< 2 Samoela 22 >

1 Tinaro’ i Davide am’ Iehovà ty onin-tsabo toy amy andro nandrombaha’ Iehovà aze am-pità’ o rafelahi’e iabio naho am-pità’ i Saoley;
I izgovori David Gospodu rijeèi ove pjesme, kad ga izbavi Gospod iz ruku svijeh neprijatelja njegovijeh i iz ruke Saulove;
2 le hoe re: Lamilamiko t’Iehovà; ty fitsolohako, naho ty mpandrombak’ ahy.
I reèe: Gospod je moja stijena i grad moj i izbavitelj moj.
3 T’i Andrianañahare lamilamiko, Ie ty fipalirako, ty fikalan-defoko, ty tsìfam-pandrombahañe ahy, ty fitalakesañ-aboko, naho ty fiampirako; t’i Mpandrombak’ ahy, Ihe ro mamotsots’ ahy amo hotakotakeo.
Bog je stijena moja, u njega æu se uzdati, štit moj i rog spasenja mojega, zaklon moj i utoèište moje, spasitelj moj, koji me izbavlja od sile.
4 Rengèñe, hoe ty koiko, t’Iehovà, fa hinaha’e amo rafelahikoo.
Prizivljem Gospoda, kojega valja hvaliti, i opraštam se neprijatelja svojih.
5 Nandipotse ahy o onjan-kavilasio, nañoridañe ahy ty fisorotombaha’ i Beliale.
Jer obuzeše me smrtni bolovi, potoci nevaljalijeh ljudi uplašiše me.
6 Mivandibanditse amako o vahoran-tsikeokeokeo; miatreatre ahy o fandrim-pihomahañeo. (Sheol h7585)
Bolovi grobni opkoliše me, stegoše me zamke smrtne. (Sheol h7585)
7 Ie niampoheke le nikanjy Iehovà, eka, kinanjiko t’i Andrianañahareko; le jinanji’e an-kivoho’e ao ty feoko, vaho nimoake amo ravembia’eo ty fitoreoko.
U tjeskobi svojoj prizvah Gospoda, i k Bogu svojemu povikah, on èu iz dvora svojega glas moj, i vika moja doðe mu do ušiju.
8 Nanginikinike naho niozoñozoñe ty tane toy niezeñezeñe o fahan-dikerañeo; nañondrañe ty amy haviñera’ey.
Zatrese se i pokoleba se zemlja, temelji nebesima zadrmaše se i pomjeriše se, jer se on razgnjevi.
9 Nionjoñe boak’ am-piantsona’e ty hatoeñe; afo nahaforototo ty hirik’ am-palie’e ao; foroha mirekake ty boak’ ama’e.
Podiže se dim iz nozdara njegovijeh i iz usta njegovijeh oganj koji proždire, živo ugljevlje otskakaše od njega.
10 Nampivokoke o likerañeo re vaho nizotso; ieñe nimoromoroñe ty ambane fandia’eo.
Savi nebesa i siðe; a mrak bijaše pod nogama njegovijem.
11 Nijoñe ambone kerobe eo re le nitiliñe, nitalakeseñe ambone’ o elan-tiokeo.
I sjede na heruvima i poletje, i pokaza se na krilima vjetrnijem.
12 Nampiarikatohe’e ama’e ty ieñe manahake t’ie kibohotse, rano mainte naho rahoñe migobo’ i likerañey.
Od mraka naèini oko sebe šator, od mraènijeh voda, oblaka vazdušnijeh.
13 Ty fireandrea’ i fiatrefa’ey ty nahaviañañe vaen’ afo.
Od sijevanja pred njim goraše živo ugljevlje.
14 Nangotroke boak’ andikerañe ao t’Iehovà, tinolo’ i Andindimoneñey fiarañanañañe.
Zagrmje s nebesa Gospod, i višnji pusti glas svoj.
15 Nañiririña’e ana-pale, hampibaibay; helatse, hampitsobore iareo.
Pusti strijele svoje, i razmetnu ih; munje, i razasu ih.
