Dud'uit Fefeu' a 41
1 Seli too rua ma, mane Masir a nalamein nae, eni nambari sia loe Nil suu na.
Poslije dvije godine usnu faraon da stoji pokraj Nila.
2 Aiboiꞌ ma, nita sapi mbaruna hitu. Rou nara manggadidilaꞌ. Ara dea reu mia loe a, de raa uru sia naa.
Iz Nila iziđe sedam krava, lijepih i debelih; pasle su po šašu.
3 Boe ma, sapi hitu fai, dea reu mia loe a. Ao nara nggodaꞌ ra. Ara rambariiꞌ deka ro sapi maao ka hituꞌ ra.
Ali odmah poslije njih iz Nila iziđe sedam drugih krava, ružnih i mršavih, te stanu uz one krave na obali Nila.
4 Basa ma, sapi nggoda ka hituꞌ ra odꞌo hendi sapi maaoꞌ ra. Boe ma maneꞌ a nggengger de fela.
Ružne i mršave krave požderu ono sedam lijepih i pretilih, i uto se faraon probudi.
5 Nda dooꞌ sa ma, ana sungguꞌ seluꞌ fai, de nalamein. Nita are mbule maisiꞌ hitu dea rema mia are huu meulauꞌ esa.
Opet zaspi te usnu drugi san: sedam punih i jedrih klasova izraste na jednoj stabljici.
6 Basa ma, nita seluꞌ, are mbule lakaꞌ hitu, loe-lesu rae reu, dai ani matobꞌiꞌ.
Ali, eto, poslije njih uzraste sedam klasova šturih, istočnjakom opaljenih.
7 Boe ma basa are mbule lakaꞌ ra odꞌo hendi are mbule maisi ka hituꞌ ra. Basa naa ma, maneꞌ a fela. Dei de ana nahine, eni nalamein fai.
Šturi klasovi proždru sedam jedrih i punih klasova. I faraon se probudi, i gle: bio je to san.
8 Fefetu anan ma, maneꞌ a namedꞌa nda maloleꞌ sa. De ana parenda atahori ra reu roꞌe basa mana tiroura ra ma atahori mahineꞌ sia Masir ra. Basa de ana dui meit na neu se, te nda hambu esa nahine meit na sosoa na sa.
Ujutro faraon bijaše uznemiren u duši, pa pozva sve čarobnjake i sve mudrace egipatske: ispriča im faraon svoje sne, ali mu ih nitko nije mogao protumačiti.
9 Basa ma, pagau mana tao mataꞌ neu maneꞌ a nininu na, nasanedꞌa Yusuf. De nafadꞌe maneꞌ a nae, “Ama maneꞌ. Au musi utaa sala.
Onda progovori faraonov glavni peharnik: “Moram danas spomenuti jedan svoj propust.
10 Maꞌahulu naa, amaꞌ namanasa au, o nonoo ngga, de tao hai bui rala mi.
Jednom, kad se faraon razljutio na svoje službenike, mene i glavnog pekara stavio je u zatvor u zgradi glavnog upravitelja.
11 Tetembaꞌ esa ma, hai ruꞌa nggi milimein. Esa-esaꞌ no meit na, ma meit naa ra, esa-esaꞌ no sosoa na.
Usnusmo san iste noći, i ja i on, ali je svaki od nas usnuo san drugog značenja.
12 Sia bui rala o hambu atahori Ibrani esa feꞌe soruꞌ. Malangga bui a soꞌu e dadꞌi malangga mana tao mataꞌ sia bui. Hai dui meit mara neu e. Boe ma ana nafadꞌe meit naa ra sosoa na.
Onda je s nama bio neki mladi Hebrej, sluga zapovjednika straže. Ispričasmo njemu svoje sne, a on nam ih protumači: kaza svakom značenje njegova sna.
