< 1 >

1 Havia um homem na terra de Uz, cujo nome era Job. Esse homem era irrepreensível e íntegro, e um que temia a Deus, e se afastava do mal.
Naʻe ai ʻae tangata ʻi he fonua ko Usa, naʻe hingoa ko Siope; pea naʻe haohaoa mo angatonu ʻae tangata ko ia, pea ne manavahē ia ki he ʻOtua, pea afe mei he kovi.
2 There nasceram para ele sete filhos e três filhas.
Pea naʻe fanauʻi kiate ia ʻae foha ʻe toko fitu mo e ʻofefine ʻe toko tolu.
3 Seus bens também eram sete mil ovelhas, três mil camelos, quinhentas cangas de bois, quinhentas burras e um lar muito grande; de modo que este homem era o maior de todos os filhos do oriente.
Ko ʻene koloa ko e sipi ʻe fitu afe, mo e kāmeli ʻe tolu afe, mo e taulua fanga pulu ʻe nimangeau, mo e ʻasi fefine ʻe nimangeau, mo e fuʻu ʻapi tokolahi ʻaupito; pea naʻe lahi taha ai ʻae tangata ni ʻi he kakai kotoa pē ʻoe potu hahake.
4 Seus filhos foram e fizeram uma festa na casa de cada um no seu aniversário; e mandaram e chamaram suas três irmãs para comer e beber com eles.
Pea naʻe faʻa fai ʻe hono ngaahi foha ʻae kātoanga kai ʻi honau ngaahi fale, ʻo taki taha ʻi hono ʻaho; pea naʻe tala ki honau tuofefine ʻe toko tolu ke kai mo inu mo kinautolu.
5 Foi assim que, quando os dias de sua festa terminaram, Jó os enviou e os santificou, levantando-se de manhã cedo, e ofereceu holocaustos de acordo com o número de todos eles. Pois Jó disse: “Pode ser que meus filhos tenham pecado, e renunciado a Deus em seus corações”. Jó o fez continuamente.
Pea kuo ʻosi ʻae ngaahi ʻaho ʻo ʻenau fai kātoanga, naʻe fekau ʻe Siope ke fakatapui ʻakinautolu, pea ne tuʻu hengihengi hake, ʻo ʻatu ʻae ngaahi feilaulau tutu ʻo fakatatau ki honau tokolahi kotoa pē: he naʻe pehē ʻe Siope, naʻa kuo angahala ʻa hoku ngaahi foha, ʻo lea kovi ki he ʻOtua ʻi honau loto. Naʻe fai pehē pe ʻa Siope ʻi he ʻaho kotoa pē.
6 Agora, no dia em que os filhos de Deus vieram se apresentar diante de Javé, Satanás também veio entre eles.
Ka naʻe ai ʻae ʻaho naʻe fakataha ai ʻae ngaahi foha ʻoe ʻOtua ke fakahā ʻakinautolu ʻi he ʻao ʻo Sihova, pea naʻe haʻu ai foki ʻa Sētane mo kinautolu.
7 Yahweh disse a Satanás: “De onde você veio?” Então Satanás respondeu a Javé, e disse: “De ir e vir na terra, e de andar para cima e para baixo nela”.
Pea naʻe pehē ʻe Sihova kia Sētane, “Ko hoʻo haʻu mei fē?” Pea tali ʻe Sētane kia Sihova, ʻo pehē, “Mei heʻeku fakatakamilo ʻa māmani mo ʻeku feʻaluʻaki fano ʻi ai.”
8 Yahweh disse a Satanás: “Você já considerou meu servo, Jó? Pois não há ninguém como ele na terra, um homem irrepreensível e íntegro, que teme a Deus e se afasta do mal”.
Pea naʻe pehē ʻe Sihova kia Sētane, “Kuo ke tokangaʻi ʻa ʻeku tamaioʻeiki ko Siope, he ʻoku ʻikai hano tatau ʻi māmani, ko e tangata haohaoa mo angatonu, ʻoku manavahē ia ki he ʻOtua, pea afe mei he kovi?”
9 Então Satanás respondeu a Javé e disse: “Será que Jó teme a Deus por nada?
Pea naʻe tali ai ʻe Sētane kia Sihova, ʻo pehē, “He kuo manavahē ʻa Siope ki he ʻOtua taʻehatotongi?
10 Você não fez uma sebe ao redor dele, e ao redor de sua casa, e ao redor de tudo o que ele tem, de todos os lados? Você tem abençoado o trabalho de suas mãos, e sua substância é aumentada na terra.
‌ʻIkai kuo ke takatakai ʻaki ia ʻae ʻā, mo hono fale, mo ʻene meʻa kotoa pē mei he potu kotoa pē? Pea kuo ke fakamonūʻiaʻi ʻae ngāue ʻa hono nima, pea ʻoku tupulekina ʻene koloa ʻi he fonua.
11 Mas estenda sua mão agora, e toque tudo o que ele tem, e ele renunciará a você na sua cara”.
Kae mafao atu eni ho nima, ʻo taaʻi ʻaia kotoa pē ʻoku ʻaʻana, pea te ne lauʻikoviʻi koe ʻi ho fofonga.”
