvari vjeru koju imaš s Vasom carem Izrailjevijem, eda bi otišao od mene.

“ʻOku ai ʻae lea ʻiate au mo koe, ʻo hangē ko ia naʻe ʻi heʻeku tamai mo hoʻo tamai: vakai ʻoku ou ʻatu ni ʻae siliva mo e koula: ke ke ʻalu, pea maumauʻi hoʻo alea papau mo Paʻasa ko e tuʻi ʻo ʻIsileli, koeʻuhi ke ʻalu ia ʻiate au.”

4 I posluša Ven-Adad cara Asu, i posla vojvode svoje na gradove Izrailjeve, i osvojiše Ijon i Dan i Avel-Majim i sve gradove Neftalimove u kojima bijahu žitnice.

Pea naʻe tokanga ʻa Peni-Hatati ki he tuʻi ko ʻAsa, pea ne fekau ʻae ngaahi ʻeiki pule ʻo ʻene ngaahi tau ke tauʻi ʻae ngaahi kolo ʻo ʻIsileli: pea naʻa nau teʻia ʻa Isoni, mo Tani, mo ʻEpelimeimi, mo e ngaahi kolo tukunga koloa kotoa pē ʻo Nafitali.

5 A kad Vasa to èu, presta zidati Ramu i ostavi djelo svoje.

Pea ʻi he fanongo ki ai ʻe Paʻasa, naʻa ne tuku ʻene langa ʻa Lama, pea tuku liʻaki pe ʻene ngāue.

6 Tada car Asa uze sav narod Judin, te odnesoše kamenje iz Rame i drvo, èim zidaše Vasa, i od njega sazida Gavaju i Mispu.

Pea naʻe ʻave ʻe ʻAsa ko e tuʻi ʻa Siuta kotoa pē mo ia: pea naʻa nau fetuku ʻo ʻave ʻae ngaahi maka kotoa pē ʻo Lama, pea mo e ngaahi ʻakau ʻi ai, ʻaia naʻe langa ʻaki ʻe Paʻasa: pea naʻa ne langa ʻaki ʻe ia ʻa Kepa mo Misipa.

7 A u to vrijeme doðe Ananije vidjelac k Asi caru Judinu i reèe mu: što si se pouzdao u cara Sirskoga a nijesi se pouzdao u Gospoda Boga svojega, zato se vojska cara Sirskoga izmaèe iz tvojih ruku.

Pea ʻi he kuonga ko ia naʻe haʻu ai ʻa Hanani, ko e tangata kikite kia ʻAsa ko e tuʻi ʻo Siuta, ʻo ne pehē kiate ia, “Ko e meʻa ʻi hoʻo falala ki he tuʻi ʻo Silia, pea naʻe ʻikai te ke falala kia Sihova ko ho ʻOtua, ko ia kuo hao ʻo hola ʻae tau ʻae tuʻi ʻo Silia mei ho nima.

8 Nijesu li Etiopljani i Luveji imali velike vojske s vrlo mnogo kola i konjika? pa kad si se pouzdao u Gospoda, dade ti ih u ruke.

‌ʻIkai ko e fuʻu tau lahi ʻae kakai ʻItiopea mo e kakai Lupimi, mo e ngaahi saliote lahi mo e kau tangata heka hoosi? Ka ko e meʻa ʻi hoʻo falala kia Sihova, naʻa ne tuku mai ʻakinautolu ki ho nima.

9 Jer oèi Gospodnje gledaju po svoj zemlji da bi pokazivao silu svoju prema onima kojima je srce cijelo prema njemu. Ludo si u tom radio; zato æe otsele biti ratovi na te.

He ʻoku lele fetoutou mo liliu ʻaki ʻae fofonga ʻo Sihova ʻi māmani kotoa pē, ke fakahā mālohi ʻa ʻene ʻafio ke kau mo kinautolu ʻoku tokanga totonu honau loto kiate ia. ʻI he meʻa ni kuo ke fai fakavalevale: pea mei he kuonga ko eni te ke moʻua koe ʻi he ngaahi tau.”

10 Tada se Asa razgnjevi na proroka, i vrže ga u tamnicu, jer se rasrdi na nj za to; i potlaèi Asa neke iz naroda u to vrijeme.

Pea naʻe ʻita lahi ʻa ʻAsa ki he tangata kikite, pea ne tuku ia ki he fale fakapōpula: he naʻe lili ia kiate ia koeʻuhi ko e meʻa ni. Pea naʻe pule kakaha ʻa ʻAsa ki he kakai niʻihi ʻi he kuonga ko ia.

11 Ali gle, djela Asina, prva i pošljednja, eno zapisana su u knjizi o carevima Judinijem i Izrailjevijem.

Pea vakai, ko e ngaahi ngāue ʻa ʻAsa, ko e muʻaki mo e kimui, vakai, kuo tohi ia ʻi he tohi fakamatala ki he ngaahi tuʻi ʻo Siuta mo ʻIsileli.

12 I razbolje se Asa trideset devete godine carovanja svojega od nogu, i bolest njegova bi vrlo teška, ali ni u bolesti svojoj ne traži Gospoda nego ljekare.

Pea naʻe mahaki ʻa ʻAsa ʻi hono vaʻe, ʻi hono tolungofulu ma hiva taʻu ʻo ʻene pule, pea naʻe tupu ʻo lahi ʻaupito ʻene mahaki: ka ʻi heʻene mahaki naʻe ʻikai kumi ia kia Sihova, ka ki he kau faitoʻo.

13 I tako poèinu Asa kod otaca svojih, i umrije èetrdeset prve godine carovanja svojega.

Pea naʻe mohe ʻa ʻAsa mo ʻene ngaahi tamai, pea pekia ia ʻi hono fāngofulu ma taha taʻu ʻo ʻene pule.

14 I pogreboše ga u grobu njegovu, koji iskopa sebi u gradu Davidovu, i metnuše ga na postelju koju bješe napunio mirisavijeh stvari i masti zgotovljenijeh vještinom apotekarskom, i spališe mu ih vrlo mnogo.

Pea naʻa nau fai hono putu ki hono fonualoto ʻoʻona, ʻaia naʻa ne ngaohi moʻona ʻi he Kolo ʻo Tevita, pea naʻe tuku ia ki he mohenga naʻe fakafonu ʻaki ʻae ngaahi meʻa namu kakala kehekehe naʻe teuʻi ʻe he kakai naʻe poto ʻi he ngāue ko ia: pea naʻa nau fai ʻae tutu lahi ʻaupito maʻana.