< Faarfannaa 110 >

1 Faarfannaa Daawit. Waaqayyo, gooftaa kootiin: “Hamma ani diinota kee ejjeta miilla keetii godhutti, karaa mirga koo taaʼi” jedhe.
Gospod je rekel mojemu Gospodu: »Sédi na mojo desnico, dokler ne naredim tvojih sovražnikov [za] tvojo pručko.«
2 Waaqayyo, “Diinota kee gidduutti moʼi” jedhee bokkuu aangoo keetii Xiyoonii siif erga.
Gospod bo s Siona poslal palico tvoje moči; vladaj v sredi svojih sovražnikov.
3 Gaafa ati waraanaaf baatu, loltoonni kee fedhee isaaniitiin si faana qajeelu. Ati gadameessa ganamaa keessaa, surraa qulqulluu gonfattee fixeensa dargaggummaa keetii qabaatta.
Tvoje ljudstvo bo voljno na dan tvoje moči, v krasotah svetosti od maternice jutra; ti imaš roso svoje mladosti.
4 Waaqayyo, “Akka sirna Malkiiseedeqitti, ati luba bara baraa ti” jedhee kakateera. Inni yaada isaa hin geeddaru.
Gospod je prisegel in se ne bo kesal: »Ti si duhovnik na veke po Melkízedekovem redu.«
5 Gooftaan karaa harka kee mirgaa jira; inni guyyaa dheekkamsa isaatti mootota ni burkuteessa.
Gospod na tvoji desnici bo na dan svojega besa udaril čez kralje.
6 Inni reeffa tuuluudhaan, bulchitoota guutummaa lafaa barbadeessuudhaan sabootatti mura.
Sodil bo med pogani, kraje bo napolnil s trupli, ranil bo glave nad mnogimi deželami.
7 Innis laga karaa cina jiru keessaa ni dhuga; kanaafuu mataa ol qabata.
Na poti bo pil iz potoka, zato bo dvignil glavo.

< Faarfannaa 110 >