12 Yahweh disse a Satanás: “Eis que tudo o que ele tem está em seu poder”. Só sobre si mesmo não estenda sua mão”. Assim, Satanás saiu da presença de Iavé.
Pea naʻe pehē ʻe Sihova kia Sētane, “Vakai, ʻoku ʻi ho nima ʻae meʻa kotoa pē ʻoku ʻaʻana; kaeʻoua naʻa ke hilifaki ho nima kiate ia.” Pea naʻe ʻalu atu ʻa Sētane mei he ʻao ʻo Sihova.
13 Caiu num dia em que seus filhos e suas filhas estavam comendo e bebendo vinho na casa de seu irmão mais velho,
Pea naʻe ai ʻae ʻaho naʻe kai mo inu uaine ʻe hono ngaahi foha mo hono ngaahi ʻofefine ʻi he fale ʻo honau taʻokete lahi:
14 que um mensageiro veio a Jó, e disse: “Os bois estavam arando, e os burros alimentando-se ao seu lado,
Pea naʻe haʻu ai ʻae talafekau kia Siope, ʻo ne pehē, “Naʻe fai ʻae keli ʻe he fanga pulu, pea kai ʻae fanga ʻasi ʻi he potu ofi ki ai:
15 e os Sabeanos atacaram, e os levaram embora. Sim, eles mataram os servos com o fio da espada, e eu sozinho escapei para contar a vocês”.
Pea naʻe ʻoho mai ʻae kakai Sipa ʻo ʻave ʻakinautolu; pea kuo nau tāmateʻi ʻae kau tamaioʻeiki ʻaki ʻae mata ʻoe heletā; pea ko au pe kuo hao ke tala ia kiate koe.”
16 Enquanto ele ainda estava falando, outro também veio e disse: “O fogo de Deus caiu do céu, e queimou as ovelhas e os servos, e os consumiu, e só eu escapei para lhe dizer”.
Pea lolotonga ʻene lea mo ʻene haʻu foki ʻae tokotaha, ʻo ne pehē, “Kuo tō mai mei he langi ʻae afi ʻae ʻOtua, pea kuo vela ai ʻae fanga sipi, mo e kau tamaioʻeiki, ʻo fakaʻauha ʻakinautolu; pea ko au pe kuo hao ke tala ia kiate koe.”
17 Enquanto ele ainda estava falando, outro também veio e disse: “Os caldeus fizeram três faixas, e varreram os camelos, e os levaram, sim, e mataram os criados com o fio da espada; e eu sozinho escapei para contar”.
Pea lolotonga ʻene lea mo ʻene haʻu foki ʻae tokotaha, ʻo ne pehē, “Naʻe vahe tolu ʻae kongakau Kalitia, ʻonau ʻoho mai ki he fanga kāmeli, pea ʻave ia, pea kuo nau tāmateʻi ʻae kau tamaioʻeiki ʻaki ʻae mata ʻoe heletā; pea ko au pe kuo hao ke tala ia kiate koe.”
18 Enquanto ele ainda estava falando, veio também outro, e disse: “Seus filhos e suas filhas estavam comendo e bebendo vinho na casa de seu irmão mais velho,
Pea lolotonga ʻene lea mo ʻene haʻu foki ʻae tokotaha, ʻo ne pehē, “Naʻe kai mo inu uaine ʻa ho ngaahi foha mo ho ngaahi ʻofefine ʻi he fale ʻo honau taʻokete lahi:
19 e eis que veio um grande vento do deserto, e atingiu os quatro cantos da casa, e caiu sobre os jovens, e eles estão mortos. Só eu escapei para contar a vocês”.
Pea ʻiloange, kuo hā mai ʻae fuʻu matangi lahi mei he toafa, ʻo taaʻi hono tuliki ʻe fā ʻoe fale, pea naʻe holo ia ki he kau talavou, pea kuo nau mate; pea ko au pe kuo hao ke tala ia kiate koe.”
20 Então Jó se levantou, rasgou seu manto, rapou sua cabeça, caiu no chão, e adorou.
Pea naʻe toki tuʻu hake ʻa Siope, ʻo ne haehae hono pulupulu, ʻo fakatekefua ia, pea fakafoʻohifo ki he kelekele, ʻo hū.
21 Ele disse: “Saí nu do ventre de minha mãe e, nu, voltarei lá”. Yahweh deu, e Yahweh levou. Bendito seja o nome de Iavé”.
‌ʻO ne pehē, “Naʻaku haʻu telefua pe mei he manāva ʻo ʻeku faʻē, pea te u toe ʻalu telefua atu pe: naʻe foaki ʻe Sihova, pea kuo toʻo atu ʻe Sihova; fakafetaʻi pe ki he huafa ʻo Sihova.”
22 Em tudo isso, Jó não pecou, nem acusou Deus de transgressão.
‌ʻI he ngaahi meʻa ni kotoa pē naʻe ʻikai angahala ʻa Siope, pe tuku ha kovi ki he ʻOtua.

< 1 >