< Gênesis 31 >

1 Jacob ouviu as palavras dos filhos de Laban, dizendo: “Jacob tirou tudo o que era de nosso pai”. Ele obteve toda essa riqueza com aquilo que era de nosso pai”.
A Jakov èu gdje sinovi Lavanovi govore: Jakov uze sve što bješe našega oca, i od onoga što bješe našega oca steèe sve ovo blago.
2 Jacob viu a expressão no rosto de Laban, e, eis que não era para ele como antes.
I vidje Jakov gdje lice Lavanovo nije prema njemu kao prije.
3 Yahweh disse a Jacob: “Volte para a terra de seus pais, e para seus parentes, e eu estarei com você”.
I Gospod reèe Jakovu: vrati se u zemlju otaca svojih i u rod svoj, i ja æu biti s tobom.
4 Jacob enviou e chamou Rachel e Leah ao campo para seu rebanho,
I poslav Jakov dozva Rahilju i Liju u polje k stadu svojemu.
5 e lhes disse: “Vejo a expressão no rosto de seu pai, que não é para mim como antes; mas o Deus de meu pai tem estado comigo.
I reèe im: vidim gdje lice oca vašega nije prema meni kao prije; ali je Bog oca mojega bio sa mnom.
6 Você sabe que eu servi a seu pai com todas as minhas forças.
I vi znate da sam služio ocu vašemu kako sam god mogao;
7 Seu pai me enganou, e mudou meu salário dez vezes, mas Deus não permitiu que ele me magoasse.
A otac me je vaš varao i mijenjao mi platu deset puta; ali mu Bog ne dade da me ošteti;
8 Se Ele disse: 'O salpicado será o seu salário', então todo o rebanho furou salpicado. Se Ele disse, 'O salpicado será seu salário', então todo o rebanho furou.
Kad on reèe: što bude šareno neka ti je plata, onda se mladilo sve šareno; a kad reèe: s biljegom što bude neka ti je plata, onda se mladilo sve s biljegom.
9 Thus Deus tirou o gado de seu pai e o deu a mim.
Tako Bog uze stoku ocu vašemu i dade je meni;
10 Durante a época de acasalamento, levantei os olhos e vi em um sonho, e eis que os cabritos machos que saltaram sobre o rebanho estavam listrados, salpicados e grisalhos.
Jer kad se upaljivaše stoka, podigoh oèi svoje i vidjeh u snu, a to ovnovi i jarci što skaèu na ovce i koze bijahu šareni, s biljegama prutastim i kolastim.
11 O anjo de Deus me disse no sonho, 'Jacob', e eu disse, 'Aqui estou eu'.
A anðeo Gospodnji reèe mi u snu: Jakove! A ja odgovorih: evo me.
12 Ele disse: 'Agora levantem seus olhos, e eis que todos os bodes machos que saltaram sobre o rebanho estão estriados, salpicados e pardos, pois eu vi tudo o que Laban faz a vocês.
A on reèe: podigni sad oèi svoje i gledaj, ovnovi i jarci što skaèu na ovce i koze, šareni su, s biljegama prutastim i kolastim; jer vidjeh sve što ti èini Lavan.
13 Eu sou o Deus de Betel, onde você ungiu um pilar, onde você fez um voto para mim. Agora levanta-te, sai desta terra, e volta à terra do teu nascimento””.
Ja sam Bog od Vetilja, gdje si prelio kamen i uèinio mi zavjet; ustani sada i idi iz ove zemlje, i vrati se na postojbinu svoju.
14 Rachel e Leah responderam-lhe: “Existe ainda alguma parte ou herança para nós na casa de nosso pai?
Tada odgovori Rahilja i Lija, i rekoše mu: eda li još imamo kakav dio i našljedstvo u domu oca svojega?
15 Aren não somos considerados por ele como estrangeiros? Pois ele nos vendeu, e também gastou nosso dinheiro.
Nije li nas držao kao tuðinke kad nas je prodao? pa je još i naše novce jednako jeo.
