< 2 Reis 18 >

1 Agora no terceiro ano de Oséias, filho de Elá, rei de Israel, Hezequias, filho de Acaz, rei de Judá, começou a reinar.
Pea naʻe hoko ʻo pehē ʻi hono tolu taʻu ʻo Hosea ko e foha ʻo Ela ko e tuʻi ʻo ʻIsileli, naʻe kamata pule ʻa Hesekaia ko e foha ʻo ʻAhasi ko e tuʻi ʻo Siuta.
2 Ele tinha vinte e cinco anos quando começou a reinar, e reinou vinte e nove anos em Jerusalém. O nome de sua mãe era Abi, filha de Zacarias.
Naʻe uofulu ma nima ʻa ʻene taʻu ʻi heʻene kamata pule: pea naʻe pule ia ʻi he taʻu ʻe uofulu ma hiva ʻi Selūsalema. Ko e hingoa ʻo ʻene faʻē foki ko ʻApi, ko e ʻofefine ʻo Sakalia.
3 Ele fez o que era certo aos olhos de Iavé, de acordo com tudo o que David, seu pai, havia feito.
Pea naʻe fai lelei ia ʻi he ʻao ʻo Sihova, ʻo fakatatau ki he meʻa kotoa pē naʻe fai ʻe Tevita ko ʻene tamai.
4 Ele removeu os lugares altos, quebrou os pilares e cortou o Asherah. Ele também quebrou a serpente de bronze que Moisés havia feito, porque naqueles dias os filhos de Israel queimavam incenso nela; e ele a chamou de Neushtan.
Naʻa ne fakalala ʻae ngaahi potu māʻolunga, pea fesiʻi hifo ʻae ngaahi tamapua, pea ne tā hifo ʻae ngaahi vao tapu, pea naʻa ne fesifesi ke iiki ʻae ngata palasa ʻaia naʻe ngaohi ʻe Mōsese: he naʻe tutu ʻe he fānau ʻa ʻIsileli ʻae meʻa namu kakala ki ai ʻo aʻu ki he ngaahi ʻaho ko ia: pea naʻa ne ui ia ko Nehusitani.
5 Ele confiou em Javé, o Deus de Israel, para que depois dele não houvesse ninguém como ele entre todos os reis de Judá, nem entre os que foram antes dele.
Naʻe falala ia kia Sihova ko e ʻOtua ʻo ʻIsileli; ko ia naʻe ʻikai tatau mo ia ha tokotaha ki mui ʻi he ngaahi tuʻi kotoa pē ʻo Siuta, pe ha tokotaha naʻe ʻi muʻa ʻiate ia.
6 Pois ele se uniu a Iavé. Ele não deixou de segui-lo, mas guardou seus mandamentos, que Javé ordenou a Moisés.
He naʻe pikitai ia kia Sihova, pea ʻikai liʻaki ʻene muimui ʻiate ia, ka naʻa ne tauhi ʻene ngaahi fekau, ʻaia naʻe fekau ʻe Sihova kia Mōsese.
7 Yahweh estava com ele. Onde quer que ele fosse, ele prosperava. Ele se rebelou contra o rei da Assíria, e não o serviu.
Pea naʻe ʻiate ia ʻa Sihova; pea naʻe monūʻia ia ʻi he potu kotoa pē naʻe ʻalu ia ki ai: pea naʻa ne liʻaki ʻae tuʻi ʻo ʻAsilia, ʻo ʻikai tauhi ki ai
8 Ele atingiu os filisteus até Gaza e suas fronteiras, desde a torre dos guardas até a cidade fortificada.
Naʻa ne taaʻi ʻae kakai Filisitia, ʻo aʻu atu ki Kesa, mo hono ngaahi ngataʻanga ʻo ia mei he fale māʻolunga ʻae kau leʻo ʻo aʻu ki he kolotau.
9 No quarto ano do rei Ezequias, que foi o sétimo ano de Oséias, filho de Elá, rei de Israel, Shalmaneser, rei da Assíria, enfrentou Samaria e a sitiou.
