1 Dnevnika 16

1 I kad donesoše kovèeg Božji, namjestiše ga usred šatora, koji mu razape David; i prinesoše žrtve paljenice i žrtve zahvalne pred Bogom.

Så førte de Guds ark inn og satte den midt i det telt som David hadde reist for den, og de bar frem brennoffer og takkoffer for Guds åsyn.

2 Potom prinesavši David žrtve paljenice i žrtve zahvalne, blagoslovi narod u ime Gospodnje.

Og da David var ferdig med å ofre brennofferet og takkofferne, velsignet han folket i Herrens navn.

3 I razdade svijem Izrailjcima, i ljudima i ženama, svakom po jedan hljeb i komad mesa i vrè vina.

Og han utdelte til hver enkelt i Israel, både mann og kvinne, et brød og et stykke kjøtt og en rosinkake.

4 Potom postavi pred kovèegom Gospodnjim sluge izmeðu Levita da pominju i slave i hvale Gospoda Boga Izrailjeva:

Og han satte nogen av levittene til å gjøre tjeneste foran Herrens ark og til å prise og takke og love Herren, Israels Gud:

5 Asafa poglavara, a drugoga za njim Zahariju, i Jeila i Semiramota i Jehila i Matatiju i Elijava i Venaju i Ovid-Edoma; i Jeilo udaraše u psaltire i gusle, a Asaf u kimvale,

Asaf var den øverste, næst efter ham kom Sakarja og så Je'iel og Semiramot og Jehiel og Mattitja og Eliab og Benaja og Obed-Edom og Je'iel med harper og citarer; Asaf skulde slå på cymblene

6 A Venaja i Jazilo sveštenici bijahu jednako s trubama pred kovèegom zavjeta Gospodnjega.

og prestene Benaja og Jahasiel stadig blåse i trompetene foran Guds pakts-ark.

7 U taj dan naredi David prvi put da hvale Gospoda Asaf i braæa njegova:

Den dag satte David første gang Asaf og hans brødre til å synge Herrens pris:

8 Hvalite Gospoda; glasite ime njegovo; javljajte po narodima djela njegova.

Pris Herren, påkall hans navn, kunngjør blandt folkene hans store gjerninger!

9 Pjevajte mu, slavite ga, kazujte sva èudesa njegova.

Syng for ham, lovsyng ham, grund på alle hans undergjerninger!

10 Hvalite se svetijem imenom njegovijem; neka se veseli srce onijeh koji traže Gospoda.

Ros eder av hans hellige navn! Deres hjerte glede sig som søker Herren!

11 Tražite Gospoda i silu njegovu; tražite lice njegovo bez prestanka.

Spør efter Herren og hans makt, søk hans åsyn all tid!

12 Pamtite èudesa njegova, koja je uèinio, znake njegove i sudove usta njegovijeh.

Kom i hu hans undergjerninger som han har gjort, hans under og hans munns dommer,

13 Sjeme Izrailjevo sluge su njegove, sinovi Jakovljevi izbrani njegovi.

I, hans tjener Israels avkom, Jakobs barn, hans utvalgte!

14 On je Gospod Bog naš, po svoj su zemlji sudovi njegovi.

Han er Herren vår Gud; hans dommer er over all jorden.

15 Pamtite uvijek zavjet njegov, rijeè koju je dao na tisuæu koljena.

Kom evindelig hans pakt i hu, det ord han fastsatte for tusen slekter,

16 Što je zavjetovao Avramu i za što se kleo Isaku,

den pakt han gjorde med Abraham, og hans ed til Isak!

17 To je postavio Jakovu za zakon i Izrailju za zavjet vjeèni,

Han stadfestet den som en rett for Jakob, som en evig pakt for Israel,

18 Govoreæi: tebi æu dati zemlju Hanansku u našljedni dio.

idet han sa: Dig vil jeg gi Kana'ans land til arvelodd,

19 Tada vas još bijaše malo na broj, bijaše vas malo, i bijaste došljaci.

da I var en liten flokk, få og fremmede der.

20 Iðahu od naroda do naroda, i iz jednoga carstva k drugomu plemenu.

Og de vandret fra folk til folk og fra et rike til et annet folk.

21 Ne dade nikomu da im naudi, i karaše za njih careve:

Han tillot ikke nogen å gjøre vold imot dem, og han straffet konger for deres skyld:

22 Ne dirajte u pomazanike moje, i prorocima mojim ne èinite zla.

Rør ikke ved mine salvede, og gjør ikke mine profeter noget ondt!

23 Pjevaj Gospodu, sva zemljo! javljajte od dana na dan spasenje njegovo.

Syng for Herren, all jorden! Forkynn fra dag til dag hans frelse!