16 Pois todas as riquezas que Deus tirou de nosso pai são nossas e de nossos filhos. Agora, pois, o que quer que Deus lhe tenha dito, faça”.
Jer sve ovo blago što uze Gospod ocu našemu, naše je i naše djece. Zato èini sve što ti je Gospod kazao.
17 Então Jacob se levantou e colocou seus filhos e suas esposas nos camelos,
I podiže se Jakov, i metnu djecu svoju i žene svoje na kamile;
18 e levou todo o seu gado, e todos os seus bens que havia recolhido, incluindo o gado que havia adquirido em Paddan Aram, para ir a Isaac, seu pai, à terra de Canaã.
I odvede svu stoku svoju i sve blago što bješe stekao, stoku koju bješe stekao u Padan-Aramu, i poðe k Isaku ocu svojemu u zemlju Hanansku.
19 Agora Laban tinha ido tosquiar suas ovelhas; e Rachel roubou os terafins que eram de seu pai.
A Lavan bješe otišao da striže ovce svoje; i Rahilja ukrade idole ocu svojemu.
20 Jacob enganou Laban, o sírio, na medida em que ele não lhe disse que estava fugindo.
I Jakov otide kradom od Lavana Sirina ne javivši mu da hoæe da ide.
21 Então, ele fugiu com tudo o que tinha. Ele se levantou, passou por cima do rio e colocou seu rosto em direção à montanha de Gilead.
I pobježe sa svijem blagom svojim, i podiže se te prijeðe preko vode, i uputi se ka gori Galadu.
22 Laban foi informado no terceiro dia que Jacob havia fugido.
A treæi dan javiše Lavanu da je pobjegao Jakov.
23 Ele levou seus parentes com ele, e o perseguiu durante sete dias de viagem. Ele o alcançou na montanha de Gilead.
I uze sa sobom braæu svoju, i poðe za njim u potjeru, i za sedam dana stiže ga na gori Galadu.
24 Deus veio a Laban, o Sírio, em um sonho da noite, e disse-lhe: “Cuidado para não falar com Jacó nem bem nem mal”.
Ali Bog doðe Lavanu Sirinu noæu u snu, i reèe mu: èuvaj se da ne govoriš s Jakovom ni lijepo ni ružno.
25 Laban apanhou Jacob. Agora Jacob havia armado sua barraca na montanha, e Laban com seus parentes acampados na montanha de Gilead.
I stiže Lavan Jakova; a Jakov bješe razapeo šator svoj na gori, pa i Lavan takoðer razape svoj s braæom svojom na gori Galadu.
26 Labão disse a Jacó: “O que você fez, que me enganou e levou minhas filhas como se fossem cativas da espada?
I Lavan reèe Jakovu: šta uèini te kradom pobježe od mene i odvede kæeri moje kao na maè otete?
27 Por que você fugiu secretamente, e me enganou, e não me disse, que eu poderia tê-lo mandado embora com alegria e com canções, com pandeiro e com harpa;
Zašto tajno pobježe i kradom otide od mene? niti mi reèe da te ispratim s veseljem i s pjesmama, s bubnjima i guslama?
28 e não me permitiu beijar meus filhos e minhas filhas? Agora você fez uma tolice.
Niti mi dade da izljubim sinove svoje i kæeri svoje? ludo si radio.
29 Está no poder da minha mão feri-lo, mas o Deus de seu pai falou comigo ontem à noite, dizendo: 'Cuidado para não falar com Jacó nem bem nem mal'.
Mogao bih vam dosaditi; ali Bog oca vašega noæas mi reèe govoreæi: èuvaj se da ne govoriš s Jakovom ni lijepo ni ružno.
30 Agora, você quer ir embora, porque ansiava muito pela casa de seu pai, mas por que roubou os meus deuses”?
Idi dakle kad si se tako uželio kuæe oca svojega; ali zašto ukrade bogove moje?