Pea ʻi hono fā ʻoe taʻu ʻoe tuʻi ko Hesekaia, ʻaia ko hono fitu taʻu ʻo Hosea ko e foha ʻo Ela ko e tuʻi ʻo ʻIsileli, naʻe hoko ʻo pehē, naʻe haʻu ai ʻa Salimanesa ko e tuʻi ʻo ʻAsilia ki Samēlia, mo ne kapui ia ʻaki ʻae tau.
10 Ao final de três anos, eles a tomaram. No sexto ano de Ezequias, que foi o nono ano de Oséias, rei de Israel, Samaria foi tomada.
Pea ʻi he ngataʻanga ʻoe taʻu ʻe tolu naʻa nau kapasia ia. ʻI hono ono taʻu ʻo Hesekaia, ʻaia ko hono hiva ʻo Hosea ko e tuʻi ʻo ʻIsileli, naʻe kapa ʻa Samēlia.
11 O rei da Assíria levou Israel para a Assíria, e os colocou em Hala, e no Habor, o rio de Gozan, e nas cidades dos Medos,
Pea naʻe fetuku ʻa ʻIsileli ʻe he tuʻi ʻo ʻAsilia ki ʻAsilia, ʻo ne tuku ʻakinautolu ʻi Hala mo Hapoa, ʻi he veʻe vaitafe ʻo Kosani, pea ʻi he ngaahi kolo ʻoe kakai Mitia.
12 porque não obedeceram à voz de Javé, mas transgrediram seu pacto, mesmo tudo o que Moisés, servo de Javé, ordenou, e não quiseram ouvi-lo nem fazê-lo.
Ko e meʻa ʻi he ʻikai te nau talangofua ki he leʻo ʻo Sihova ko honau ʻOtua, ka naʻa nau talangataʻa ki heʻene fuakava, mo ia kotoa pē naʻe fekau ʻe Mōsese ko e tamaioʻeiki ʻa Sihova, pea ʻikai tokanga ki ai pe fai ki ai.
13 Now no décimo quarto ano do rei Ezequias, Sennacheribe, rei da Assíria, enfrentou todas as cidades fortificadas de Judá e as tomou.
ʻI hono hongofulu ma fā ʻoe taʻu ʻoe tuʻi ko Hesekaia naʻe haʻu ai ʻa Senakalipe ko e tuʻi ʻo ʻAsilia ke tauʻi ʻae ngaahi kolo tau kotoa pē ʻo Siuta, pea naʻa ne lavaʻi ʻakinautolu.
14 Ezequias, rei de Judá, enviou ao rei da Assíria em Laquis, dizendo: “Eu vos ofendi. Retirem-se de mim”. O que vocês me puseram, eu o suportarei”. O rei da Assíria nomeou a Ezequias rei de Judá trezentos talentos de prata e trinta talentos de ouro.
Pea naʻe fekau ʻe Hesekaia ko e tuʻi ʻo Siuta ki he tuʻi ʻo ʻAsilia ʻi Lakisi, ʻo pehē, “Kuo u fai hala; ke ke liliu meiate au: ko ia ʻoku ke tala kiate au te u kātaki.” Pea naʻe ʻeke ʻe he tuʻi ʻo ʻAsilia meia Hesekaia ko e tuʻi ʻo Siuta ʻae taleniti siliva ʻe tolungeau mo e taleniti koula ʻe tolungofulu.
15 Ezequias deu-lhe toda a prata que foi encontrada na casa de Iavé e nos tesouros da casa do rei.
Pea naʻe ʻatu kiate ia ʻe Hesekaia ʻae siliva kotoa pē naʻe ʻilo ʻi he fale ʻo Sihova, pea ʻi he ngaahi tukuʻanga koloa ʻi he fale ʻoe tuʻi.
16 Naquele tempo, Ezequias cortou o ouro das portas do templo de Iavé, e dos pilares que Ezequias, rei de Judá, havia sobreposto, e o deu ao rei da Assíria.
‌ʻI he kuonga ko ia naʻe tutuʻu ai ʻe Hesekaia [ʻae koula ]mei he ngaahi matapā ʻoe faletapu ʻo Sihova, pea mei he ngaahi pou ʻaia naʻe ʻaofi ʻe Hesekaia ko e tuʻi ʻo Siuta, ʻo ne ʻatu ia ki he tuʻi ʻo ʻAsilia.