16 Niboak’ amy zao o goledon-driakeo, piniopioke o faha’ ty tane toio ami’ty fañendaha’ Iehovà, amy fikofò’ o fiantsoña’eoy.
Pokazaše se dubine morske, i otkriše se temelji vasiljenoj od prijetnje Gospodnje, od dihanja duha iz nozdara njegovijeh.
17 Nahiti’e boak’ an-dikerañe ao ty fità’e, rinambe’e raho, tinari’e boak’ añ’antara bey ao;
Tada pruži s visine ruku i uhvati me, izvuèe me iz vode velike.
18 Rinomba’e amo rafelahiko maozatseo, amo malaiñ’ahio, amy t’ie nifatratse te amako.
Izbavi me od neprijatelja mojega silnoga i od mojih nenavidnika, kad bijahu jaèi od mene.
19 Niatreatre ahy iereo añ’andron-kankàñe; fe nirampiako t’Iehovà.
Ustaše na me u dan nevolje moje, ali mi Gospod bi potpora.
20 Nasese’e mb’an-toetse mangadagadamb’eo rinomba’e raho amy te mahafale aze.
I izvede me na prostrano mjesto, izbavi me, jer sam mu mio.
21 Tinambe’ Iehovà ty havañonako, ty falion-tañako ty nanolora’e ahy.
Dade mi Gospod po pravdi mojoj, po èistoti ruku mojih dariva me.
22 Toe nifaharako o lala’ Iehovào, vaho tsy nitsile an-kelok’ aman’ Añahareko.
Jer se držah putova Gospodnjih, i ne odmetnuh se Boga svojega.
23 Tañatrefako eo iaby o fepè’eo, le tsy nisitaheko o fañè’eo.
Nego su svi zakoni njegovi preda mnom, i zapovijesti njegovijeh ne uklanjam od sebe.
24 Nigahiñe añatrefa’e eo raho, vaho nilie-batañe tsy handilatse.
I bih mu vjeran, i èuvah se od bezakonja svojega.
25 Aa le tinambe’ Iehovà ty amy havantañakoy, ty haliovako am-pihaino’eo.
Dade mi Gospod po pravdi mojoj, po èistoti mojoj pred oèima njegovima.
26 O mpitretrèo ro tretreze’o, vañon-dRehe amo vañoñeo.
Sa svetima postupaš sveto, s èovjekom vjernijem vjerno;
27 Amo malio arofoo rehe ro ki’e, fe o mengokeo ro helofe’o.
S èistijem èisto postupaš, a s nevaljalijem nasuprot njemu.
28 Rombahe’o o mpisotrio; fe amo mpitrotroabokeo o fihaino’oo, hamotsaha’o.
Jer pomažeš narodu nevoljnom, a na ponosite spuštaš oèi svoje i ponižavaš ih.
29 Ihe ro failoko, ry Iehovà; hazavae’ Iehovà o faiekoo.
Ti si vidjelo moje, Gospode, i Gospod prosvjetljuje tamu moju.
30 Ihe ty nañoridañako ty firimboñañe, i Andrianañaharekoy ty nanganihako kijoly.
S tobom razbijam vojsku, s Bogom svojim skaèem preko zida.
31 I Andrianañahare: vantañe i lala’ey; niventeseñe ty Tsara’ Iehovà; fikalan-defoñe re amy ze hene mitsolok’ ama’e.
Put je Božji vjeran, rijeè Gospodnja èista. On je štit svjema koji se uzdaju u nj.
32 Fa ia t’i Andrianañahare naho tsy Iehovà? vaho ia ty Lamilamy naho tsy i Andrianañaharentikañe?
Jer ko je Bog osim Gospoda? i ko je stijena osim Boga našega?
33 T’i Andrianañaharem-pipalirako fatratse; i mampavantañe i liakoiy;
Bog je krjepost moja i sila moja, i èini da mi je put bez mane.
34 Ie manao o tombokoo ho tombom-panaloke, vaho mamotrak’ ahy an-kaboañe eo.
Daje mi noge kao u jelena, i na visine moje stavlja me.