31 Jacob respondeu a Laban: “Porque eu tinha medo, pois disse: 'Não me tire suas filhas à força'”.
A Jakov odgovori i reèe: bojah se i mišljah: hoæeš silom oteti kæeri svoje od mene.
32 Qualquer pessoa com quem você encontre seus deuses não viverá. Diante de nossos parentes, descubra o que é seu comigo, e leve-o”. Pois Jacó não sabia que Raquel as havia roubado.
A bogove svoje u koga naðeš, onaj neka ne živi više; pred našom braæom traži što je tvoje u mene, pa uzmi. Jer Jakov nije znao da ih je ukrala Rahilja.
33 Laban entrou na tenda de Jacob, na tenda de Leah, e na tenda das duas servas; mas não as encontrou. Ele saiu da tenda de Leah, e entrou na tenda de Rachel.
I uðe Lavan u šator Jakovljev i u šator Lijin i u šator dviju robinja, i ne naðe ih; i izašav iz šatora Lijina uðe u šator Rahiljin.
34 Now Rachel tomou os terafins, colocou-os na sela do camelo, e sentou-se sobre eles. Laban sentiu ao redor de toda a tenda, mas não os encontrou.
A Rahilja uze idole i sakri ih pod samar kamile svoje i sjede ozgo; i Lavan pipaše po cijelom šatoru, i ne naðe.
35 Ela disse a seu pai: “Não deixe que meu senhor se zangue por eu não poder me levantar diante de você; pois estou tendo meu período”. Ele procurou, mas não encontrou o teraphim.
A ona reèe ocu svojemu: nemoj se srditi, gospodaru, što ti ne mogu ustati, jer mi je što u žena biva. Traživ dakle ne naðe idola svojih.
36 Jacob estava com raiva e discutiu com Laban. Jacob respondeu a Laban: “Qual é a minha transgressão? Qual é o meu pecado, que você me perseguiu calorosamente?
I Jakov se rasrdi, i stade koriti Lavana, i govoreæi reèe mu: šta sam uèinio, šta sam skrivio, te si me tako žestoko tjerao?
37 Agora que você se sentiu em todas as minhas coisas, o que você encontrou de todas as suas coisas domésticas? Ponha-o aqui diante de meus parentes e de seus parentes, para que eles possam julgar entre nós dois.
Pipao si sav prtljag moj, pa šta si našao iz svoje kuæe? daj ovamo pred moju i svoju braæu, neka rasude izmeðu nas dvojice.
38 “Estes vinte anos que estou com você. Suas ovelhas e suas cabras não lançaram seus filhotes e eu não comi os carneiros de seus rebanhos.
Evo dvadeset godina bijah kod tebe: ovce tvoje i koze tvoje ne jaloviše se, a ovnova iz stada tvojega ne jedoh.
39 O que foi rasgado de animais, eu não trouxe para você. Eu carreguei sua perda. Da minha mão você precisou, seja roubado de dia ou roubado à noite.
Što bi zvijerje zaklalo nijesam ti donosio, sam sam podmirivao; od mene si iskao što bi mi bilo ukradeno danju ili noæu.
40 Esta era a minha situação: de dia a seca me consumia, e a geada à noite; e meu sono fugia dos meus olhos.
Danju me ubijaše vruæina a noæu mraz; i san mi ne padaše na oèi.
41 Estes vinte anos em que estive em sua casa. Servi-lhe catorze anos por suas duas filhas, e seis anos por seu rebanho, e você mudou dez vezes meu salário.
Tako mi je bilo dvadeset godina u tvojoj kuæi; služio sam ti èetrnaest godina za dvije kæeri tvoje i šest godina za stoku tvoju, i platu si mi mijenjao deset puta.
42 A menos que o Deus de meu pai, o Deus de Abraão, e o medo de Isaac, tivesse estado comigo, certamente agora você me teria mandado embora vazio. Deus viu minha aflição e o trabalho de minhas mãos, e te repreendeu ontem à noite”.
Da nije Bog oca mojega, Bog Avramov, i strah Isakov bio sa mnom, bi me zacijelo otpustio prazna. Ali je Bog vidio nevolju moju i trud ruku mojih, pa te ukori noæas.