17 O rei da Assíria enviou Tartan, Rabsaris e Rabshakeh de Laquis ao rei Ezequias com um grande exército a Jerusalém. Eles subiram e vieram a Jerusalém. Quando subiram, vieram e ficaram junto ao conduto da piscina superior, que fica na rodovia do campo do fuller.
Pea naʻe fekau ʻe he tuʻi ʻo ʻAsilia ʻa ʻAlatani mo Lapisalisi mo Lapisake mei Lakisi ki he tuʻi ko Hesekaia, mo e fuʻu tau lahi ke tauʻi ʻa Selūsalema. Pea naʻa nau ʻalu hake ʻo hoko ki Selūsalema. Pea ʻi heʻenau ʻalu hake naʻa nau tuʻu ofi ki he tafeʻanga vai ʻoe vai ʻi ʻolunga, ʻaia ʻoku ʻi he hala motuʻa ʻoe ngoue ʻoe tufunga fakamaʻa kofu.
18 Quando chamaram o rei, Eliaquim, o filho de Hilquias, que estava sobre a casa, e Sebnah, o escriba, e Joah, o filho de Asafe, o gravador, saíram para eles.
Pea hili ʻenau ui ki he tuʻi, naʻe haʻu kituʻa kiate kinautolu ʻa Iliakimi ko e foha ʻo Hilikia, ʻaia naʻe pule ki he fale, mo Sepina ko e tangata tohi, mo Soa ko e foha ʻo ʻAsafi ko e tangata naʻe tohi ʻae ngaahi meʻa fakapuleʻanga.
19 Rabshakeh disse-lhes: “Digam agora a Ezequias: 'O grande rei, o rei da Assíria, diz: “Que confiança é essa em que vocês confiam?
Pea naʻe pehē ʻe Lapisake kiate kinautolu, “Ko eni ke mou lea kia Hesekaia, ʻOku pehē ʻe he tuʻi lahi, ko e tuʻi ʻo ʻAsilia, Ko e hā ʻae mālohi ni ʻaia ʻoku ke falala ki ai?”
20 Você diz (mas são apenas palavras vãs), 'Há conselho e força para a guerra'. Em quem você confia, que você se rebelou contra mim?
‌ʻOku ke pehē, (ka ko e lea launoa pe) “ʻOku ʻiate au ʻae fakakaukau mo e mālohi ki he tau. Pea ko eni, ko hai ia ʻoku ke falala ki ai, kuo ke angatuʻu ai kiate au?
21 Agora, eis que você confia no pessoal desta palheta machucada, mesmo no Egito. Se um homem se inclina sobre ela, ela vai para a mão dele e a fura. Assim é o faraó rei do Egito para todos os que confiam nele.
Pea ko eni, vakai, ʻoku ke falala ki ho tokotoko ʻoe kaho mafesi ni, ʻio, ko ʻIsipite, ʻaia kapau ʻe faʻaki ki ai ha tangata, ʻe ʻasi ia ki hono nima, pea ʻe lavea ai: ʻoku pehē pe ʻa Felo ko e tuʻi ʻo ʻIsipite kiate kinautolu kotoa pē ʻoku falala kiate ia.
22 Mas se você me disser: 'Nós confiamos em Javé nosso Deus', não é aquele cujos altos lugares e cujos altares Ezequias tirou, e disse a Judá e a Jerusalém: 'Você adorará diante deste altar em Jerusalém?
Pea kapau ʻoku mou pehē kiate au, ʻoku mau falala kia Sihova ko homau ʻOtua: ʻikai ko ia ia ko e ngaahi potu māʻolunga ʻoʻona mo hono ngaahi feilaulauʻanga kuo ʻave ʻe Hesekaia ʻo liʻaki, pea kuo ne tala kia Siuta mo Selūsalema, Ke lotu ʻakimoutolu ʻi he ʻao ʻoe feilaulauʻanga ko eni ʻi Selūsalema?
23 Portanto, agora, por favor, dê promessas ao meu senhor, o rei da Assíria, e eu lhe darei dois mil cavalos se você puder de sua parte colocar cavaleiros sobre eles.