35 Ie mañòke o tañakoo hialy, hampibitsohan-tañako ty fale torisìke.
Uèi ruke moje boju, te lome luk mjedeni mišice moje.
36 Fa natolo’o ahy ka ty fikalan-defom-pandrombahañe; vaho nampitoabotse ahy o fañisoha’oo.
Ti mi daješ štit spasenja svojega, i milost tvoja èini me velika.
37 Nampangadagadañe’o ty liako; tsy hititititike o ongokoo.
Širiš korake moje poda mnom, te se ne omièu gležnji moji.
38 Fa hinorìdako o rafelahikoo, vaho narotsako; tsy nimpoly raho ampara’ te finongoko.
Tjeram neprijatelje svoje, i potirem ih, i ne vraæam se dokle ih ne istrijebim.
39 Nagedrako iereo vaho trinabotraboko tsy hitroatse; nikorovok’ ambane tomboko eo.
I istrebljujem ih, i obaram ih da ne mogu ustati, nego padaju pod noge moje.
40 Fa nampidiañe’o haozarañe amy hotakotakey raho; fa nampiambanè’o amako o nitroatse amakoo.
Jer me ti opasuješ snagom za boj: koji ustanu na me, obaraš ih poda me.
41 Natolo’o ahy ka ty hàto’ o rafelahikoo, haitoako amako o malaiñ’ ahio.
Neprijatelja mojih pleæi ti mi obraæaš, i potirem nenavidnike svoje.
42 Nipay iereo, fe tsy amam-pandrombake; amy Iehovà, f’ie tsy nanoiñe.
Obziru se, ali nema pomagaèa: vièu ka Gospodu, ali ih ne sluša.
43 Aa le dinemodemoko ho pilipito’e iereo manahake ty debo’ ty tane toy, linialiako hoe fotak’ an-dalañe eo, toe linialiako ambane.
Satirem ih kao prah zemaljski, kao blato po ulicama gazim ih i razmeæem.
44 Ie rinomba’o am-pikitrohan-drati’ ondatikoo; nambena’o ho mpiaolo’ o kilakila’ ondatio; mitoroñe ahy ondaty tsy nahafohiñe ahio.
Ti me izbavljaš od bune naroda mojega, èuvaš me da sam glava narodima; narod kojega ne poznavah služi mi.
45 Mifimpìñe aoloko eo o anan-drenetaneo; ie vaho mahajanjiñe ty amako, le mivohotse.
Tuðini laskaju mi, èujuæi pokoravaju mi se.
46 Mitsilofìñe o anan’ ambahinio, ie minevenevetse boak’ am-piampira’eo.
Tuðini blijede, dršæu u gradovima svojim.
47 Veloñe t’Iehovà; andriañeñe i Lamilamikoy; onjoneñe t’i Andrianañahare, lamilamim-pandrombahako.
Živ je Gospod, i da je blagoslovena stijena moja. Da se uzvisi Bog, stijena spasenja mojega.
48 I Andrianañahare ro mpamale-fate ho ahy, mamotsake ondatio ho ambaneko.
Bog, koji mi daje osvetu, i pokorava mi narode,
49 I mamotsotse ahy amo rafelahikooy; eka onjone’o ambone’ o mitroatse amakoo; haha’o ami’ty ‘ndaty mitrotrofiake.
Koji me izvodi iz neprijatelja mojih, i podiže me nad one koji ustaju na me, i od èovjeka žestoka izbavlja me.
50 Aa le hañandriañe Azo raho, ry Iehovà, amo kilakila’ ondatio, vaho ho bangoeko an-tsabo ty tahina’o.
Toga radi hvalim te, Gospode, po narodima, i pojem imenu tvojemu,
51 Hafatraram-pipaliram- pandrombahan-dRe amy mpanjaka’ey; ferenaiña’e i noriza’ey, i Davide naho i tiri’ey, nainai’e kitro añ’afe’e
Koji slavno izbavljaš cara svojega, i èiniš milost pomazaniku svojemu Davidu i sjemenu njegovu dovijeka.

< 2 Samoela 22 >