13 De ama maneꞌ soꞌu baliꞌ au. Te nonoo ngga naa, nenehukun mate. De basa naa ra, onaꞌ atahori Ibrani naa oꞌola na!”
Kako nam ih je protumačio, tako nam se i dogodilo: mene vratiše na moje mjesto, a onoga objesiše.”
14 Maneꞌ a rena nala ma, ana denu atahori lai-lai reu haꞌi Yusuf mia bui a. De Yusuf neu eu timi fulu na, tao ao na meuꞌ-meuꞌ, ma nggati bua-baꞌu na, fo neu nandaa no maneꞌ a.
Faraon odmah pošalje po Josipa; izvuku ga brže-bolje iz tamnice; ošišaju mu kosu, obuku novo odijelo i on stupi pred faraona.
15 Ana losa, boe ma maneꞌ a olaꞌ nae, “Taꞌo ia. Au ulumein, te nda hambu atahori esa nahine meit naa sosoa na sa. Te atahori rafadꞌe au rae, ho malaꞌ.”
Onda faraon reče Josipu: “Usnuo sam san, a nitko ga ne može protumačiti. Čuo sam o tebi da možeš protumačiti san čim ga čuješ.”
16 Boe ma Yusuf nataa nae, “Ama maneꞌ. Au o nda alaꞌ saa saꞌ boe. Akaꞌ a Lamatualain mana nalaꞌ tebꞌe meit ma sosoa na. Ana nau nafadꞌe dala maloleꞌ neu ama maneꞌ.”
“Ništa ja ne mogu”, odgovori Josip faraonu, “nego će Bog dati pravi odgovor faraonu.”
17 Boe ma, maneꞌ a dui nae, “Sia meit ngga, au umburiꞌ sia loe Nil suu na.
Onda je faraon pripovjedao Josipu: “U svom snu stojim na obali Nila.
18 Hambu sapi maaoꞌ hitu, rou nara manggadidilaꞌ. Ara dea rema mia loe a, de raa uru mia loe suu na.
I gle! Iz Nila iziđe sedam debelih i lijepih krava. Pasle su po šašu.
19 Basa ma sapi feaꞌ hitu rema. Te sapi naa ra nggoda ruiꞌ. Sia rae Masir ia, au nda feꞌe ita sapi nggodaꞌ onaꞌ naa sa!
Poslije njih izađe drugih sedam krava. Bile su mršave, vrlo ružne i koštunjave. Još nikad ne vidjeh onako ružnih krava u svoj zemlji egipatskoj!
20 De au titindindiꞌ a. Huu aiboiꞌ ma, sapi nggoda kahituꞌ ra, odꞌo hendi sapi maao kahituꞌ ra.
I sedam mršavih i ružnih krava proždru prvih sedam debelih krava.
21 Ara odꞌo basa ma, ao nara nggodaꞌ feꞌe na ena. Boe ma au fela boe.
Pa iako su ih progutale, nije se vidjelo da im je što u trbuhu: bile su ružne kao i prije. Uto se probudim.
22 Basa ma, au sungguꞌ seluꞌ, de ulumein fai. Ita are mbule maisiꞌ hitu, dea rema mia are hauꞌ esa.
Zatim sam u snu vidio kako na jednoj stabljici uzraste sedam punih i lijepih klasova.
23 Boe ma, ita are mbuleꞌ lakaꞌ hitu, loe-lesu rae reu, dai ani matobꞌiꞌ.
Ali poslije njih uzraste sedam klasova zgrčenih, šturih, istočnjakom opaljenih.
24 Boe ma are mbule lakaꞌ ra, odꞌo hendi are mbule maisi ka hituꞌ ra. Ma au fela boe. Au dui meit naa ra reu atahori mahineꞌ ra. Te nda hambu esa nahine sosoa na saꞌ boe.”
I šturi klasovi proždru sedam jedrih klasova. Kazao sam ovo i vračarima, ali nema nikoga da mi razjasni.”
25 Dei de Yusuf nafadꞌe nae, “Ama maneꞌ. Meit ka ruaꞌ naa ra sosoa na akaꞌ esa. Lamatualain nafadꞌe memaꞌ ama maneꞌ, saa fo Eni nae tao.