Pea ko eni, ʻoku ou kole kiate koe, tuku mai ʻae ngaahi fakamoʻoni ki heʻeku ʻeiki ko e tuʻi ʻo ʻAsilia, pea te u ʻatu kiate koe ʻae fanga hoosi ʻe ua afe, ʻo kapau te ke faʻa fai ʻe koe ke fakaheka ki ai ʻae kau heka hoosi.
24 Como, então, você pode afastar o rosto de um capitão do menor dos servos de meu senhor e depositar sua confiança no Egito para as carruagens e para os cavaleiros?
Pea ʻe fēfeeʻi hao faʻa fai ke fakafoki ʻae mata ʻoe ʻeikitau ʻe tokotaha, ko e siʻi hifo taha pe ʻi he kau tamaioʻeiki ʻa ʻeku ʻeiki, ka ke falala koe ki ʻIsipite ki he ngaahi saliote mo e kau tangata heka hoosi?
25 Será que agora eu subi sem Iavé contra este lugar para destruí-lo? Javé me disse: 'Suba contra esta terra, e a destrua'””.
He kuo u hoko mai ni ʻo taʻekau mo Sihova ke fakaʻauha ʻae potu ni? Naʻe pehē ʻe Sihova kiate au, ‘ʻAlu hake ʻo tauʻi ʻae fonua ni, pea fakaʻauha ia.’”
26 Então Eliakim, o filho de Hilkiah, Shebnah, e Joah, disseram a Rabshakeh: “Por favor, fale com seus servos na língua síria, pois nós a entendemos. Não fale conosco na língua dos judeus, na audição das pessoas que estão no muro”.
Pea naʻe pehē ai ʻe Iliakimi ko e foha ʻo Hilikia, mo Sepina, mo Soa, kia Lapisake, “Ke ke lea mai ki hoʻo kau tamaioʻeiki ʻi he lea fakaSilia; he ʻoku mau ʻilo ia: kaeʻoua naʻa ke talanoa kiate kimautolu ʻi he lea ʻae kakai Siu ʻi he telinga ʻoe kakai ʻoku nofo ʻi he funga ʻā.”
27 Mas Rabshakeh lhes disse: “Meu mestre me enviou a seu mestre e a você, para dizer estas palavras? Ele não me enviou aos homens que se sentam na parede, para comer seu próprio esterco e beber sua própria urina com você?”
Ka naʻe pehē ʻe Lapisake, kiate kinautolu, “He naʻe fekau au ʻe heʻeku ʻeiki ki hoʻo ʻeiki, pea kiate koe, ke lea ʻaki ʻae ngaahi lea ni? ʻIkai ko ʻene fekau au ki he kau tangata ʻaia ʻoku heheka ki he ʻā maka, koeʻuhi ke nau kai ʻenau kinohaʻa ʻanautolu, mo inu ʻenau tuʻutata?”
28 Então Rabshakeh levantou-se e gritou com voz alta na língua dos judeus, e falou, dizendo: “Ouçam a palavra do grande rei, o rei da Assíria”.
Pea naʻe tuʻu ai ʻa Lapisake, pea ne kalanga leʻo lahi ʻi he lea fakaSiu, mo ne lea, ʻo pehē, “Mou tokanga ki he lea ʻae tuʻi lahi, ko e tuʻi ʻo ʻAsilia:
29 O rei diz: 'Não deixe que Ezequias o engane, pois ele não será capaz de livrá-lo de suas mãos'.
‌ʻOku pehē ʻe he tuʻi, ʻoua naʻa fakahalaʻi ʻakimoutolu ʻe Hesekaia: koeʻuhi ʻe ʻikai te ne mafai ʻe ia ke fakamoʻui ʻakimoutolu mei hono nima:
30 Não deixe que Ezequias lhe faça confiar em Iavé, dizendo: “Iavé certamente nos libertará, e esta cidade não será entregue na mão do rei da Assíria”.
Pea ʻoua naʻa ueʻi ʻakimoutolu ʻe Hesekaia ke mou falala kia Sihova, ʻo pehē, ‘Ko e moʻoni ʻe fakamoʻui ʻakitautolu ʻe Sihova, pea ʻe ʻikai tukuange ʻae kolo ni ki he nima ʻoe tuʻi ʻo ʻAsilia.’