43 Laban respondeu a Jacob: “As filhas são minhas filhas, as crianças são minhas filhas, os rebanhos são meus rebanhos, e tudo o que você vê é meu! O que posso fazer hoje a estas minhas filhas, ou a seus filhos que elas tiveram de suportar?
A Lavan odgovori Jakovu i reèe: ove su kæeri moje kæeri, i ovi su sinovi moji sinovi, i ova stoka moja stoka, i što god vidiš sve je moje; pa šta bih uèinio danas kæerima svojim ili sinovima njihovijem koje rodiše?
44 Agora venha, vamos fazer um pacto, você e eu. Que seja para uma testemunha entre mim e você”.
Nego hajde da uhvatimo vjeru, ja i ti, da bude svjedoèanstvo izmeðu mene i tebe.
45 Jacob pegou uma pedra, e a montou para um pilar.
I Jakov uze kamen i utvrdi ga za spomen.
46 Jacob disse a seus parentes: “Recolham pedras”. Eles pegaram pedras, e fizeram uma pilha. Eles comeram ali junto à pilha.
I reèe Jakov braæi svojoj: nakupite kamenja. I nakupiše kamenja i složiše na gomilu, i jedoše na gomili.
47 Laban chamou-a de Jegar Sahadutha, mas Jacob a chamou de Galeed.
I Lavan ga nazva Jegar-Sahadut, a Jakov ga nazva Galed.
48 Laban disse: “Esta pilha é testemunha entre mim e você hoje”. Portanto, foi chamado de Galeed
I reèe Lavan: ova gomila neka bude svjedok izmeðu mene i tebe danas. Zato se prozva Galed.
49 e Mizpah, pois ele disse: “Yahweh vigia entre mim e você, quando estamos ausentes um do outro”.
A prozva se i Mispa, jer reèe Lavan: neka Gospod gleda izmeðu mene i tebe, kad ne uzmožemo vidjeti jedan drugoga.
50 Se vocês afligem minhas filhas, ou se vocês levam esposas além de minhas filhas, nenhum homem está conosco; eis que Deus é testemunha entre mim e vocês”.
Ako ucvijeliš kæeri moje i ako uzmeš žene preko mojih kæeri, neæe èovjek biti izmeðu nas, nego gle Bog svjedok izmeðu mene i tebe.
51 Laban disse a Jacob: “Veja este monte, e veja o pilar, que eu coloquei entre mim e você”.
I još reèe Lavan Jakovu: gledaj ovu gomilu i gledaj ovaj spomenik, koji podigoh izmeðu sebe i tebe.
52 Que este monte seja uma testemunha, e o pilar seja uma testemunha, que eu não passarei este monte para vocês, e que vocês não passarão este monte e este pilar para mim, por mal.
Svjedok je ova gomila i svjedok je ovaj spomenik: da ni ja neæu prijeæi preko ove gomile k tebi ni ti k meni da neæeš prijeæi preko ove gomile i spomenika ovoga na zlo.
53 O Deus de Abraão, e o Deus de Nahor, o Deus de seu pai, julguem entre nós”. Então Jacó jurou pelo medo de seu pai, Isaac.
Bog Avramov i bogovi Nahorovi, bogovi oca njihova, neka sude meðu nama. A Jakov se zakle strahom oca svojega Isaka.
54 Jacó ofereceu um sacrifício na montanha, e chamou seus parentes para comer pão. Eles comeram pão, e passaram a noite toda na montanha.
I Jakov prinese žrtvu na gori, i sazva braæu svoju na veèeru; i jedoše pa noæiše na gori.
55 Early pela manhã, Laban levantou-se, beijou seus filhos e suas filhas, e os abençoou. Laban partiu e voltou para seu lugar.
A ujutru rano usta Lavan, i izljubi svoju unuèad i kæeri svoje, i blagoslovi ih, pa otide i vrati se u svoje mjesto.

< Gênesis 31 >