Onda Josip reče faraonu: “Faraonov je san samo jedan: Bog javlja faraonu što kani učiniti.
26 Meit naa ra sosoa na taꞌo ia: sapi ka hitu maaoꞌ naa ra, ma are mbule maisi ka hituꞌ naa ra, naeni fula-fai betas too hitu. Sosoa nara akaꞌ esaꞌ a.
Sedam lijepih krava, to je sedam godina; sedam lijepih klasova opet je sedam godina. Tako je samo jedan san.
27 Boe ma, sapi nggoda kahituꞌ ra, ma are mbule laka kahituꞌ naa ra, fula-fai ndoe-laꞌas too hitu.
Sedam mršavih i ružnih krava poslije njih, a tako i sedam praznih, istočnjakom opaljenih klasova, označuje sedam gladnih godina.
28 No taꞌo naa, Lamatualain nafadꞌe memaꞌ saa fo Eni nae taoꞌ a. Naa, onaꞌ au olaꞌ faꞌ ra.
To je ono što sam već faraonu rekao: Bog objavljuje faraonu što kani učiniti.
29 Dei fo hita hambu fula-fai betas too hitu ndule mamanaꞌ sia nusa Masir ia.
Dolazi, evo, sedam godina velikog obilja svoj zemlji egipatskoj.
30 Basa fo hita hambu fula-fai ndoe-laꞌas too hitu. Fula-fai ndoe-laꞌas naa manaseliꞌ, losa nda hambu nanaat sia nusaꞌ ia sa. Basa atahori ndoe rala seli, de nda afiꞌ rasanedꞌa fula-fai betas naa sa ena.
A poslije njih nastat će sedam gladnih godina, kada će se zaboraviti sve obilje u zemlji egipatskoj.
Kako glad bude harala zemljom, neće se ni znati da je u zemlji bilo obilje - zbog gladi koja će doći - jer će biti vrlo velika.
32 Dadꞌi ama maneꞌ nalamein lao rua naa ra, sosoa na nae, Lamatualain nafadꞌe memaꞌ saa fo Eni nae taoꞌ naa. Nda doo sa te, ara sangga rae dadꞌi ena.
A što se faraonov san ponovio, znači da se Bog na to zaista odlučio i da će to uskoro provesti.
33 Huu naa, au oꞌe taꞌo ia: malole lenaꞌ ama maneꞌ sangga atahori mahineꞌ esa mana tao mataꞌ nalaꞌ no maloleꞌ. Fo soꞌu e fo tao malolole nusaꞌ ia.
Zato neka faraon izabere sposobna i mudra čovjeka te ga postavi nad zemljom egipatskom.
34 Fula-fai betas too hitu naa, malole lenaꞌ ama maneꞌ soꞌu atahori feaꞌ fai, fo radꞌuru nanaat lenaꞌ, fo banggi neu lima ma mbedaꞌ babanggiꞌ esa.
Nadalje, neka se faraon pobrine da postavi nadglednika u zemlji koji će kÓupiti petinu sve žetve u zemlji egipatskoj za sedam godina obilja.
35 Ara musi tungga ama maneꞌ parenda na, fo reu haꞌi are mia basa kamboꞌ sia Masir. Fo ara mbedaꞌ are sia soka-poleꞌ ra fo nenea malolole.
Neka skupljaju od svakog žita za sedam dobrih godina što dolaze; neka s ovlaštenjem faraonovim sabiru žito za hranu i pohranjuju ga po gradovima.
36 Fo too hitu ndoe-laꞌas losa, te, hita feꞌe taꞌena nanaat. Naa fo nda hambu atahori mate ndoes sa.”
Neka zalihe služe za hranu u zemlji za sedam godina gladi što će snaći zemlju egipatsku, tako da za gladi zemlja ne propadne.”