31 “Não dê ouvidos a Ezequias”. Pois o rei da Assíria diz: “Fazei as pazes comigo, e vinde a mim; e cada um de vós coma de sua própria videira, e cada um de sua figueira, e cada um beba água de sua própria cisterna;
‌ʻOua naʻa mou tokanga kia Hesekaia he ʻoku pehē ʻae tuʻi ʻo ʻAsilia, Fai hoʻo fakalelei kiate au ʻaki ha meʻaʻofa, pea haʻu kituʻa kiate au, pea te mou toki kai taki taha ʻae tangata ʻae vaine ʻaʻana, pea taki taha ʻi he fiki ʻaʻana, pea mou inu taki taha kotoa pē ʻi he ngaahi vai ʻo ʻene vaikeli ʻaʻana:
32 até que eu venha e vos leve para uma terra como sua própria terra, uma terra de grãos e vinho novo, uma terra de pão e vinhas, uma terra de oliveiras e de mel, para que possais viver e não morrer. Não dê ouvidos a Ezequias quando ele o convencer, dizendo: “Yahweh nos libertará”.
Kaeʻoua ke u toki haʻu ʻo ʻave ʻakimoutolu ki ha fonua ʻoku hangē ko homou fonua, ko e fonua ʻoe uite mo e uaine, ko e fonua ʻoe mā mo e ngoue vaine, ko e fonua ʻoe lolo ʻolive mo e honi, koeʻuhi ke mou moʻui, ka ʻe ʻikai mate: pea ʻoua naʻa mou tokanga kia Hesekaia, ʻi heʻene kākaaʻi ʻakimoutolu ʻo pehē, ‘ʻE fakamoʻui ʻakitautolu ʻe Sihova.’
33 Algum dos deuses das nações já libertou sua terra da mão do rei da Assíria?
He ʻoku ai ha tokotaha ʻi he ngaahi ʻotua ʻoe ngaahi puleʻanga kuo nau fakamoʻui hono fonua mei he nima ʻoe tuʻi ʻo ʻAsilia?
34 Onde estão os deuses de Hamath e de Arpad? Onde estão os deuses de Sefarvaim, de Hena, e de Ivvah? Eles já entregaram Samaria das minhas mãos?
Ko fāʻa ia ʻae ngaahi ʻotua ʻo Hemati, mo ʻApati? Ko fāʻa ia ʻae ngaahi ʻotua ʻo Sifaveimi, mo Hena, mo Iva? He kuo nau fakamoʻui ʻa Samēlia mei hoku nima?”
35 Quem são eles entre todos os deuses dos países, que libertaram seu país da minha mão, que Javé deveria libertar Jerusalém da minha mão?'”.
Ko hai ʻakinautolu ʻi he ngaahi ʻotua ʻoe ngaahi fonua, ʻa ia kuo nau fakamoʻui honau fonua mei hoku nima, ke pehē ai ʻe fakamoʻui ʻe Sihova ʻa Selusalema mei hoku nima?
36 Mas o povo ficou calado e não lhe respondeu uma palavra; pois o mandamento do rei era: “Não lhe responda”.
Ka naʻe longo pe ʻae kakai, pea naʻe ʻikai tali ia ʻaki ha momoʻi lea: he naʻe fekau ʻe he tuʻi, ʻo pehē, “ʻOua naʻa tali ia.”
37 Então Eliakim, filho de Hilkiah, que estava sobre a casa, veio com Shebna, o escriba, e Joah, o filho de Asafe, o gravador, a Hezekiah com suas roupas rasgadas, e lhe contou as palavras de Rabshakeh.
Pea naʻe toki haʻu ʻa Iliakimi ko e foha ʻo Hilikia ʻaia naʻe pule ki he fale, mo Sepina ko e fai tohi, mo Soa ko e foha ʻo ʻAsafi ko e tangata naʻe tohi ʻae ngaahi meʻa fakapuleʻanga, kia Hesekaia kuo haehae honau kofu, pea naʻa nau tala kiate ia ʻae ngaahi lea ʻa Lapisake.

< 2 Reis 18 >