24 Kazujte po narodima slavu njegovu, po svijem plemenima èudesa njegova.

Fortell blandt hedningene hans ære, blandt alle folkene hans undergjerninger!

25 Jer je velik Gospod i valja ga hvaliti veoma; strašniji je od svijeh bogova.

For stor er Herren og høilovet, og forferdelig er han over alle guder.

26 Jer su svi bogovi u naroda ništa; a Gospod je nebesa stvorio.

For alle folkenes guder er intet; men Herren har gjort himmelen.

27 Slava je i velièanstvo pred njim, sila i radost u stanu njegovu.

Høihet og herlighet er for hans åsyn, styrke og glede er på hans sted.

28 Dajte Gospodu, plemena narodna, dajte Gospodu slavu i èast.

Gi Herren, I folkeslekter, gi Herren ære og makt!

29 Dajte Gospodu slavu prema imenu njegovu, nosite dare i idite preda nj, poklonite se Gospodu u svetoj krasoti.

Gi Herren hans navns ære, bær frem gaver og kom for hans åsyn, tilbed Herren i hellig prydelse!

30 Strepi pred njim, sva zemljo; zato je vasiljena tvrda i neæe se pomjestiti.

Bev for hans åsyn, all jorden! Jorderike står fast, det rokkes ikke.

31 Nek se vesele nebesa i zemlja se raduje; i neka govore po narodima: Gospod caruje.

Himmelen glede sig, og jorden fryde Sig, og de skal si iblandt hedningene: Herren er blitt konge.

32 Neka pljeska more i što je u njemu; neka skaèe polje i sve što je na njemu.

Havet bruse og alt som fyller det! Marken fryde sig og alt som er på den!

33 Tada neka se raduju drveta šumska pred Gospodom, jer ide da sudi zemlji.

Da jubler trærne i skogen for Herrens åsyn; for han kommer for å dømme jorden.

34 Hvalite Gospoda, jer je dobar, jer je dovijeka milost njegova.

Lov Herren! For han er god, hans miskunnhet varer evindelig.

35 I recite: spasi nas, Bože spasenja našega, i skupi nas i izbavi nas od naroda da slavimo sveto ime tvoje, da se hvalimo tvojom slavom.

Og si: Frels oss, du vår frelses Gud, og samle oss og utfri oss fra hedningene til å love ditt hellige navn, rose oss av å kunne prise dig!

36 Blagosloven Gospod Bog Izrailjev od vijeka i do vijeka. Tada sav narod reèe: amin; i hvališe Gospoda.

Lovet være Herren, Israels Gud, fra evighet og til evighet! Og alt folket sa amen og lovet Herren.

37 I ostavi ondje pred kovèegom zavjeta Gospodnjega Asafa i braæu njegovu da služe pred kovèegom bez prestanka kao što treba od dana na dan,

Så lot han Asaf og hans brødre bli der foran Herrens pakts-ark for stadig å gjøre tjeneste foran arken, hver dag det som skulde gjøres på den dag,

38 I Ovid-Edoma i braæu njegovu, šezdeset i osam, Ovid-Edoma sina Jedutunova i Osu, da budu vratari;

og Obed-Edom og deres brødre, åtte og seksti, Obed-Edom, sønn av Jeditun, og Hosa som dørvoktere.

39 A Sadoka sveštenika i braæu njegovu sveštenike pred šatorom Gospodnjim na visini u Gavaonu,

Men presten Sadok og hans brødre prestene lot han bli foran Herrens tabernakel på haugen i Gibeon.

40 Da prinose žrtve paljenice Gospodu na oltaru za žrtve paljenice bez prestanka jutrom i veèerom, i da èine sve što je napisano u zakonu Gospodnjem što je zapovjedio Izrailju,

forat de stadig skulde ofre Herren brennoffer på brennofferalteret morgen og aften og gjøre alt det som skrevet står i den lov som Herren hadde gitt Israel,

41 I s njima Emana i Jedutuna i druge izabrane, koji biše poimence imenovani da hvale Gospoda, jer je dovijeka milost njegova,

og sammen med dem Heman og Jedutun og de andre utvalgte, som var nevnt ved navn, forat de skulde love Herren, fordi hans miskunnhet varer evindelig,

42 S njima Emana i Jedutuna, da trube u trube i udaraju u kimvale i u druge sprave muzièke Bogu; a sinove Jedutunove da budu vratari.

og hos dem - Heman og Jedutun - var der trompeter og cymbler til bruk for dem som skulde spille, og likeledes andre instrumenter til sangen ved gudstjenesten. Og Jedutuns sønner var dørvoktere.

43 Potom se razide sav narod, svak svojoj kuæi, a David se vrati da blagoslovi dom svoj.

Derefter drog alt folket hver til sitt, og David vendte hjem for å velsigne sitt hus.