37 Maneꞌ no pagau monaeꞌ ra rena Yusuf oꞌola na ma, ara tungga e.
Svidje se odgovor faraonu i svim njegovim službenicima.
38 Maneꞌ a olaꞌ nae, “Lamatualain Dula-dalen koasa na, sia Yusuf. Naa de, hita nda bisa hambu atahori feaꞌ lenaꞌ e sa.”
Zato faraon reče svojim službenicima: “Zar bismo mogli naći drugoga kao što je on, čovjeka koji bi bio tako obdaren duhom Božjim?”
39 Maneꞌ a olaꞌ no Yusuf nae, “Lamatualain nafadꞌe basa ia neu nggo. Ia naa, hai feꞌe bubꞌuluꞌ ho mahineꞌ. Ma ho dudꞌuꞌa ma lenaꞌ basa atahori.
A onda faraon reče Josipu: “Otkako je sve to Bog tebi otkrio, nikoga nema sposobna i mudra kao što si ti.
40 Naa de, ia naa au soꞌu nggo dadꞌi fetor ngga. Dei fo basa rauinggu nggara tungga parenda ma. Te akaꞌ a au fo lenaꞌ nggo.”
Ti ćeš biti upravitelj moga dvora: sav će se moj narod pokoravati tvojim naredbama. Jedino prijestoljem ja ću biti veći od tebe.
41 Basa naa ma, maneꞌ a olu hendi ndeli stempel na, de olu neu Yusuf lima uꞌu na. Boe ma olaꞌ nae, “No ndeli ia, au soꞌu nggo dadꞌi fetor ngga sia basa nusa Masir ia.” Boe ma ana olu badꞌu naru meulauꞌ esa neu Yusuf, ma boꞌoli rante liloꞌ neu boto na.
Postavljam te, evo,” reče faraon Josipu, “nad svom zemljom egipatskom.”
Poslije toga skine faraon sa svoje ruke pečatni prsten i stavi ga Josipu na ruku. Zatim zaodjene Josipa odjećom od najljepše tkanine, a o vrat mu objesi zlatan lanac.
43 Ma ana fee kareta ndara karua na neu Yusuf fo sae. Atahori rela raꞌahuluꞌ reu mataꞌ ma nggasi rasafafali rae, “We! Soi dalaꞌ o! Fee hadat! Fetor nema tungga ia.” No taꞌo naa, maneꞌ a soꞌu Yusuf dadꞌi fetor sia nusa Masir.
Vozio se on u kolima kao njegov zamjenik, a pred njim klicahu: “Abrek! Na koljena!” Tako ga postavi nad svu zemlju egipatsku.
44 Basa naa ma, maneꞌ a olaꞌ no Yusuf nae, “Taꞌo ia. Ho bubꞌuluꞌ au ia maneꞌ. Te au ufadꞌe basa atahori sia Masir ia ae, mete ma ho nda munggoloꞌ sa naa, ara nda bole tao saa saꞌ boe.”
Još faraon reče Josipu: “Premda sam ja faraon, neće nitko dići svoje ruke ni noge bez tvog odobrenja u svoj zemlji egipatskoj.”
45 Basa naa ma, maneꞌ a babꞌae Yusuf Safnat Panea, tungga atahori Masir ra naran. Ana naꞌasasaoꞌ Yusuf no inaꞌ esa, naran Asnat. Yusuf ama ari na, naran Potifera. Eni mana tao mataꞌ neu agama sia kambo On. No taꞌo naa, Yusuf dadꞌi atahori monaeꞌ sia nusa Masir.
Faraon nazva Josipa “Safenat Paneah”, a za ženu mu dade Asenatu, kćer Poti-Fere, svećenika u Onu. I Josip postade poznat po zemlji egipatskoj.
46 Leleꞌ maneꞌ a soꞌu Yusuf, ana too telu nulu ena. Basa ma, ana neu lao ndule basa mamanaꞌ sia nusa Masir.
Josipu je bilo trideset godina kad je stupio u službu faraona, kralja egipatskog. A otišavši Josip ispred faraona, putovao je po svoj zemlji egipatskoj.
47 Sia too hitu fula-fai betas naa, osi ra nanaat nara nae na seli.
Za sedam rodnih godina zemlja je rađala u obilju;
48 Yusuf denu radꞌuru nanaat lenaꞌ ra, de mbedaꞌ se. Are mia mamana deka kamboꞌ bee naa, mbedaꞌ se sia soka-poleꞌ sia kamboꞌ naa.
on je - u tih sedam godina što ih je egipatska zemlja uživala - kÓupio od različite ljetine i hranu pohranjivao u gradove, smještajući u svakom gradu urod iz okolnih polja.
49 Are fo ana nadꞌuruꞌ naa, nae na seli. Onaꞌ saraaeꞌ sia tasi suu na, de nda hambu atahori uku rala sa ena.
Tako Josip nagomila mnogo žita, kao pijeska u moru, pa ga prestade i mjeriti jer mu mjere ne bijaše.
50 Fula-fai ndoe-laꞌas nda feꞌe losa sa te, Yusuf sao na Asnat bꞌonggi ana touꞌ rua.
Dok još ne nasta gladna godina, Josip imade dva sina koje mu rodi Asenata, kći Poti-Fere, svećenika u Onu.
51 Yusuf olaꞌ nae, “Lamatualain tao au liliiꞌ doidꞌoso ngga leleꞌ au lao hela ama ngga ume na.” Naa de ana babꞌae ana ulu na Manase (lii na naꞌe a onaꞌ dedꞌea feaꞌ, fo sosoa na ‘liliiꞌ’).
Prvorođencu Josip nadjenu ime Manaše, “jer Bog je”, reče, “dao te sam zaboravio svoje teškoće i svoj očinski dom.”
52 Ana hambu ana karua na, boe ma olaꞌ fai nae, “Au hambu doidꞌosoꞌ naeꞌ sia mamanaꞌ ia. Te Lamatualain fee papala-babꞌanggiꞌ, ma au hambu anaꞌ sia ia.” De ana babꞌae anaꞌ naa Efraim (sosoa na ‘hambu anaꞌ’).
Drugomu nadjenu ime Efrajim, “jer Bog me”, reče, “učinio rodnim u zemlji moje nevolje.”
53 Fula-fai betas too hita a basa ma,
Sedam godina obilja koje je uživala zemlja egipatska dođe kraju,
54 fula-fai ndoe-laꞌas too hita losa, nandaa no saa fo Yusuf nafadꞌe maꞌahulu na. Sia mamana feaꞌ, atahori ndoe, te basa mamanaꞌ sia Masir, hambu nanaat.
a primače se sedam gladnih godina, kako je Josip prorekao. U svim zemljama bijaše glad, a u svoj zemlji egipatskoj bijaše kruha.
55 Dꞌoo-dꞌoo ma, atahori Masir ra o ndoe boe. De ara reu roꞌe nanaat sia maneꞌ a. Boe ma ana denu se risiꞌ Yusuf, fo tunggaꞌ a Yusuf parenda na.
A kad je i sva zemlja egipatska osjetila glad, puk zavapi faraonu za kruh; a faraon reče Egipćanima: “Idite k Josipu i što god vam rekne, činite!”
56 Te ndoe-laꞌas manaseliꞌ, de basa atahori sia Masir o ndoe boe. Dei de, Yusuf sefi soka-poleꞌ ra de seo are fee atahori Masir ra.
Kad se glad proširi po svoj zemlji, Josip rastvori skladišta te je Egipćane opskrbljivao žitom, jer je glad postala žestoka i u zemlji egipatskoj.
57 Basa naa ma, atahori ra mia bee-bꞌee rema hasa nanaat mia Yusuf sia Masir. Huu ndoe-laꞌas manaseliꞌ.
Sav je svijet išao u Egipat k Josipu da kupuje žita, jer je strašna glad vladala po svem svijetu.
